hr-oruzje.org

Evo novog Gvozdanovićevog bloga u kojem je vidljivo da sve što je ovdje izrečeno o gubitku moralnih, društvenoh i obiteljskih vrijednosti mladih koje su potencirane lošim zakonima koji spriječavaju pravilan odgoj stoji i da smo detektirali problem.
Nisam za premlaćivanje djece, nikako, ali mora postojati sankcija. A djete se uči od malena što se smije a što ne, što je dobro a što je loše. U to doba prijetnja šibom je sasvim dovoljna da spriječi neželjeno ponašanje. Ako dijete naraste bez odgoja, možeš ga i pretući, od toga nema nikakve koristi.
Krajnje je vrijeme da se svi okrenemo ljudima i obiteljima, kako bi se ovakvi događaji spriječili.

Pokolj u Njemačkoj-možemo li izvući pouke?!
12. ožujak 2009.
Posljednja dva tjedna vijesti crnih kronika doslovno obiluju izvješćima o najstrašnijim djelima i njihovim groznim posljedicama.
Posljednja u nizu takvih vijesti jest i ona o pokolju u njemačkom gradiću Winnendenu.
Ovaj stravičan zločin naprosto se sam po sebi većinom svojih obilježja svrstava u red sličnih zločina počinjenih u raznim obrazovnim ustanovama diljem svijeta.
Nažalost, ni ovaj slučaj ne predstavlja jedinku u pravom smislu riječi.
Ono što je vrlo intrigantno jest to što se takvi pokolji gotovo u pravilu događaju u školama!
Ma koliko se trudio, do sada još uvijek nigdje nisam uspio pronaći dovoljno kvalitetan presjek uzroka djela i motiva počinitelja…
Mnogi kao trezveno razvidan i vrlo ozbiljan te poučan primjer navode (ne)čuveni dokumentarni film Bowling of Columbine autora Michaela Moorea kod nas vrlo tendenciozno naslovljen kao Ludi za oružjem!
Nažalost, vrlo su rijetki i oni koji su na originalnom posteru za film uspjeli pročitati i podnaslov koji se onako stidljivo provodi pod golemo istaknutim naslovom filma a koji glasi ovako: Are we a nation of gun nuts or are we just nuts?, ili, u slobodnom prijevodu, «Jesmo li mi nacija luđaka s oružjem ili smo samo ludi?».
Dakako, onima koji su ovdje zaduženi samo za zgrtanje profita ovako nešto nije razumno objaviti i reklamirati jer se ne bi izazvala dovoljna pozornost gledatelja, a samim time bi se smanjila i posjeta kinima što u konačnici dovodi do manje zarade.
Dakle, kao što i danas iza svega stoji želja za profitom tako ona jasno stoji i iza ovog filma…
Film o pokolju u školi gradića Columbine trebao je razjasniti i pronaći uzroke koji potiču mlade na počinjenje takvih stravičnih i krvavih pohoda.
No, film ne samo da nije to učinio nego je Michael Moore na vrlo smišljen i pamfletski način igrajući upravo na kartu straha, o čemu i govori u svome filmu, pronašao vrlo perfidan i lagan način zarade.
Da i on sam ne misli tako kako opisuje u filmu postalo je jasno nekoliko godina kasnije kada se utvrdilo da uopće nema negativan stav o oružju niti intimno podržava negativističke stavove iznesene u samom filmu!
Naime, u svome tzv. istraživačkom radu i pohodu protiv oružja Michael Moore jasno je i nepobitno utvrdio da razlozi takvih pokolja naprosto ne leže u oružju niti ih treba tražiti u zakonskoj regulativi koja ga okružuje.
Jednako kao što je potpuno besmisleno za takvo što okrivljavati kompjutorske igrice ili horor-filmove!
Ulizujući se «anti-gun» raspoloženju koje su mediji pumpali javnosti, vješto se i perfidno u dvojbi između istine i novca odlučio za novac koji mu je u konačnici donio i status u filmskome svijetu…
Što sa svime ovime želim reći?
Čitajući i slušajući prve vijesti o pokolju u Njemačkoj razvidno je bilo da mediji opet ponovno i po tko zna koji put nastoje i pokušavaju pronaći uzrok u oružju koje su roditelji tog 17-godišnjeg ubojice legalno posjedovali!
Jesu li ga oni legalno posjedovali ili ne, to još uvijek ne znam niti mogu tvrditi, no taj podatak ništa ne mijenja na stvari budući da njegovi roditelji nisu počinitelji toga djela!
Ono što je istina i što je toliko očito jest da je to oružje svakako imalo NELEGALAN STATUS!
Naime, prema njemačkom zakonu o oružju ubojica nikako nije mogao legalno posjedovati vatreno oružje!
On je u posjed toga oružja došao na protupravan način čineći klasično kazneno djelo krađe na štetu roditelja i kasnije je s tim i takvim predmetom kaznenog djela počinio drugo kazneno djelo, ovaj put nažalost s mnogo tragičnijim posljedicama.
Njemačka je poznata kao zemlja sa strogim zakonom o oružju koji je prije nekoliko godina dodatno postrožen i nije uspjela spriječiti još jedan ovakav pokolj?
Zašto nije?
Zato što problem ne leži u zakonu o oružju kao niti u samom oružju!
Još mi je u svježem sjećanju pokolj također u jednoj školi u Njemačkoj od prije nekoliko godina počinitelj kojeg je također mladić u kojem su žrtve također bili učenici i učitelji, a također sam primijetio kako mediji tada nisu napravili histeriju niti je on također potaknuo nacionalne rasprave na temu lošeg zakonodavstva…
Razlog?
Počinitelj nije bio naoružan vatrenim oružjem već je djelo počinio replikom katane, mača japanskih samuraja!
Osobno smatram da u ovome i sličnim slučajevima krivca tražimo u apsolutno krivome smjeru.
Nije to zakon o oružju niti su to kompjutorske igrice kao što nisu horor- ili ratni filmovi…
Razlozi su mnogo dublji i složeniji, a uzroci leže među nama samima i društvu koje smo stvorili i stvaramo.
Svi smo se mi u svome djetinjstvu igrali nekih tipova, nazovimo ih nasilnih igrica.
Pa svatko se bar jednom kao klinac igrao rata, kauboja i Indijanaca…
Pravili smo raznorazna oružja, lukove i strijele i tko zna što još drugo…
Među nama je bilo djece čiji su roditelji bili lovci, policajci ili vojne osobe pa nikada nismo niti pomišljali to isto oružje ukrasti od roditelja te krenuti u napad na školu…
No za razliku od danas, u to moje vrijeme djetinjstva i školovanja mi nismo vrijeđali, pljuvali i obračunavali se s učiteljima i profesorima, a danas je, nažalost, to sasvim normalna pojava u školama…
Kao što je normalno i to da se djeca u školama među sobom vrednuju po modelu i cijeni mobilnog telefona!!!
Mnoge škole daleko su od onih obrazovnih ustanova u kojima smo se mi educirali…
S druge strane, obiteljske vrijednosti sve više nisu «cool», a djeca u roditeljima nerijetko gledaju neprijatelje…
Djeca sa svojim tzv. pravima doslovno i vrlo brutalno ne samo maltretiraju nego i javno prijete kako roditeljima tako i učiteljima po školama.
U nastojanju da zaštitimo prava djece i spriječimo njihova zlostavljanja mi smo, čini mi se, djecu pretvorili u male zlostavljače!
A oni su i dalje samo neodrasla djeca, ali s izuzetno perfidnim osjećajem za ostvarivanje svojih želja… svim sredstvima….
Nekako mi se čini da se nitko nije zapitao što će se dogoditi kada takva djeca opetovano ne ostvare svoje ciljeve?
Kolika će biti razina njihovih frustracija i kada i kako će ta frustracija erumpirati?!
Tko je tu kriv?
U prvom redu društvo u kojem živimo i radimo te koje veliča i propagira sasvim pogrešne i suprotne vrijednosti od onih u kojima smo mi odgojeni.
Kultura nasilja i stjecanja materijalnih dobara pod bilo koju cijenu i bilo kojim sredstvima postala je svet cilje kojem težimo…
Zar onda kada u takvome svijetu otuđenja mladi čovjek zaluta i napravi zlo slično ovom u Njemačkoj treba kriviti tamo neki zakon o oružju? Ili neku kompjutersku igricu? Ili možda neki film ili TV-seriju?
A upravo je navodno ubojica iz Njemačke bio duboko frustrirana osoba?!
Bar tako kažu njegovi vršnjaci koji su ga poznavali.
Slušajući izvješća nakon ovog pokolja u Njemačkoj u pamćenje mi se urezala rečenica jednog visokog dužnosnika njemačke vlade koje je rekao: «Nije li vrijeme da se zapitamo posvećujemo li dovoljno pozornosti ljudima s kojima živimo?»
Možda bismo i mi sami sebe trebali zapitati isto, a ne čekati sličan slučaj u kojem ćemo opravdanja za svoju pasivnost tražiti u zakonu o oružju!

A evo i nešto što ima duboku vezu sa ovom temom i što umnogome objašnjava zašto je to tako.

Bizarni intervju

Travanj 2002. - Ovaj intervju je pronađen na Internetu. Zaustavimo se malo
i razmislimo.



Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O'Hara (koja je poginula i
njezino tijelo je nedavno pronađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u
našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je
ne
čitati Bibliju u školama . Bibliju koja kaže: "Ne ubij, ne kradi, ljubi
svoga bližnjega kao sebe samoga", a mi smo se i s tim složili. Kasnije je
doktor Benjamin Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu
kada
se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time
bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio
samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli: "U redu", jer smo smatrali da on kao
stručnjak zna što je potrebno za našu djecu.

Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju
djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da
niti
jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša , jer se
nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i tada složili.

Kasnije je netko opet rekao: "Dopustimo našim kćerima da abortiraju ako to
žele, a to nećemo reći njihovim roditeljima." I s time smo se složili.

Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: "Budući da su
dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko
prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali
nećemo reći njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi." Opet
smo se složili. Tada su neki od izabranih na izborima rekli: "Nije bitno ono
što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli."
Složivši
se s njima mi smo rekli: "Nije važno ako netko, uključujući predsjednika,
čini sve što ga volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji."

Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to
nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela." Opet smo rekli da je i to u
redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole
djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli "Dobro" , jer
oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je industrija zabave rekla:
"Napravimo TV programe i filmove koji potiču blasfemiju, nasilje i seks.
Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva,
sotonske sadržaje." Mi smo tada odgovorili: "Ma to je samo zabava, nema tu
nikakvih posljedica i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo
naprijed."
Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro
od lošega? I zašto se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz
razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno
razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u
rečenici:
"Žanjemo ono što smo posijali."

"Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici?
Srdačni
pozdrav, zabrinuti student."
I uslijedio je odgovor:
"Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni
pozdrav,
BOG."

Nobile, nema potrebe uvlačiti vjeru i crkvu, naročito u škole, da se nauče nečem što je normalno, moralno i ljudski, potrebno je nekoliko stvari koje svi znamo ali isto tako smo svjesni da je to moguće samo u utopiji, treba uvesti kvalitetno vrednovanje odgojno-pedagoškog rada, treba se ozbiljnije pozabaviti s "osjetljivom" manjinom djece, treba efikasnije i "bezdušnije" rješavati neadekvatne odgajatelje (roditelji, staratelji ....) i konačno trebamo shvatiti da danas od 12 g. na dalje djeca znaju kaj rade i rade to s namjerom

Točno tako današnja djeca tj.mladež jako dobro zna što je dobro a što loše . Isto tako su dobro upučeni u zakonske klauzule pa točno znaju do koje granice ići.U ženinoj radnji krali su robu do 1000 kn i možeš im samo u guzicu puhnuti jer tko če se vucarati po našim sudovima za siću? Dobnu granicu maloljetne odgovornosti bi u svakom slučaju trebalo smanjiti bar na 15 god po meni.Mlade treba animirati u raznorazne kulturne i sportske aktivnosti i sigurno bi se smanjila delikvencija ali koga to interesira? Bolje da se opijaju po kafićima ,drogiraju i prebijau ljude po cesti jer im ništa ne fali ,oholi su i dosadno im je. Čovjeku kada je dosadno svašta pada na pamet.Jedamput je jedan general pitao svoje oficire "šta radi vojska"? -ništa odgovorili su odmaraju,ŠETAJ VOJSKU ODMAH ako ništa drugo zapovijedio je jer nezaposlenom vojniku svašta pada na pamet.

Nobile 157 dug si i obilan skrati malo, oči otpadoše dok čovjek sve pročita.

Pa taj tekst i je bio puno duži, skratio sam ga. Namjerno sam ga postao jer u njemu ima puno istine, samo morate uzeti u obzir da je to AMERIČKI intervju, a ameri su nacija kojoj na novcu piše IN GOOD WE TRUST, tj. mi vjerujemo u boga.
Osobno također smatram da crkvi nije mjesto u školama, tko želi na vjeronauk, neka ide u crkvu popodne i subotom. Međutim, činjenica je i to da od popa nisi naučen da ločeš, drogiraš se, kradeš i ubijaš, a u tom tekstu je najinteresantniji onaj dio o DR Spocku koji je prvi počeo fantazirati o uskrati prava djeci i da ih se ne smije šibom po turu jer bi "psihički" pretrpjeli "strašne" posljedice. Od toga je sve krenulo, a mi, kakvi već jesmo, dozvoljavamo da nam par nedo***anih feministica i kojekakvi opskurni likovi tumače što je dobro a što nije za našu djecu. Onda se po tome donose zakoni, a donose se loši zakoni jer ih nitko u saboru i ne čita, samo se podignu ruke. Nitko ne misli o tome što će biti poslije. Nedavno je sabor donio u jednom danu (to je frapantan podatak!!!!!!) 381 zakon!!!!?????
Pa ne rješava se sve donošenjem još jednog zakona kada se ne postupa ni po ovima koje imamo. A uz svaki zakon, obavezno idu i PODZAKONSKI akti, raznorazni pravilnici i slične bedastoće. Da "pojasne" zakon???!!!
**beš zakon koji treba posebno pojašnjavati u pravilniku!!!!!
Činjenica je, a to uvijek govorim, da su izgubljene osnovne moralne i kulturne vrijednosti...
Pitam se da li je to baš samo slučajno... ili namjerno...
Btw, SLUČAJNOSTI NE POSTOJE.
Kao što nije slučajno da se nas već godinama RAZORUŽAVA. Zašto?
Pa zato jer kada si osiromašen, ponižen, bez posla i ORUŽJA, od tebe može onaj tko sve prije navedeno IMA, raditi što želi.
Jesam li jasan?????

bolje grob nego rob

Nobile 157!! Nije crkvi ni mjesto u politici pa se stalno trpaju i nigdje ništa bez njih.Koliko su samo dobili love od nas poreznih obveznika 380 000 000kn (za usporedbu ministarstvo turizma je dobilo 1/3 njihove love a od turizma mislimo i živjeti ili če nas možda crkva hraniti mo'š mislit) ,tj,neznam gdje je još crkva na državnim jaslima i na teret poreznim obveznicima.Samo sa svim tim pedofilčinama ja nebi niti subotom ni nedjeljom pustio djete u njihove ruke.

Mislim da se ipak ne može zbog par slučajeva generalizirati i optužiti baš sve svećenike za pedofiliju. A crkva je najstarija korporacija na svijetu (I najbogatija), pa je očito da imaju dovoljno dobrih pregovarača koji su uspjeli nekoga uvjeriti da im da godišnje tolike milijune. Za što, neznam, ali znam da se za tu lovu može napraviti bazene u svim gradovima koji ih nemaju, kao i strelišta i streljane.
A da ima puno mladih koji bi radije bili na streljani nego u kafiću, sigurno ima, to nas dvojica jako dobro znamo, ali kako nema strelišta ni streljana, bolje da loču po kafićima. Uostalom, vojska je kod nas ukinuta, ono malo profesionalaca što je ostalo se brzo riješi, ostaje nešto policajaca (kao i 91), a onda - samo pokorene sluge. Mislim, oni koji i koliko ih bude trebalo. Ostali ....

Obiteljski tabu: 200 registriranih maloljetnih napadača na roditelje

Gaduro, zašuti, glupačo! Ful si glupa! Razbit ću ti njušku, razbit ću te! Kretenko, blesava si ko ponoć, crkni! - samo je dio bogatog repertoara kojim je prije koju godinu vidljivo alkoholizirana maloljetnica vrijeđala svoju preplašenu majku ispred jedne riječke srednje škole.

Taj primjer jedan je u nizu rastuće pojave koja je u našem društvu, sve dosad, ostala jednim od posljednjih obiteljskih tabua - nasilja djece, i to maloljetne, posebno adolescenata, nad svojim roditeljima. Upravo tim problemom prvi put u nas, ali i u ovom dijelu Europe, bavi se pedagoginja prof. dr. Jasminka Zloković, profesorica Filozofskog fakulteta u Rijeci, u netom objavljenoj knjizi „Nasilje djece nad roditeljima - obiteljska tajna?"

- To je još uvijek jedan od socijalno marginaliziranih problema, kao što se do prije 20 godina odnosilo prema nasilju nad djecom i ženama - ističe dr. Zloković.

Upravo maloljetničko nasilje nad roditeljima središte je njezina zanimanja, pa u vezi s tim priprema i veliko istraživanje. Hrvatska, naime, do danas nema ni jedno relevantno znanstveno istraživanje tog tipa, osim onoga o nasilju odrasle djece nad starijim članovima obitelji dr. Vlaste Spitek-Zvonarević iz 2005. godine.

No, okrutnost maloljetnika nad roditeljima, koji je i razvijeni svijet počeo intenzivnije proučavati tek prije deset godina, problem je koji se u nas neće još dugo moći stavljati pod tepih. Službeni MUP-ovi podaci za prošlu godinu, naime, pokazuju da su u ukupnoj strukturi obiteljskog nasilja u nas roditelji bili žrtve nasilničkog ponašanja u 16 posto slučajeva.

Od ukupno zabilježenih 22.336 počinitelja prekršaja i kaznenih djela obiteljskog nasilja u 3,5 tisuća slučajeva žrtve su bili roditelji. Iako je u većem dijelu riječ o punoljetnim zlostavljačima, šokantan je podatak da je među registriranim nasilnicima nad roditeljima čak 200 maloljetnika!
Posramljeni roditelji

Točnije, 122 maloljetna sina i 58 kćeri počinilo je neki od prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, poput verbalnog ili fizičkog nasrtaja na roditelje, pokušaja uništavanja imovine i slično. Tjelesne ozljede, dakle (ne)djelo iz Kaznenog zakona, svojim je roditeljima nanijelo 14 maloljetnih sinova i šest kćeri.

- Iskustva u svijetu pokazuju da su brojke zlostavljanih roditelja i do 200 posto veće, ali da velik dio tih slučajeva ostaje neotkriven - upozorava dr. Zloković. Tjelesno, emocionalno i seksualno nasilje, te materijalna eksploatacija i manipulacija neki su od načina na koji svoje roditelje zlostavljaju maloljetnici.

Iskustva iz svijeta pokazuju da je najveći broj maloljetnih zlostavljača u dobi od 12 do 14 godina, a da roditelji žrtve u prosjeku imaju 44 godine. Najčešće su žrtve pomajke i samohrane majke, a očevi najčešće oni koji imaju zdravstvenih ili tjelesnih problema. Slučaj s početka teksta jedan je od oblika psihološkog nasilja nad roditeljima, koji su brojni, a često puta ustrašeni, posramljeni roditelji ne usude ih se priznati ni sebi, a kamoli stručnim službama. U današnje vrijeme posebno je čest oblik ekonomskog, odnosno materijalnog iskorištavanja i ucjenjivanja, pa se roditelji nerijetko moraju zaduživati kako bi ispunili želje obijesne djece.

- Često smo svjedoci kako u šoping centrima djeca prave scene da im se kupi neki skupi komad odjeće, onaj s markicom, koji je in - navodi dr. Zloković.

„Umne igre", kojima se roditelje pokušava napraviti ludima, ismijavanje pred prijateljima, prijetvornost i lažna empatija, odbijanje da kažu gdje i s kim izlaze, do ponižavanja, pljuvanja, fizičkog maltretiranja i ozljeđivanja, širok je dijapazon iživljavanja djece nad roditeljima.

- Današnji ritam života neke obitelji doista pretvara u „fast-food", „instant" obitelji, što je sintagma za brze, površne i nezdrave, čak i ugovorno kompromisne međusobne odnose - upozorava dr. Zloković, pozivajući da se politika i društvo napokon opredijele koliko im je stvarno stalo do svakog člana obitelji bez obzira na dob, spol ili socijalni status.


Svjetska istraživanja
- oba spola podjednako participiraju u svim oblicima nasilja nad roditeljima

- znakovi nasilnog ponašanja u djece opažaju se već između 4. i 5. godine djetetova života - SAD: učestalost pojave da su oba roditelja žrtve djece 7 do 18 posto, u jednohraniteljskim obiteljima 29 posto, jedno od troje djece do 17. godine udari roditelje svake godine - 14 posto roditelja tjelesno zlostavljaju njihova djeca.

Obiteljski bankrot
Svjedoci smo obiteljskog bankrota u Hrvatskoj, upozorava dr. Zloković. Prema njezinu istraživanju u Ličko-senjskoj i Primorsko-goranskoj županiji, roditelji dnevno u razgovoru s djecom u dobi od 12 i 13 godina provedu do 30 minuta. Pozitivna i empatična komunikacija djece i roditelja osnova je svega i ona mora početi još i prije djetetova rođenja, kaže dr. Zloković. (SlobodnaDalmacija.hr)

da sapun. drnn, drnnn, evo već zvoni plavi telefon.
čitanje statistika, neupućenog u problematiku, zabrinjava na jednu minutu. ne trebamo misliti da mediji radi senzacionalnosti napuhuju vijesti o problematičnoj mladeži. stvarnost je puno, puno gora. pravobraniteljica za djecu se drži za glavu, sva resorna ministarstva su zanijemila. nitko ne zna što se više da napraviti i od kuda početi, a incidenti se iz dana u dan ponavljaju, sve češće i sve žešći. čitave dvije generacije, oni rođeni između '65 i '95, su takoreći izgubljene. veze između obitelji, okoline i države su odavno popucale i mogu se pokrpati tek na nekim budućim naraštajima. zakoni kod nas su napisani ili za liberalna, civilizirana društva ili pak represivni za divlji zapad. mi smo u sredini. država ne može sama više ništa, a građani ne smiju, ne znaju ili im se više stvarno ne da. pojedinci kojima je još stalo u ovom slučaju mogu samo lajati na mjesec i moliti se bogu. zato ne napadajte crkvu.

da imam klinca i naklofam ga zbog neke nepodobstine i da mi nazove plavi telefon i prijavi...
onda bi i ja njega prijavio zbog psihickog zlostavljanja i slicno pa da vidimo tko bi izvukao deblji kraj...
na kraju bi lijepo on bio taj koji bi odjebao od kuce u dom...

Dijete se uči od rođenja, a ako roditelji dobro obave svoj posao, dijete će biti normalno, pošteno i slika svojih roditelja kada odraste. Postoje dječje faze, koje su poznate i normalne te uobičajene, ali sve se to može jako lijepo uklopiti. Jer, što može biti važnije od tvoje djece???

nobile157 wrote:Postoje dječje faze

bas u toj "djeciojoj fazi" ti tvoj potomak moze pozvati plavi telefon tjerajuci neki svoj inat i lijepo ostanes bez svojeg oruzja... shvacas me? Ja smatram da su mene starci odgojili sa svim tim normalnim obiteljskim vrijednostima, znao sam imati nekih pizdarija no nista znacajno iako je moglo biti, no nije da nisam dobio batina... sve batine koje sam dobio su bile na mjestu osim jednom (no to je prica za sebe) ali danas kad djecu NE SMIJES UDARITI zbog nekih gluposti, svinjarija problema koje naprave ili sto vec mislim da to nece ici tako lako... Imam susjedu koja to pak pretjerano prakticira, ima djete od kojih 2-3 godine koje je šareno od modrica od šibe i tjera neke svoje odgojne metode poput zakljucavanje tog djeteta na balkonu i jos stosta (svekrva je prijavila policiji zlostavljanje djeteta) dakle to su extremi, ali buduci da znam kako to djeluje svakako se zalazem za koju odgojnu ćušku, nema tu nista lose... kao klinac sam vidio da kod drugih mama pali kad se u sred trgovine bacis na pod placuci kad zahtjevas nesto, pa sam to isao isprobati sa svojom... ne... nije upalilo... istukla me na sred trgovine... nikad mi to vise nije palo na pamet... kuzis? A da neka mama danas tako djete izklofa rukom po guzi jebote odmah bi joj se socijalna sluzba i policija okacili za vrat da zlostavlja djete.

Sve ja to itekako dobro kužim, jer sam prošao sve te dječje faze od rođenja do fakulteta i sve znam o tome kako treba odgojiti dijete da postane normalni član društva, zato se i smatram kompetetnim da mogu ponešto o tome i reći, iz iskustva, naravno.

ja gledam iz vlastitog iskustva, sebe smatram normalnim clanom drustva ali sam u mladim danima imao poneke ispade, sto od toga sto sam bio izprovociran, sto od toga sto sam se nasao na krivom mjestu u krivo vrijeme, iako sam tezio tome da se kulturno ponasam i budem normalan (nisam tada niti sad ne konzumiram alkohol niti duhanske proizvode kao sto niti "maricu" nikada nisam probao, a kave sam se ostavio iz zdravstvenih razloga). Odgojen da postujem starije, da budem pristojan, ali isto tako imam vrlo nizak prag tolerancije prema pijancima i vrlo lako me mogu izbaciti iz takta i onda sljede loše reakcije...

Dok! wrote:

Mike_Torello wrote:, no nije da nisam dobio batina... sve batine koje sam dobio su bile na mjestu .

Mjere bile nadasve svrsishodne i ucinkovite jer tko zna kakvo bi pokvareno deriste izraslo iz tebe!!
salim se naravno!!

upravo tako DOK, dobio sam batina, vise od mame nego od tate, i kao sto kazem opet, sve su osim jednih bile na mjestu... dobio sam batina jer nisam kuzio matematiku, e pa batinama neces natjerati djete da skuzi razlomke ako ne kuzi... i to je jedino sto sam ja mami zamjerio sto sam dobio batina doslovno bezveze, jer ja nisam kuzio a ona bila nesto nabrijana i nervozne... i ona to zna, i to sam joj u facu rekao da su to jedine batine koje zamjeram, i ona kaze da si i sama isto zamjera, i da joj je zao sto je tako reagirala. Sve ostalo je bilo potrebno za odgoj i sa danasnjeg stajalista mislim da mi je i trebalo, inace tko zna kakav bi sada bio. Tim vise sto je moje kompletno drustvo bili alkosi...

Nikada mojoj maloj nisam predbacio loše ocjene iz matematike, nije ni meni išla, pa što. Nismo svi za sve. Platio sam joj instrukcije, pa je sve ipak na kraju bilo O.K.

Mene je caca tuka lipo dok sam bija mali, i svaka mi je bila zasluzena

A sad kad pogledam unazad koje sam pizdarije izvodija, pa istuka bi i ja sam sebe i to duplo

Dok! wrote:Morati cu razgovarati s tvojom mamom, negdje na janjetini, bez starog naravno!!

pazi, dobro rukuje oruzjem =)

a mogao bi dobiti i lignje ili kobasu s jajima biti za rucak =)