Ja sam prije nekog vremena uzeo jednu totalno ishrđalu CZ zračnu pušku i hladno brunirao Kleverovom tekućinom za brunažu.
Postupak je jednostavan. Prvo treba šmirglati do metala da se odstrani hrđa (prvo sam dobro našpricao sa WD40), nakon toga ide sa finijim brusnim papirom poliranje a onda temeljito odmašćivanje. Probao sam sa alkoholom ali me rezultat nije zadovoljio pa sam na kraju odmastio naj običnijim sapunom. Nakon toga treba paziti da se ne dira direktno sa rukom površine koje će se brunirati (poslije se vide fleke) a onda počinje sam postupak brunaže.
Namoči se neka vata u tekućinu (ja sam radio sa štapićima za uši) i ravnomjerno se razvlači po metalu. Nakon par minuta se počinje "crniti" i onda treba prestati i ostaviti par minuta. Prvo se počinje pojavljivati neka bijelo zelena boja (doslovno izgleda kao da je puška izvađena iz neke vlage). Nakon tih par minuta se opet sve temeljito opere čistom vodom. Postupak se ponavlja dok se ne dobije željena nijansa crne s razlikom da se "zadnja ruka" završava (opet nakon pranja čistom vodom) sa uljem. Ulje neutralizira tu tekućinu i to je bitno jel tek nakon nanošenja ulja proces prestaje tj. tekućina prestaje nagrizati metal. Ja sam koristio Balistol pošto tako piše na tekućini ali je i on iz Kleverove game proizvoda tako da vjerovatno i sami sebe reklamiraju. Isto tako se može i sa bilo kojim uljem (provjereno, nema bojazni a od nekih drugih ulja se dobiju i nešto drugačije nijanse).

Nažalost, ne mogu nikako postaviti sliku

Sve je to u redu, no daj reci kako to na kraju izgleda. Jesi li zadovoljan uradkom! Ovo oko šmirglanja i poliranja nesumnjivo stoji, osim što se ja možda ne bih odlučio za WD. Međutim na ovaj način meni je sve ispadalo flekasto do boli, a i sama tekućina namijenjena je za popravak manjih oštećenja brunaže. Ako si uspio, svaka čast!
Pozdrav svima!

Jako sam zadovoljan. Ispalo je stvarno odlično i homogeno, nema nikakvih tragova (osim pod jakim blicem jel imam dosta moćan fotoaparat pa se onda vidi svašta).
Ako si dobio fleke onda vjerovatno nisi dobro oprao od masnoće. Ja sam u prvim pokušajima griješio pa stalno tupkao štapiće (vatu) u tekućinu a na kraju se ispostavilo da treba samo maljati što duže sa istim.

Na drugoj zračnoj puški (Slavia) sam samo popravljao sitne ogrebotine i ja više ne mogu prepoznati gdje su bile pošto se uopće ne vidi razlika. Isto tako sam probao još brunirati bajonet od M70, neki stari bajonet (naravno, u oba slučaja nisam brunirao samu oštricu) te još nekoliko drugih stvari sa istom tekućinom i rezultat je bio sve bolji i bolji.

Jedna zanimljivost.Jeste li ikad probali fino polirati pusku cijelu ili pistolj,kao sto se rade zatvaraci npr,da bude sjajna kao niklovana ?
Ovu na mom avataru sam tako uradio prije dosta vremena i puska izgleda drama ,posebno na tamni kundak,otpornost na hrdju i odrzavanje je jednako kao kod bruniranih pusaka,nikakve razlike nema jer brunaza ne stiti od korozije nimalo,ni najmanje tocke hrdje na njoj nema a aktivno je koristena mjesecima nakon poliranja,samo je prebrisem vlazno masnom krpom kad je spremam u ormar kao i brunirano oruzje.
Preduvjet da bi ispalo dobro je da puska prije poliranja nema nigdje hrdje na sebi jer ispod hrdje kad se ispolira ostaju crne tockice .Dakle nece ispasti fino na nekoj staroj ,lose odrzavanoj puski sa hrpom korozije na sebi.Puska koja se radi mora biti u odlicnom stanju.

Ko ne zna da brunaza ne stiti od korozije mogao bih mu prodati ovu pusku pod kromiranu ili niklovanu i nebi skontao da nije ,mogli bi biznis pokrenuti.

interesantno... nikada nisan o tome puno razmišlja ili se raspitiva... ali sada kad si to spomenija...
koliko se ja vidija... iz iskustva... dobija san osjećaj da je brunirana površina čak i podložnija koroziji...

Clever tekućuna nije loša ali s vremenom se skine, nije to ni blizu pravom bruniranju. Radio sam tri puške s time. Uglavnom, najbolje hvata na čisti metal koji je friško poliran. Nisam dobio nikakve fleke, ok je ispalo ali s vremenom se skinulo prilično. Gubi onu tamnu nijansu, ako je friško obrađen metal ostane dobro i manje blijedi. Za sitne popravke.

Moguce .Prije poliranja i skidanja brunaze sa ove puske malo sam guglao o tome naravno i na jednoj stranici gdje ima hrpa tih poliranih pusaka nasao cak podatak da glatke ,polirane ,metalne povrsine imaju cak vecu otpornost od bruniranog metala,ne znam koliko je istina ali ova moja se sjaji kao prvog dana poliranja,kao ogledalo,kao stanles puska uz uobicajeno odrzavanje bez posebne brige o njoj .Mislio sam da mozda s vremenom malo tamniti,biti patine i gubiti sjaj medjutim nista.

Inace klasicno misljenje onih koji to nisu radili je da ce goli celik zahrdjati odmah,za noc,sto je glupost naravno,pogledajte zatvarace karabina,starih M48 npr ili vanjske povrsine cijevi pistolja,vrlo cesto su manje zahrdjali nego brunirani dio puske ,a zapravo svako brunirano oruzje je metal bez ikakve zastite i zato se mora uljiti i odrzavati.Zato se i prelazi na boju sve vise kod novih oruzja.

ma da... osim toga trljanje krpom kod čišćenja postepeno skida brunažu...
ma koliko orućje održavao... obično se baš po nijansama brunaže može viditi koliko je puška bila u upotrebi...
dok polirana površina upornim čišćenjem postaje sve sjajnija...

Moramo se pomiriti sa time da je sastav " celika" jako relativna stvar !!!

Ubaci komad dobrog celika u destiliranu vodu da bude stalno potopljen i 20g nece biti hrdje, hrdja je samo jedan od kemijskih procesa koji treba odredjene uvijete za nastajanje, ako ih nema, nema ni hrdje, hrapavost povrsine samo znaci "povecanje " povrsine u kojoj se mogu zadrzati razne tvari ( oku nevidljive ) i tada sve krene svojim prirodnim tokom. Bruniranje u mass proizvodnji je bilo vrlo jeftino i prihvatljivo, kao i danas, pored toga opce je poznato da su "crni celici" daleko otporniji na habanje kada govorimo o oruzju nego razne mjesavine Stainless-steela, ali je zato ove druge vrlo lako odrzavati...

I kako to obicno biva sve se svodi na " KOMPROMIS " !!!

Sve ja to znam lex,kolicina ugljika u celiku odredjuje njegovu otpornost na hrdju i cvrstocu,samo tvrdim,kad veci imas celik odredjenih karakteristika,bruniranjem ni naj manje nesces zastiti taj celik od hrdje.Bruniran i ne bruniran komad iste vrste celika imat ce jednaku sansu za hrdju ,hrdja se lakse hvata za hrapave povrsine,tako da polirana povrsina cak moze pruziti i zastitu.

Ja sam svoj pištolj do temelja razgolitio i odnio kod postolara da mu skine staru brunažu i ispolira ga na onom njihovom stroju za poliranje kože. Poslije sam donji dio dobro odmastio (ne sječam se više dali s alkoholom i sprejem za kočnice ili s ćim) i premazao ga 4 puta sa "Klever Quick Blueing" tekučinom po naputku. Nije bilo baš savršeno ali mogu reći da sam dobio 99% vrlodobro "bruniran" donji dio pištolja. Zatvarač nakon poliranja tu i tamo pređem sa lagano "masnom" krpom i nemam problema sa korozijom.

Evo da malo osvježim temu.
Prijatelj kupi staru sačmaricu. Na cijevi, vidljivi tragovi dugotrajnog korištenja, nekoliko "dobrih" ogrebotina, nekoliko točaka rđe, gdje gdje koji krater..... Sve u svemu, ništa neobično. Naravno, prijatelji ako ne služe za "izrabljivanje" onda ih ni ne treba, pa kolega, znajući da imam živce za takve zajebancije, bez puno ustručavanja pita bi li ja to pripremio, za bruniranje, jer mu majstor hoće oteti brdo love za pripremu. Naravno, šta će bedak, nego pristati. Ipak je izazov vratiti nečem stari sjaj, a ako može biti još sjajnije nego je ikad bilo, sreći nema kraja. Skinemo cijevi, ja nakupujem šmirgla svih mogućih gradacija i krenem. "Dildam" ja to 10 dana, svaki dan po nekoliko sati dotjeram do sjaja, kao srebrna kuglica za bor. Savršeno ispolirano, zapakiram to u krpu i vratim kolegi da to nosi na bruniranje. Čovjek to odnese "puškaru" ovaj se čudi, jer kako kaže, takva priprema rijetko se viđa. Svi sretni i zadovoljni. Postupak traje nekoliko dana i konačno treba otići po cijevi. Sav sam napet, želeći što prije vidjeti plod svog rada, a kad ono, debakl. Cijevi su pobrunirane, nisu baš crne, a sjaja uopće nema. Sve ne vjerujem i mislim da me zajebavaju, a oni svi mrtvi ozbiljni uvjeravaju me da je to normalno, jer je to hladno bruniranje i tu nema sjaja. Ne mog doći sebi, ostavio sam jaja polirajući nešto što ne može biti polirano. Koji sam ja kreten! Sta mislite, može li se hladnim bruniranjem postići tamno crna boja visokog sjaja? Ako ne, idem si propucati koljeno, a ako da..... Onda imaju svi skupa platiti janjetinu jer......
Nemam iskustva s hladnim bruniranjem. Nekad sam sebi brunirao neke komade i svi su bili vrlo crni i sjajni. Naprosto, volim sjajnu bronuru, mada kažu da boj ne bije svijetlo oružje, ali fučkaš junaka s hrđavim oružjem. Molim sve koji znaju da mi odgovore na pitanje:"Je li moguće hladnim bruniranjem postići homogenu jako tamnu i sjajnu površinu"? Možda sam blesav pa me iritiraju stvari koje ne bi trebale, jer ne radi se o mojem oružju, ili svi skupa rade bedaka od mene.....
Pozdrav svima!

Nisam puskar da bih znao reci, ali mogu ti dati nesto od literature koju imam, pa mozes izvuci sam zakljucke.
Iz knjige:
"The art of Gunsmithing - The shotgun", autor Lewis Potter.
Za citanje klikni na sliku.

Strana 130.

Strana 132

Strana 133

strana 134

strana 135

Ocito da svaka metoda bruniranja ima prednosti i mane, kao i efekte koje se zele postici.
"Browning" u tekstu ne odnosi se na tvrtku i brand oruzja, vec na efekat boje, od smedje - "brown" za jednu od metoda.

Koliko mi je pznato hladno bruniranje se obavezno radi tamo gdje bi kupka naškodila lemu napr cjevi i šina itd. Nema šanse da to ne ispadne ama prvoklasno ako se sve napravi kako treba . Pa kako bi se brunirale skupe lovačke puške gdje cjevi ne mogu u kupku radi lotanja i šta ja znam čega.
Pitajte svakoog puškara pa ćete vidjet koliko su radova imali zbog bruniranja cjevi u kupki gdje su se razlotale cjevi i šina itd. I da samo napomenem nisu se razlemile radi temperature nego radi kemijskog sastava kupke .