hr-oruzje.org

Mozak birokrata funkcionira na specifičan način. Najvažnije je ne preuzeti odgovornost. Zato se uvijek čeka na potpis nekog gore.

Ujedno, njima je vjerojatno iznimno drago da je tih mjesta za vježbe gađanja što manje. Manje posla i odgovornosti. Bilo bi još bolje da ih nema uopće, pa ne bi bilo ni tog posla i odgovornosti.

Mi mislimo da se zakoni donose zbog nas. Donose se jer netko gore ili iz EU to zahtijeva.

Ariel wrote:Mozak birokrata funkcionira na specifičan način. Najvažnije je ne preuzeti odgovornost. Zato se uvijek čeka na potpis nekog gore.

Ujedno, njima je vjerojatno iznimno drago da je tih mjesta za vježbe gađanja što manje. Manje posla i odgovornosti. Bilo bi još bolje da ih nema uopće, pa ne bi bilo ni tog posla i odgovornosti.

Mi mislimo da se zakoni donose zbog nas. Donose se jer netko gore ili iz EU to zahtijeva.

Istina.
I sam sam slao upite u PU i odgovorili su mi nakon što su oni dobili odgovor odozgo.

Lako je gundjati na vlasti a ne raditi nista.

Dio problema lezi na udrugama, koje se baziraju na volonterskom radu i cesto puta imaju nesposobnu upravu da pokusa nesto rijesiti i ocekuju da im se streliste servira na pladnju.

Klub se damas mora voditi kao firma, i treba rijesiti financije za kupnju zemljista i formiranje mjesta za vjezbe gadjanja.

Kad nadjete primjer da je udruga sve ovo napravila, a zahtjev da je odbijen, onda se pojedinci mogu zaliti.

Kod privatne investicije u sportski objekt streljanu, registracija je pozitivno rjesena, na vise lokacija u hrvatskoj, iako je u pojedinim slucajevima islo teze. Ali, rjeseno. Sustav u tom segmentu funkcionira.

Investirajte u livadu, pa javite kako ide

Koliko je zakon dobar govori cijela sila mjesta za vježbe gađanja. Ima ih desetke, možda i stotine. Sarkazam, naravno.

Ekstremno mali broj govori da nije problem u gunđalima već neprimjenjivom propisu. To mi je i bio cilj dokazati kad sam ih prije nekog vremena pitao koliko je takvih mjesta, a odgovor je bio 0. Sad ih sigurno ima, ali daleko od toga da je taj broj iole u relaciji s brojem strijelaca i interesom.

Ljudi rade, zarađuju, dijelom kako bi mogli i platiti taj državni aparat, ne stignu se baviti hobijem koliko bi htjeli, niti birokracijom koliko bi ona to željela.

Ne branim zakon ali pitam logicki.

Smijem li ja kod tebe u vrtu napraviti streliste, jer mi treba?

Ne smijem.
Jer moram postovati privatno vlasnistvo, i bez tvog odobrenja, koje je definirano ugovorom ne mogu.
Ovo ie zapadni, evropski, kapitalisticki i demokratski standard, zaokruzen u barem dva zakona koji reguliraku strelista.

Gotovo cijeli sustav sportskog streljastva nije do dan danas prosao proces tranzicije, i to je rezultat. Nedistatak streljana i svi se zgrazaju. Kako?
Pa tako, upravo sam objasnio.

95 % klubova egzistira na starim navikama iz socijalizma, cesto puta sa istim upravama iz tog doba, kad je drzava otvarala streljane, dijelila oruzje i municiju klubovima dzabe.
Ono sto vidimo, taj sistem je prosao, a mi se nismo snasli.


Streljanu treba financirati, i klubovi moraju da se snadju u tom sustavu. Ili mogu da kukaju.

Ariel wrote:Koliko je zakon dobar govori cijela sila mjesta za vježbe gađanja. Ima ih desetke, možda i stotine. Sarkazam, naravno.

Ekstremno mali broj govori da nije problem u gunđalima već neprimjenjivom propisu. To mi je i bio cilj dokazati kad sam ih prije nekog vremena pitao koliko je takvih mjesta, a odgovor je bio 0. Sad ih sigurno ima, ali daleko od toga da je taj broj iole u relaciji s brojem strijelaca i interesom.

Ljudi rade, zarađuju, dijelom kako bi mogli i platiti taj državni aparat, ne stignu se baviti hobijem koliko bi htjeli, niti birokracijom koliko bi ona to željela.

Upravo tako, prije nego što ulupam hrpu para u nešto, želim bit siguran da sam stvari shvatio i radim ispravno, dakle ovo što sam pročitao iz zakona i info sa foruma da mi to potvrde iz MUP-a. A ne da nakon što ulupam pare pa mi netko dođe: ne može to tako, ovo nije trebalo ić tak, nije dobro itd...

Što se tiče pravilnika za druga mjesta gađanja, ja ne znam tko je i na temelju čega to sastavljao, ali neki uvijeti su baš debilni, kompliciraju stvar, a ne radi se o nikakvoj mjeri sigurnosti.

Ariel wrote:Koliko je zakon dobar govori cijela sila mjesta za vježbe gađanja. Ima ih desetke, možda i stotine. Sarkazam, naravno.

Ekstremno mali broj govori da nije problem u gunđalima već neprimjenjivom propisu. To mi je i bio cilj dokazati kad sam ih prije nekog vremena pitao koliko je takvih mjesta, a odgovor je bio 0. Sad ih sigurno ima, ali daleko od toga da je taj broj iole u relaciji s brojem strijelaca i interesom.

Ljudi rade, zarađuju, dijelom kako bi mogli i platiti taj državni aparat, ne stignu se baviti hobijem koliko bi htjeli, niti birokracijom koliko bi ona to željela.

Naravno.
Procedura je loša,komplicirana.
Zakoni bi trebali biti po mjeri čovjeka.
Ovako,dok ispoštuješ sve......

Obadvojica govorite bez iskustva u izgradnji mjesta za vjezbe.
Postoje trenutno dva mjesta za vjezbe gadjanja u proceduri. Sacekajte rezultate.

https://skistra.hr/mjesto-za-vjezbe-gadanja/

https://www.facebook.com/skfelixarba/?locale=hr_HR
(objava 28 lipnja)

Ko se potrudi imat ce mjesto za vjezbe gadjanje, ko se ne potrudi nece.
To je tako


Prethodno sam napisao da je proslo doba kad je drzava djelila strelista, oruzje i municiju dzabe.
Sam zakon u osnovi trazi cisto vlasnistvo nad zemljistem, nit branim nit kudim ali sta bi sad tu mijenjali? Da se dozvoli gradit strelista na neriejsenim vlasnickim odnosima na zemljistu?
E, ali rjesiti v;asnicke odnose, cesto puta kosta.
A platiti je bolno, a navikli smo dzabe.

Imamo novi sustav, privatno vlasnistvo se postuje, i kad se primjeni na strelista, onda su svi iznenadjeni, pa zakon ne valja,

Danas zaboraviti treba neke velike investicije drzave u strelista kako je nekad bilo, investicije u sportu se daju na osnovi brojnosti i popularnosti sporta u javnosti. Na pr u nogometna igralista.

Prema svim navodima po javnim medijima, prema upitu novinara za ovaj ili onaj portal, mup daje informaciju da u HR postoji oko 2400 oruznih listova za sportsko oruzje. Ne treba ocekivati milionske investicije za ovaj sport kad u cijeloj Hrvatskoj ima tek ovoliko dozvola za sportsko oruzje.
I to je realnost

Drugi dio dozvola za oruzje odnosi se za lovce, kao i za dozvole za samoobranu, ostalih 100tinjak tisuca, ali iz lovackog i civilnog sektora, nisam vidio da se u javnosti trude da se bore za civilna strelista.

Svaki novcic ima dvije strane.

jolly, normalno da nemam iskustva u izgradnji mjesta za vjezbe gađanja, zato i postavljam pitanja.
Da imam iskustva nebi tu nikog ništa pitao, a niti MUP.

Vezano za privatno vlasništvo, ja s time nemam nikakav problem, to mi je najmanje bitna stvar. Od države isto ne tražim ništa, osim da nas ne maltretira.

Sa iskustvom u pripremi izgradnje strelišta:

-naoružati se strpljenjem
-imati dobrog odvjetnika, savjetnika, arhitekta, izvođača...povezati se s ljudima, informirati se
-biti uporan

That's all it takes really, pressure, and time.

Možda dolazi vrijeme da će država "dijeliti "i mjesta za vježbe gađanja....
Ovo u duhu današnjega poziva Janeza Janše,da se Slovenci legalno naoružaju.
Ako ništa drugo.....BRAVO za Janšu
E da je nama jedan Janša!

U duhu događaja u svijetu država bi, u najmanju ruku, trebala maksimalno pojednostaviti ovu proceduru. Uz obuku stanovništva itd.

- potreba klubova za strelistem je prepoznata od strane zakonodavca, jer daje udrugama mogucnost formiranja mjesta za vjezbe gadjanja, gdje su ipak nizi kriteriji nego li gradnja streljane - sportskog objekta, dakle i manja investicija.

Kad govorimo iz perspektive "mjesta za vjezbe gadjanja", i klubova.
Prosjecna clanarina u meni poznatim klubovima je na nivou 200-300 kn godisnje. (Citaj: dzabe)

Klub da zdravo i redovno funkcionirao, treba:
- placati godisnje administrativne troskove, nacelno ce to pokriti clanarina.

Da bi imao svoje streliste, i ako nije vezan nekim ugovorom za civilnu streljanu loklane samouprave, treba:
- rjesiti vlasnistvo nad zemljisitem i formirati mjesto za vjezbe gadjanja.

Samo mjesto za vjezbe gadjanja, prvo ce imati cijenu zemljista, i cijenu radova da se uskladi sa propisima, a zatim ce imati redovne troskove odrzavanja, i mjesecnih troskova.

- za redovne treninge treba imati voditelja gadjanja, a ako je ta osoba na volonterskoj bazi, lako je moguce da ce termini biti ili ograniceni, ili stekati u izvedbi.
Jer onda voditelj dolazi na streliste o svom trosku, a preuzima odgovornost za sigurnost izvodjenja vjezbi badave. Ovo nije motivirajuce.
Odgovornoj osobi, "dzabe" nije motivirajuce.

Dakle, da bi sve to profunckioniralo, treba i voditelja gadjanja rjesiti nekim makar honorarnim ugovorom.
A to sve kosta, i godisnja clanarina to ne pokriva.
Situacija pita ili dizanje clanarina, ili placanje termina gadjanja. Na ovo u vecini slucajeva nismo navikli.

I to smo gdje jesmo, jer smo se navikli za dzabe. I sad se cudimo kako ne ide.

E, sad, komentar o civilnim strelistima pod upravom lokalne samouprave ili gradskih sportskih holdinga.
- omogucuje koristenje strelista "dzabe" po nasoj staroj navadi, ili uz minimalne troskove.

Medjutim, javne vlasti jednostavno ne mogu odobravati milionske investicije u nove sportske objekte - streljane, za realnu brojnost ljudi u sportu, od oko 2400 sa oruznim listom, za cijelu Hrvatsku. Takva investicija se nece desiti. To je neralano ocekivati. Pogotovo ne, potrebnih barem jos 10 strelista za zupanije koje nemaju nikako streliste. Investicije idu po prioritetu brojnosti i zastipljenosti sporta u drustvu. Nogomet, rukomet, kosarka, tenis itd...
U medijima nogometa su pune novine, navijaca na tisuce, i nogometna igralista nicu non stop.

Kad sam se tog dohvatio, medije treba percepirati kao free marketing.

U vecini slucajeva streljacki klubovi ne koriste mogucnost javnog free-marketinga.

To znaci da se pocnu oglasavati po medijima, i artikulirati potrebu za ovim sportskim objektima - streljanama. (ako grijesim nek mi neko nadje primjere di klubovi ili savez rade na takav nacin)

To znaci da treba imati web stranicu, facebook stranicu kuba, instagram i slicne platforme.
I tamo onda treba izrazavati sve probleme koji se susrecu, uz sportske uspjehe, natjecanja, i slicno

Dakle, onda se problemi pisu, stavljaju u javnost i definiraju i artikuliraju.
Na primjer, Imamo 20 djece u programu ISSF MK, a prisiljeni smo iz Rijeke putovati u Karlovac na treninge kombijem, nemamo mogucnost vjezbe treninga u Rijeci, itd zbog nedostatka gradskog strelista, itd

Na taj nacin javnost se senzibilizira, i stvara se potreba za investicijama. To se ne desava sa jednim takvim komentarom na facebooku, ali da je 200 klubova u Hrvatskoj aktivno na takav nacin, svakodnevno, i kroz niz godina i niz sezona stvari bi se senzibilizirale.

medjutim kako znamo, ovo se ne desava, 90% klubova "starog kova" uopce nema potrebu za radom u javnosti (stavio sam svojevremeno temu na forum, o web stranicama i facebook stranicama klubova, koje se mogu nabrojati na prste), pa je onda to zatvoren krug, a jedina opcija ostaje, vlastita klupska ili privatna incijativa (investicija). Iz prethodna dva primjera, sa dva kluba koja su se dala na posao..
Odnosno ostaje kao treca opcija kafansko kukanje u prazno, koju najcesce slusamo

Ovo nam je dakle, javni otisak:
https://forum.hr-oruzje.org/viewtopic.php?f=31&t=7617

Nacelno, mi kao zajednica sportasa u ovom specificnom sportu smo pasivni, i jos se nismo probudili. Menagament nam je los.
I onda je situacija kakva jest.
Zatvoreni krug.

Dakle, ko se pokrene i potrudi imat ce mjesto za vjezbe, ko se ne potrudi, nece, Stvar takva. realnost.

Jolly, kao da te slusam o generalnoj avijaciji... Cini mi se da je tako sa svim aktivnostima u kojima je drzava osiguravala sredstva za rad kroz interes vojske.

file wrote:Jolly, kao da te slusam o generalnoj avijaciji... Cini mi se da je tako sa svim aktivnostima u kojima je drzava osiguravala sredstva za rad kroz interes vojske.

ne razumijem komentar.
vojska i morh imaju svoj budget, koji na prijedlog vlade izglasava sabor.

Ja samo znam iz svoje zablje perspektive, da sam kroz vise slobodnih aktivnosti svoje djece, jedrenje, plivanje, gimnastika, gym, tenis placao mesecno vise nego sto placam clanarine u streljackom klubu godisnje.
Drzavna glazbena skola za djecu? Isto, mjesecno se placa. mislim bilo je oko 200 kn, ali sad sam zaboravio, Zavrsili su i to.

Za koristenje gradskog bazena (visemilionska investicija lokalne samouprave) u terminu za gradjane placao sam pred nekoliko godina za sebe 200 kn mjesecno (to je 2400 kn godisnje)
Ali sve ove sportske ustanove koje sam nabrojao, za sebe ili djecu, bilo javne, bilo privatne, obzirom da su bili financirane djelom ili u potpunosti na takav nacin, funkcionirale. I ne samo to, funkcionirale su u dogovorenim terminima, ili u radno vrijeme, sa placenim nadzorom, ili voditeljem objekta, ili trenerom, ili instruktorom.
Samo u streljastvu ocekujemo dzabe?
Na osnovu cega?

Malo o drustvenim fondovima i investicijama
Ne samo to, kad se radi projekt za izgradnju sportskog objekta iz drustvenih fondova, prije ikakve odluke o investiciji tjela loklane samouprave, radi se studija financijske isplativosti objekta.
To obicno radi neka nezavisna konzalting firma, i za javna sredstva vjerojatno se konzalting izabere kroz javni natjecaj, ili se imenuje po nekom kljucu iz postojecih kadrova.
Studija ide u javnost. (na pr studija o razvoju sportskog streljackog centra na grobniku, mozes naci na internetu i pogledaj cjenik)


Kad se izvuku podaci o brojnosti zaintersiranih, jer to pokriva financijsku studiju, pogodi gdje se nalazi streljastvo?
U gradovima u kojim godinama ne postoje klubovi, ni streljane?
U Drzavi koja ima 2400 dozvola za sportsko oruzje?
u drzavi u kojoj ima realno preko 200 klubova, a u medijima prisutno manje od 10.
Na osnovu cega ocekujes investicije drustvenih fondova? Za nesto sto na prvu ruku prema studiji ne treba?

U totalnom vakkuumu javnih informacija i nepoznavanju streljastva u javnosti, jedini nacin da se dobije investicija za streliste je da se negdje isplanira neko veliko natjecanje, pa se onda radi investicija, izgradnja i pripreme projekta, barem 4 godine unaprijed.
A tako je sagradjen Pampas. Pa sad iz perspektive drzave imamo kapacitete za mejdunarodna natjecanja. (pridodaj tome i vrapcanski potok)
Pa za nasu zemlji vise ni ne treba.

ALi ovo ne rjesava pitanje treninga i egistencije loklanih klubova po zupanijama, cije bi potrebe trebale slusati tijela lokalne samouprave.
Pa sad govorimo o investicijama lokalne samouprave u ove sportske objekte.
A to krece sa javnim dijalogom,i prisustvom pitanja i problematike u siroj javnosti i suradnjom sa lokalnim tijelima. Nakon tog se uzme u obzir, pa se radi studija isplativosti. Pa nakon tog odluka o financiranju i budgetu.

Sto se tice male incijative na bazi kluba ili pojedinca:
Ako ti zelis kao fizicka osoba-ili kao poduzetnik, ili clan kluba graditi streljanu (za pocetak 500.000 eur) ili mjesto za vjezbe gadjanja (cijena zemljista XX Eur/m2 plus radovi), oces li to A) benevolentno ustupiti klubu (dzabe), ili ces B) traziti neku financijsku isplativost? Ili, C) uopce nesec ulagati novce?
Pretpostavljam C.

Nek tebe zaduzi klub da budes voditelj gadjanja (spisak voditelja gadjanja se dostavlja mupu, kod formiranja mjesta za vjezbe gadjanja, i odgovornost je definirana), preuzimas li tu odgovornost da radis svaki tjedan barem 2 ili 3 puta tjedno, dzabe i odgovaras za svaku nesrecu ako se desi (odgovorna osoba) i vodis papire i dnevnik gadjanja?
Ili da to radis vikendom, badave, pa da nisi doma sa obitelji?
Za besplatnu hobisticku aktivnost djeluje mi kao veliko odricanje.

To je realnost.
Ne branim, ne kudim, samo to tako vidim.

Sa zakonskim promjenama koje su krenule kroz paletu zakona pocevsi od priblizno 2015, govorim barem o desetak zakona koji pokrivaju rad sportske streljacke udruge, udruge su se time stavile u situaciju da se vode kao firme, samo sto imaju olaksice tipa ne placaju namete. Ali finaciranje udruge i uskladjivanje sa zakonima, sve to ide kao da vodis firmu.
Sad kad treba planirati investiciju, jer su zakoni do 2018 definirali stvar o strelistima i mjestima za vjezbe, jos se tucemo u glavu?

Za ovo što piše jolly o nepopularnosti streljaštva i tome što 2400 ljudi ima sportski oružni list, dodao bi još neke razloge zašto je to tako. Velik dio prosječne populacije kad im kažeš streljaštvo stvara sliku u glavi: zračna puška na 10 m. Onda idu predrasude: zračna puška nije pravo oružje pa je zato bzvz... također većina takvih klubova koji su dio HSS-a ti neće ni dat da tamo dođeš sa svojom 4.5 ili 5.5 cal i pucaš, a najčešće nema niti uvjeta za dalje od 10m.

I sad usporedi pucanje na 10m u zatvorenom prostoru sa puškom kakve se mogu vidjeti na slikama streljačkih klubova i recimo pucanje negdje vani sa jačom puškom na kojoj je i optika. Meni to je razlika nebo i zemlja. Onda imaš "problem" kupovine zračnog oružja gdje se velik dio ljudi zapravo boji kupit oružje koje zahtjeva prijavu u MUP (mislim da je to negdje jolly spomenuo i ja to mogu potvrdit iz iskustva prodaje zračnog oružja). Valjda misle da će zbog te prijave morat... ne znam ni ja šta.

Također velik dio ljudi uopće niti ne zna da se streljaštvom možeš bavit i rekreativno i to koristeći vatreno oružje svih vrsta, pištolj VK, lovačke puške, pa i vojne verzije (AK/AR/VHS)... ne vidim nikakvo ograničenje po pitanju vrste oružja.
Sva ta neinformiranost utječe na malu zainteresiranost. Dodajmo još i bitnu stvar, a to je percepcija javnosti i mišljenje kad vide oružje. Na društvenim mrežama odma dobivaš ograničenja dosega kad algoritam nanjuši oružje na slici, dodaj u komentar "prodajem" i eto te u blokadi.

jolly wrote:
ne razumijem komentar.
vojska i morh imaju svoj budget, koji na prijedlog vlade izglasava sabor.

Sorry, mahinalno sam napisao komentar, a u stvari bez zelje da odvlacim u off topic...

Mislim da sve pises tocno, zato mi se u glavi povukla paralela s gen avijacijom. Kako sam dugo godina u padobranstvu, gledam kako sve postupno, ali sigurno odlazi v'rit. U Jugi si za bavljenje trebao imati samo dobru volju, sistem je osiguravao avion, opremu, gorivo, a onda je iz toga vojska vukla kadrove za svoje potrebe. Devedesetih se jos radilo na racun vojske i poznanstava u istoj, a onda u novom tisucljecu sve krenulo prilicno nizbrdo.
Umovi su ostali u onim vremenima kad se nesto dobivalo za dž, nisu se prebacili na neku zdravu komercijalu koja bi pokrivala sport, stovise cak i aktivno kocili ideje. Rezultat toga je da danas ima aktivnih sportasa za na dvije-tri ruke nabrojiti, sportski aerodromi u dugovima i problemima, avioni potrosili resurse, i tako to...

Slicnost sa streljastvom je da i jedno i drugo zahtjeva prilicno novaca za rad, a javnost na jedne i druge gleda kao svojevrsne cudake

Kada zagusti onda se sve može.
90ih smo mogli prašiti svugdje,nabavljati i automatsko oružje...
U kamenolomima,na nasipima,u šumi,na pustim poljima.....
Sigutprnosni uvjeti....ma moš mislit...
I nije bilo incidenata,ni neželjenih događaja.
A danas.....ajoj za opaliti metak...
Ali hoću reći....MOŽDA se opet desi situacija da će trebati obučeni ljudi...?
Zato SADA treba mjesta gdje se ljudi mogu obučavati i rekreirati oružjem.
Država bi tu trebala izići ususret maksimalno.
Cijena sada je puno manja,nego što bi mogla biti u možda već bliskoj budućnosti.

Mirok wrote:Kada zagusti onda se sve može.
90ih smo mogli prašiti svugdje,nabavljati i automatsko oružje...
U kamenolomima,na nasipima,u šumi,na pustim poljima.....
Sigutprnosni uvjeti....ma moš mislit...
I nije bilo incidenata,ni neželjenih događaja.
A danas.....ajoj za opaliti metak...
Ali hoću reći....MOŽDA se opet desi situacija da će trebati obučeni ljudi...?
Zato SADA treba mjesta gdje se ljudi mogu obučavati i rekreirati oružjem.
Država bi tu trebala izići ususret maksimalno.
Cijena sada je puno manja,nego što bi mogla biti u možda već bliskoj budućnosti.

Ma samo da pojednostave pravilnik na primjer: Ako je lokacija negdje u vukojebini daleko od naselja, samo za potrebe vježbi gađanja, neka je dovoljno imat iza mete zaštitu koju metak ne može probit, vlasnik da može bit fizička osoba i to je to. Time je već stvar brutalno pojednostavljena. I da zakon po pitanju izdavanja dozvola bude jasan i jednostavan: Ako si član udruge koja se bavi oružjem, nek te nauče rukovat i izdaju potvrdu i to je to. Al eto, mora bit strogo regulirano i komlicirano.

Marin223 wrote:

Mirok wrote:Kada zagusti onda se sve može.
90ih smo mogli prašiti svugdje,nabavljati i automatsko oružje...
U kamenolomima,na nasipima,u šumi,na pustim poljima.....
Sigutprnosni uvjeti....ma moš mislit...
I nije bilo incidenata,ni neželjenih događaja.
A danas.....ajoj za opaliti metak...
Ali hoću reći....MOŽDA se opet desi situacija da će trebati obučeni ljudi...?
Zato SADA treba mjesta gdje se ljudi mogu obučavati i rekreirati oružjem.
Država bi tu trebala izići ususret maksimalno.
Cijena sada je puno manja,nego što bi mogla biti u možda već bliskoj budućnosti.

Ma samo da pojednostave pravilnik na primjer: Ako je lokacija negdje u vukojebini daleko od naselja, samo za potrebe vježbi gađanja, neka je dovoljno imat iza mete zaštitu koju metak ne može probit, vlasnik da može bit fizička osoba i to je to. Time je već stvar brutalno pojednostavljena. I da zakon po pitanju izdavanja dozvola bude jasan i jednostavan: Ako si član udruge koja se bavi oružjem, nek te nauče rukovat i izdaju potvrdu i to je to. Al eto, mora bit strogo regulirano i komlicirano.

Većina kamenoloma već sami po sebi zadovoljavaju većinu uvjeta i tu bi se najbrže i najlakše moglo djelovati,ali.....