Hrpa mojih lovackih trofeja vjerojatno ce zavrsiti u smecu.
Jedan dermopreparat, da ne spominjem lov i cijelu pozadinsku pricu, kosta u pocetnoj cijeni 400 eur. (poprsje divljaci velicine jelena)
Full size dermopreparat, u velicini jelena, lava, medjveda cijeni se u tisucama eura. bez lovnih troskova.
Nakon sto lovac premine, u vecini slucaja gubi svaku vrijednost.
Ovo je situacija kod nas.
Medjutim, pratim strane web stranice, odredjeno trziste postoji.
Stavlja se u ponudu, neko kupi.
Na malom ogranicenom trzistu kod nas, pretpostavljam da bi odredjenu potraznju za lovackim trofejima mogli imati restorani ili konobe sa lovackim menijem radi uredjenja interijera, isto tako i za lovacke ducane.
Sjecam se pred nekoliko godina, slucaj kod mene.
Obiteljski prijatelj, koji me kao klinca kad sam imao desetak godina prvi put vodio u lov, priblizio se 90 tim godinama zivota.
Nisam ga vidio godinama, mzda 20tak godina, otisao sam u posjetu.
Prebolio je mozdani udar, ali posljedice su se vidjele. Sin mu nije lovac. Oruzje je rasprodao.
Ostala gomila trofeja. Zena (dosta mladja), sin, ne znaju sta ce s time.
Rasplakao se kad me vidio.
Pricali smo o lovu, itd.
Idemo kuci, moja mama je bila sa mnom. Prijatelji smo preko majke, i njegove supruge.
Uglavnom, prije povratka kuci, natjerao me u podrum di su mu trofeji, i na silu uz pomoc sina, poklonio mi nekoliko trofeja.
Utrpali smo to u auto. nekako.
Sve u medalji.
Evropski tip trofeja , kost na plocici, nije dermopreparat.
Sta cu sad ?
Morao uzeti.
U kucu, ne mogu to staviti, nemam mjesta. Kad sam dosao kuci, kaze zena, u kucu to ni slucajno. A vec mi zidovi puni mojih trofeja.
Nista, stavio sam u pomocnu radionicu. Van vizualnog podrucja moje supruge. Pa imam mir u kuci.
Prica broj 2:
https://www.vecernji.hr/vijesti/linicev ... nje-932698
Damir Vrhovnik, pokojni, u poznoj zivotnoj dobi poklanja muzeju africku zbirku trofeja. (po mojoj procjeni vrijednost do 200.000 USD, racunajuci lov, dermopreparaciju, shipping trofeja)
Osobna dilema lovca je vjerojatno slicna. baciti u smece kad dodje vrijeme, ili pokoniti?
Novine reagiraju na negativan nacin. formiraju negativno javno misljenje.
U realnosti, zasto se vrijedna zbirka ne bi poklonila muzeju?
Teddy Roosevelt isao je 1909 godine na poznati safari, iskljucivo za skupljanje uzoraka kao eksponate za Smithsonian museum.
Edukacija javnosti.
Africki trofejni lov, (ili samo: medjunarodni trofjeni lov) sacuvao je brojne vrste od izumiranja, jer je dao ekonomsku vrijednost divljaci, koja se uzgaja, cuva i gospodari se njome, radi ekonomske isplativosti (bontebok, nosorog, markhor, arabian oryx, scimitar oryx itd).
To bi trebala biti poruka takve izlozbe u muzeju.
Kamo srece, da u Hrvatskoj imamo muzej sa svim lovnim vrstama Svijeta.
Ovo je ujedno puno jeftinije, nego imati zivotinje u zooloskom vrtu.
Njuskalo -ponuda postoji, vjerojatno postoji i trziste:
https://www.njuskalo.hr/lovacki-trofeji ... s-31515191
(katastrofa od dermopreparacije, jeftin rad, ili prastari rad koji se ofucao)
https://www.njuskalo.hr/lovacki-trofeji ... s-36485994
(proslo bi za restoran sa ponudom divljaci, ili veliku lovacku trgovinu)
Ima primjera.
Vrhunska dermopreparacija nije samo uspomena lovcu.
To je rad, koji granici s umjetonsti, ima karakteristike zanata, i istovremeno umjetnosti.
Majstori koji kombiniraju majstorstvo, zanat i umjetnost, na engleskom zovu se artisans.
To mi dodje kao da kupim pehar pobjednika u maratonu i stavim ga u svoju vetrinu .