Nisam citao sve sto ste napisali,
ali ovo mi je vec taaako poznato,
dobro staro prepucavalje koja je pusak bolja
M16 ili AK47.
Pocnimo redom;
Obje puške su savršeno dizajnirane s obzirom na voje taktike
za koje su dizajnirane.
AK47 je brutalno pojednostavljena kopija Stg.44
Pod kopija ne mislim da je preuzeto ista vise osim koncepta,nesto malo
dizajna(plinski mehanizam) i izgled.
Samo je selektor paljbe/kocnica posudjena od jedne stare
Americke puske
Slicnost zatvaraca i nacin na koji je rijesen povrat plinova mozete vidjeti
kako je preuzet sa Stg.44 na ovoj slici;
Rusi su svoj karabinski naboj 7,62x54R (Mosin-Nagant)
u grubo skaratili za pola i dobili 7,62x39mm jer su uvidjeli da su njemci bili uspjesni
sa svojim 8x57IS skracenim na 8x33mm.
Svatko tko je ikada ima priliku rastaviti AK(necu sada ulaziti u 10 na 9-u varijanti
i podvarijanti) mogao je primjetiti jednu stvar,ma koliko
inteligentan bio,puška je
brutalno JEDNOSTAVNA te RADI,RADI i RADI!
Ne bira municiju,sto je Sovjetima jako vazno.Dooobro pogledajte video,koliko varira,od pucanja do pucnja,
prostor koji u hipu povratnog trzaj ostane od kraja zatvaraca do kraj sanduka,
ocit je rijec o metcima razlicite snage u jednome spremniku i puska nepokazuje da joj to ni najmanje smeta.Isto tako obratite pozornost kako snazno zatvarc udara
u predni dio sanduka gdje se spaja sa cijevi,stvarajuci "jos jeda" trzaj.
Možete u sanduk sakriti par metak(ondje gdje im nije mjesto),napuniti ga pjeskom,zemljom,vodom,blatom,snjegom,zgrušanom krvlju
ili raspadnutom materijom...ako imate dovoljno srece raditi ce i ako je pogodjena
metkom ili gelerom.
Cistiti je gotovo ne treba jer je cijev oblozena kromom,(s izuzetkom od M70,
nedotatak kroma u Yugoslaviji kompenziran je vecom kvalitetom čelika)
pa nakon tisuca metak i prasumske vlage dovoljno je par puta cijev prci sa nauljenom
vezicom od cipele i opet je kao nova.
U slucaju da se dogodi cudo u obliku kvara,poraviti je moze
svaki seljak sa malo boljim kamenom.
Takav dizajn je kao prvo i osnovno jeftin i moguca je proizvodnja ogromne
kolicine oruzja u kratkome vremenu sa nekvalificiranom radnom snagom.
Pisak je razvijena u korespodenciji sa taktikom Crvene Armije...
"Ljudstva uvijek ima,pojedinac je nevazan!"
Slicno kao i PPSh cija jednostavnost,probojnost ali i brutalna brzina paljbe nadilazi sve SMG-ove tijekom WW2.
mnogi ce misliti da je ta strojnica preteska i da je bubanj od 71 metak
prevelik...da,bio bi,kada bi bilo planirano vojnik koji ju koristi
treba prezivjeti jedno praznjenje i punjenje bubnja!
Dakle taktika je bila brutalno jednostavna;
"Posalji u juris ogromnu kolicinu
nepismenog i netreniranog ljudstva koj u najbrzem roku mogu ispaliti
cijeli pljusak metaka velike probojne moci."
Metak od PPSh i onaj od Ak47 imaj relativno veliku probojnu moc,
jer cilj je ,ako vojnik ima srece da ista pogodi prije nego sto pogine,
da metak odradi svoj dio posla i da prodje kroz sto veci zaklon,oklop i ako je dovoljno
sretan da ubije ili rani jos kojeg neprijatelja.
(Od tu i Njemacka potreba za MG42,mitraljez ogromne brzine paljbe kako
bi se zaustavili ti masovni jurisi,ali to je sada off topic)
DAKLE;Svojom konstrukcijom,tj. selektorom paljbe/kočnicom na kojem je prva pozicija automatsko a druga poluautomatsko ova pušak je prvo STROJNICA a tek potom puška(carbine)
Prvi metak kalibra 7,62x39 je bio M43, tj obicni FMJ,
novi zivot udahnio joj je M67 jugoslavenski FMJ metak
kojem je vrh bio prazan a time je poboljšana vanjska
(poboljšana preciznost) i ciljna balistika(veca steta unutar zive mete)
- Prerez metka m67.
- Naprednij metak M67,sigurno ga vecina vas ima po kucama
Dakle vratimo se AK47,jedino pravo oruzje za masovno unistenje s kojim se je covjecanstvo suocilo,puška je dizajnirana tako da ju mogu koristiti i djeca, a sto je najzalosnije
to je daleko od puke literalne poredbe!
Za razliku od PPSh koj je imal iznimnu brzinu paljbe,AK je imala vecu snagu zrna
pa je brzina paljbe smanjena na nekih 600 metaka u min.
Njena mehanicka preciznost je odlican,zapravo tako dobra
da se verzije sa costum kundacima koriste cak kao DM snajperi.
(Zaboravih ime,ali iracki snjaperist naoruzan costum Tabukom,
irackom verzijom M-70 je vojnik koji je pobio najvise americkih vojnika u Iraku.)
u njenu sam se preciznost i osobno uvjerio tko da je,btw, filmic na pocetku
cista NATO propaganda ili je lik koji puca mongoloidan i čorav.
Slavnoj predrasudi o neprecizniosti AK pridonjelo je bas to sto ju masovno koriste
nepismeni seljaci(ovo nije uvreda) koj prvi puta u zivotu vide oruzje i koji
nikada nisu prosli nikakvu obuku,kao i to da je trazaj iste daleko snazniji
od M-16 kalibra.
Dakako u masovnoj proizvodnji moramo uzeti i obzir pojave greske u velikoj
seriji,pogotov kada su u pitanju fini postupci poput upucavanja nisan,
pa onda neke puske "nose".
Tu je i brutalna sila kojom AK47 svoj zatvarac pri snaznijem punjenju
lupa od straznji i prednji dio sanduka,sto isto pridoniosi jakim vibracijama
koje umanjuju preciznost
te sto njena brzina paljbe(600 met./min.) nije tolika da se stvar jedan specifican
efekt (kada brzina paljbe pređe 900 metaka u sekundi,puška stvar pravilniji
uzorak pogotka na cilju i trzaj se sve manje osjeca kao trzaj a vise kao potisak vatrogasnog crijeva!)
Kasnije je razvijen kalibar 5,45x39mm za pušku AK74
o kojemu se dade napisati mnogo.
U novoj serijo 100(AK100,AK101,AK102…)
rješeno je mnogo problema,npr.;
proizvedena je u 3 razlicita kalibra(7,62x39mm,5,45x39mm i 5,56NATO)
povecan je brzina paljbe,poboljšana plinska kočnica na ustima cijevi,trzaj je ublazen posebnim mehanizmina(manje vibracije)
puška je počela primjenjvati plasticne djelove,povecana je mogucnost nadogradnje…
M16
Je skroz druga prica, danas je to više “modularna borbena platforma” nego standardna puška.
Naime na jedan standardni “receiver” je moguce nasadaiti
po volji gornji dio svake moguce dužine cijevi i kalibra
od .22lr do .50BMG.
To je puška naprednih materijala (balisticka plastika,aluminij,fine legure...),
naprednog nacina ratovanja i napredne visokotehnoloske proizvodnje.
Za razliku od AK47 gdje proizvodnja malih kolicina nije isplativa,
M16 se gotovo iskljucivo proizvode u mini tvornicama
uz pomoć naprednih komputerskih metoda.
Tako u slucaju rata nema straha da se 1-2 tvornice uniste i
proizvodnja iste potpuno prestane.
Puska je od Stg. 44 kopirala MNOGO.
Od dust cower-a,preko nacina rastavljanja i kundaka koji je polozen vodoravno
A ne balgo koso prem dolje kao u vecine pusaka,
kako bi trzaj bio sto kontoliraniji,tj. kako bi se prenio prem nazad,bez da pusak “skace”.
Od Stg.44 prisvojili su i concept modularnost,
tj. mogucnost ida se na istu montiraju svakojaki gadgeti.
Ergonomija puske,dobri nisani kao i mogucnost montiranja svakojakih gadgeta
(od bajonete,preko raznoraznih ciljnika do bacača granata) i beskrajna mogucnost costumizacije dozvoljuavaju ovoj pusci da bude korisena u mali milion
taktickih situacija,od borbe u tijesim prostorijama(pistol M4,M4 Commando...)
pa do snajperskog djelovanja do 600m.
(puska moze daleko bolje ali kalibar ne,to je max maximuma)
DAKLE;Svojom konstrukcijom,tj. selektorom paljbe/kocnicom na kojem je prva pozicija poluautomatski razim paljbe a druga automatski ova pušak je prvo PUŠKA(Carbine) a tek potom strojnica !
U početku je automatki režim izmišljen za povlačenje i suppresing fire
ali se je evolucijom iste i samog ratovanja pokazao puno korisnijim od toga.
"Tajna" je i u tome sto brzina paljbe prelazi 900 metaka/min. pa se ,uz iznimno blag trzaj
javlja i vec ranije opisani efekt stabilizacije.
(moza moze zvucati smijesno,ali to je odlicno pokazano u COD4,onako bi obuceni vojnik
trebao kontolirati i iskoristavati stabilnost i brzinu paljbe ove puske)
Svoju megapopularnu predrasudu o nepouzdanosti i nerigidnosti
moze zahvaliti svome nacinu plinskog bravljenje u kojem se ne koristi
odvojenim cilindrom (kao AK47 i Stg. 44),naime barutni
plinovi se kroz tanku ciječicu odvode direktno u malenu komoru
nosaća zatvarača i tako repetira mehanizam.
Ako se koriti krivo ulje,zbog povišene temperature tog sistema
ono može zagoriti i stvorit više štete nego koriti.
Prednost takvog nacina bravljenja je u tome što je
trzaj dosta manji i preciznost dosta veca pri automatskoj paljbi.
Sa barutima koji cisto izgaraju problema nema.
Cijeli opisani system je zaprao izmišljen za AR10
ali prevelik kalibar 7,62x51mm za
automatsku paljbu pokazao se prevelikim nedostatkom
pa je dizajnirana nova puška M16 u kalibru 5,56x45.
M-16 je trebalo mnogo godina i žrtava da se od prvog modela
dođe do odlične M16A2 koja više nije imala mogučnost automatske paljbe
nego samo rafala od 3 metka(burst) pa M16A3,modela iste koja je zadržala
mogučnost full-auto paljbe te najmodernije M16A4 sa NATO standardnom
Picatinny šinom koja prima sve standardne dodatke.
Amrička vojska je uzela M4A1 kao svoj standard(skracena verzija)
dok Marinci idalje koriste M16A4.
U tim pušaka riješen je niz bugova a najznacajniji je
povecan moment obrtaja cijevi(brži žlijeb)
kako bi mogla stabilizirati svijetleće i modernnizirane metke
znacajno povecane učinkovitosti.
Problem prvih modela je zapravo bila nesto niža kvaliteta proizvodnje
i prljavi barut koji ostavljaju dosta gareži kao i glupi mit da pušku ne treba
čistiti jer se “sama cisti”.
Naime s današnjom tehnologijom proizvodnej i naprednim kemikalijama(baruti,maziva...)ako se pravilno održava puška je iznimno pouzdna.
Problem neuspjelog bravljenja(miss-feed,najcesci uzrok zastoja)
uspješno je riješen s pomocu "forward assist" dugmeta na desnoj strain.
Duži kundak,a kasnije i pomični po dužini, te krači magazin dovode
udobnost i preciznost pucanja iz M16 u veliku prednost nad AK47.
Zanimljiv je nacin na koji su NATO vojnici nauceni repetirati pušku,
lijevom rukom dok je drze okrenut prema cilju,pa je za njih M16, koja
se repetira pomocu ručke koja je direkt ispred nosa stijelca
mnogo praktičnija od one u AK47 na desnoj strani.
Taktika NATO snaga je isto jako razlicita od Crvenih.
Pojedinac je bitan,visoko treniran u vodu od 3-10 ljudi,
inzistira se na preciznim i odmjerenim pogototcim,
a vojik ne mora misliti o tome da će ostati bez puške
do kraja rat ako se ista uništi jer će dobiti novu.
Potreba poznavanja i održavanja moža je namjerno napravljena
kako ju neobuceni neprijatelj kojemu je dopal u ruke ne bi
mogao dugo koristit istom.
Kalibar 5,56x45 (ili vam ga civilno .223 rem) je osnovna razlika
M16 od svojih predhodnika.Specijalo je dizajniran samo za tu pusku;
(da sada ne ulazim u eksperimentalne .221 i .222...
zapravo svi su oni zrna istog promjera ali drugacijih
duzina cahure tj. snage, ali posto ameri i engezi obozavaju
komplicirati sa svojim mjerama...neka im bude)
Naboj je mal i lagan,tako da vojnik moze nosti vise metaka.
Zrno je brzo,stvara velike pritske kako bi brzina paljbe isamog zrna bila veca i
kakob bi se sicusno zrno raspalo od udara stvarajuci ogromni
razgranati strijeni kanal koji jako krvari.
Za razliku od 7.62x39, kojemu je prostrijena rana sa citavim metkom
gotov pravilo,5,56 NATO je gotov nemoguce pronaci u cijelosti nakon sto
pogodi metu.To je napravljeno kako bi se do kraj iskoristio sav potencijal
malenog zrna i kako bi e smanjila potencijalna kolaterlna šteta.
To im i svoje nedostatke jer taj metak ne moze lakocom proci kroz travu,
a da ne govorim o preprekama poput tanikh zidova,cigla,metala,vrat…
Kompromis,
H&K 416 ima sve najbolje od svake puške,ne da mi se o njoj pisati pa pogledajte sami.
Zakljucak;
Pošto sam pucao iz obe,ali na svu srecu samo na mete,
(mnogo manje iz M16) i upuznat sa sam sa taktikama
za koje su iste namjenjena je bih radije u nekome
idealnom sukobu bio vojik obucen po NATO standardima i sa M16 u rukam,
jednostavno zato sto imam vise izgleda prezivjeti i ubiti više neprijatelja,
AK47 bih radije ostavio onima koji u jurisu romanticno umiru za ideale!
Ipak znajuci da uvjeti ne mogu biti savršeni,i kada bih imao
vrlo ograničenu logistiku i živio u groznim uvjetima kao što
je gerilska borba,AK47 bi bio moj prvi izbor.
ipak,posto nemam borbenog iskustva,moje mišljenje je tu vjerovatno ništavno.
Cijene istih su sada relativno male,lako ih je nabaviti,pa
toplo preporucam svakome ako vec nema da kupi istu,
testira je,dobro ocisti,konzervira i zakopa,zlu ne trebalo…
Evo na ovaj clanak sa “potratio” preko 3-4 sata!
Ne da cete biti zadovoljni.
Pozdrav!
