dmitriv wrote:
Sa psihološke strane, mogu shvatiti želju za ubijanjem zbog trofeja i nekog osjećaja superiornosti (u Vidoševićevom stilu), no to smatram primitivnim i više karakternom slabošću.
Opet ti i "ubijanje", kad vec imas taj lovacki ispit polozen, bilo bi lijepo da korigiras rijecnik, mene kao lovca, ovo osbno vrijedja.
Nije mi poznato da neko odstreljuje trofej zbog osjecaja superirornsoti. Koliko odstrela imas da bi tako nesto zakljucio?
Ja osobno osjecam jednako postovanje prema odstreljenom nazimetu, ili zrelom srnjaku.
I ne osjecam ama bas nikakvu superiornost.
Cesto puta se desava, da mladom lovcu sa polozenim ispitom, kost i rog ne znace nista. Zato jesam napisao prethodno o evoluciji licnosti pojedinog lovca. Odnos lovca prema lovu, divljaci, trofeju, ili lovackoj zajednici se izgradjuje. Ne nastaje preko noci.
Ono sto bih ja ocekivao od nekog ko je tek polozio lovacki ispit, iz bilo kojeg razloga, je da bude barem otvoren za prihvacanje novih stvari, a daleko manje iskljuciv u necemu o cemu do sad nije imao iskustva. U suprotnom ne djeluje mi ozbiljno.
Treba proci odredjeni put, da bi se nesto shvatilo.
Oni koji odrastu u lovackoj obitelji, do tog dodju brze od drugih, jer stariji prenose svoje vrijednosti na njih.
Odnos prema trofeju je stvar godina iskustva, ucenja i izgradjivanja lovca licnosti.
Ovdje cu prvo navesti koji su efekti trofejnog lova. I nikako se ne smiju potcjenjivati.
Nadana Vidosevica, ne poznam. Znam sta se pisalo po novinama, ali o njegovim motivima za lov ne mogu suditi. Ono sto medjutim, sudovi i javnost mogu osuditi, jest mozda nacin nezakonit stjecanja novca. Dok skandal nije puknuo, za Nadana se prakticki nije ni znalo, i u medijima se sa svojim trofejima nije eksponirao. Slike trofeja su novinari iskoplai na web stranicama outfitera u Mosambique, preko kojeg je Nadan lovio. Onda su to novinari prenijeli u novine, a kod pretresa kuce, iscurile su slike i drugih trofeja, od cega pamtim i polarnog medvjeda.
Medjuti, o njegovim motivima za lov i trofeje, ne znamo nista. Zasto umjesto trofeja, nije potrosio pare na nesto drugo? Ja ne nih prejudicirao. Uzgred budi receno, danas i lov pa i nije bas popularan, i neko ko dokazuje statusni simbol, prije ce dokazivati autima, vilama, jahtama, umjetninama, satovima, nego odlaskom u lov, u neku svjetsku vukojebinu. Vlaga, komarci, zmije, malarija, cjelodnevno hodanje, u znojnoj robi, za otici na takva mjesta, motiv mora biti nesto drugaciji i dublji. Elita i sminkeri idu u Nicu i na Azurnu obalu, ne u vukojebinu Mosamobiquea.
ELem, trofejni lov, i njegov efekt.
Postoji vise modela lovnog menagmenta, americki, evropski, africki.
Ovdje bih se nadovezao na Africki, jer su tu rezultati najvidljiviji, jer je fond divljaci afrike bio u ozbiljnom padu nakon drugog sv rata, (i jos u nekim zemljama jos uvijek jest).
Politika kolonijalizma, ali i postkolonijlizma novih drzava potencirala je ekonomiju farmi, i uzgoja goveda (ili poljoprvirednih kultura)
Ovo je podrazumijevalo, maknuti divljac da se stvori slobodna ispasa ili resorsi za drugi oblik agrarne ekonomije.
Ono sto se desilo u Juznoj Africi, a kasnije u drugim zemljama, jest tzv "conservation success", je slijedece:
Dali su ekonomsku vrijednost divljaci, koja u vrijeme pustosenja stanista nje imala vecu vrijednost od cijene po kilu mesa, ili niti to.
Drugim rjecima, nesto sto nije vrijedilo nista, odjednom se naslo na cjeniku. Od pavijana koji vrijedi 100 usd, do bijelog nosoroga koji vrijedi bar 50.000 USD
Vlasniku zemljista dali su pravo da sa divljaci raspolaze komercijalno, na najbolji nacin kako on to moze.
Shvatilo se da je divljac prilagodjena prirodnom stanistu daleko vise nego bilo kakva goveda, jer trosi limitirane prirodne resurse (travu, vodu) daleko manje od goveda. Pa ispada da na 1000 hektara stanista, moze se odrzavati mozda i 3 puta vise divljaci nego li goveda. Ovo je ujedno i veca proizvodnja mesa, na odredjenom podrucju.
Kad su dali divljac farmerima u lovno ekonomsko gospodarenje, pred 50 tak godina, brojnost sve krupne divljaci u Juznoj Africi bila je oko 500.000 grla.
Nakon 50 tak godina, brojnost divljaci popela se u juznoj Africi na oko 20.000.000 grla. (podatak iz knjige "The new game rancher", pamela and peter oberen)
EKonomski, ide ovako:
Odstrel divljaci se plati po cijeniku (trophy fee). (Kod uzgoja goveda ovog nema, nema trophy fee)
Meso ostaje farmeru, ili lokalnoj plemenskoj zajednici, na cijem je podrucju loviste. Meso se koristi na licu mjesta, ili plasira na trziste. (maloprodajna cijena oko 2.5 eur/kg)
Farmer naplacuje puni pansion lovcima, (prosjek 250 - 500 USD, na dan) (Kod uzgoja goveda, niko tamo ne ide u pansion)
Za lov, treba zaposliti druge kadrove: PH (profi lovac), tracker, skinner, lovocuvari u velikim koncesijama, za usluge pansiona kuhari, sobarice, cistaci, i slicno.
Ovo je da se razumjemo, komercijalni trofejni lov, i njegov ucinak. Otvaraju se radna mjesta, na maticni fond divljaci se pazi i u porastu je, odstreljuju se samo zrela trofejna grla, ekonomski je isplativije od poljoprivede, sacuvano je staniste, divljac je u porastu, otvaraju se radna mjesta, financiraju se mjere protiv krivolova. Spasen od izumiranja, bijeli i crni nosorog, bontebok, roan, crni gnu da ne nabrajam.
To je iskljucivo radi trofejnog lova, na cemu se bazira africko lovstvo danas. Dakle, na ekonomskoj vrijednosti trofeja.
Odstrelna taxa za Markhora, u Pakistanu, od 100.000 USD, spasila je Markhora od izumiranja, ovo financira lokalne zajednice, kao i mjere protiv krivolova, i stabiliziriala je populaciju ove divljaci, da navedem primjer s drugog kontinenta
To je ucinak trofejnog lova. I drustveni efekt. Dakle, ne potcjenjivati trofejni lov.
Iz gornjeg modela, kad se iz te price makne trofejni lovac koji to sve financira, sve staje. Vlasnici zemljista, moraju prekinuti lovnu ponudu, istovremeno moraju od necega zivjeti i prelaze na uzgoj poljoprivrednih kultura ili goveda. Divljac koja onda nema vrijednosti, ce im smetati, i maknut ce je sa svog podrucja na bilo koji nacin.
O vrijednosti trofeja, u ocima lovca, dakle individualno, u narednom postu.