Abarisic91 wrote:Osim svega navedenog, opreme, pušaka, noževa itd na prvom mjestu lovca bi trebao biti lovački pas
Koji pas?
Onaj koji treba u drustvu ti je prvo krvosljednik. Taj se uopce rijetko vidi. (opcepoznata stvar da kod nas nema ranjavanja, jer se ni ne prijavljuje, pa ovaj pas ne treba, a najcesce drustva potpisuju ugovor sa vlasnikom krvosljednika da ga zovu kad treba, a zovu ga rijetko do nikad)
Za pravi lov, treba pticar, mnogi lovci ako ne polovica i vise od tog nemaju ni sacmaricu, jer je opce poznata stvar da je but od svinje veci od buta fazana ili zeca. Lov na sljuku prezivljava jer se pretvorio u turisticki lov, gdje vodici i drustva zaradjuju kod lova s gostima.
Za fazana je vrlo tesko naci loviste za lov s gostima, a po drustvima se svede na par lovova godisnje za clanove, sto dovodi u pitanje isplativost takvog psa. (ili motivacije lovca)
To je pitanje uzgoja, odrzavanja volijere, redovne kontrole predatora, povremene reintrodukcije, prihrane, fazanskih hranilica, itd... nacelno fazan u lovistu trazi dosta rada, koji nije isplativ, za razliku od sljuke koja samo doleti u sezoni, i odmah se moze naplatiti gostu.
Tako da ce tek po koji vodic naci motiva da ima pticara, i da investira u njega.
I onda ostaju psi gonici, kojih je sve vise (lov na svinjske butove).
I onda po drustvima imas pravila kad se gonici koriste, kad se ne koriste, ne mogu uvijek, itd. Cesto puta tu ima trzavica. Ko ima psa drustvo ocekuje da je stalno u pogonu, nikad na standu, ili ko ima psa, ocekuje da mu omoguce da stalno lovi s psom, ali ne moze stalno, i to se rjesava kako gdje, ovako i onako.
U idealnim uvjetima gonica ce se koristiti u jesenskim i zimskim mjesecima, ostalih 6 mjeseci "van upotrebe".
Pticara ce se vjerojatno korisiti i manje.
Briga o psu traje 365/24/7.
Ne mogu svi imati psa, ne mogu svi posvetiti dovoljno vremena psu, i cesto puta kad ga imaju su u nezahvalnoj situaciji, pravilima drustva.
Rad lovca s psom je kruna lovstva, ali u modernim realnim uvjetima, cesto puta je nezahvalno i demotivirajuce.
Ne treba ocekivati da ga svako moze imati.
Lovcu je prvo da ima upucanu i provjerenu pusku, odnosno sacmaricu koju zna koristiti. Da zna nositi i koristiti oruzje na siguran nacin,
Jer neupucana puska vodi do ranjavanja, a nesigurno koristenje oruzja dovodi do nesreca u lovu.
Od tog dal neko ima ili nema psa, ako dodje do nesrece posve je sporedno.
prvo je sigurnost.
Pas, dolazi sekundarno, i ako moze. Ovo je realno.
Poznam nekoliko ljudi iz mog kruga koji su imali psa za lov, i na kraju odustali. I nastavili s lovom bez psa.
Od ostalih lovaca s psom koje poznam, vecina su profesionalni vodici, i svi lovci koji imaju psa, imaju kucu i okucnicu.
(lovacki pas u stanu nije rjesenje) Kao profi vodicu, pas mu omogucuje financijsku isplativost lovnih aktivnosti.
Ne govorim uprazno. Pas nije za svakog (lovca).
Od svih pasa za lov, smatram da je krvosljednik najvazniji, jer on slijedi krvni trag, i smanuje gubitak divljaci.
Tog psa, medjutim, rijetko se vidi. (akutno stanje etike u lovnim drustvima)