hr-oruzje.org

Evo par pravila za boravak u prirodi odnosno minimalna oprema potrebna za neometano kretanje:

1. Odjeca i obuca (Osnove osnova, odnosno ako niste adekvatno odjeveni i obuveni, krećite se bliže cesti)

Kad krecete u prirodu, a pri tome mislim na divljinu, planinu i sl. najbitniji su čizme, odnosno kvalitetne gojze. Štite nogu u svakom pogledu - od vlage, štite i čuvaju zglobove, od ozljeda nastalih ugrizom zmija, oštrih podloga i rubova. Također moguća namjena je i za samoobranu, pa čak i kao alat tipa, pogotovo ako se radi o kvalitetnijim primjercima obiće koja je pojačana s donje strane. Odnosno ukratko, na čizmama se ne štedi.

Raspisao sam se o čizmama a nisam spomenuo drugi bitan čimbenik prve stavke ODJEĆU.
Potrebno je oblačiti se prigodno mjestu gdje se ide. Uz tijelo pamuk, odnosno prirodni materijali. Dalji slojevi moraju omogućiti prozračivanje i na taj način smanjenje znojenja uz zadržavanje (po potrebi) tjelesne topline. Vodonepropusna jakna, čiste i suhe čarape i donje rublje su zdrav start. Hlače (u principu vojne i lovačke su idealne) i tople majice - idealna je planinarska odjeca koja sastavom materijala garantira vodonepropusnost i zadržavanje dovoljne količine topline... Svakako treba dodati kape sa šiltom i zaštitom od vjetra, vodonepropusne rukavice i šal za zimsku zaštitu, za one koji vole i zimsku prirodu.

2. Ruksak iliti naprtnjača.
Dio opreme koji uz obuću i odjeću mora omogućiti da roba i oprema koji se nalaze u unutrašnjosti budu i ostanu suhi. Dimenzije od 40-60 (+10) litara. Prevelike naprtnjače više umore zbog vlastite težine i eventualno nepotrebne opreme, a male opet ne dopuštaju nošenje potrebne opreme. Svakako dobro promisliti prije kupovine.

3. Noz, mačeta, sjekira i pila
Dio opreme, bez obzira, jeste li fotograf, lovac avanturist ili sl. mora biti u opremi.
NOŽ - S njime režete, kopate, kuhate (premda ove radnje ne bi trebalo raditi s istom oštricom). Dapače, u ruksak bi bilo jako dobro ponijeti i rezervni jer postoje situacije u kojima može spasiti život, a ostanete iz bezazlenog razloga bez jedinog primjerka. Osobno, izbjegavam s nožem kopati i sjeći granje, ali ako je u tom trenutku jedini alat, poslužit će. Pri tome opreza, zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih nikad na odmet.
MAČETA - za potrebe sječenja rezanja grana, komada drva pa i manjih cjepanica. Kukhri tip mačeta doslovce može zamjeniti i sjekiru. Postoje i one nazubljene na leđima oštrice, pa pila postaje nepotreban dio opreme.
SJEKIRA - lovačka, sportska, obična svakako dobro dođu. Najveći problem je što su od 400grama naviše pa značajno povećavaju masu onoga što teglite sa sobom. Osobno, uvijek imam jednu u autu, za potebe roštilj akcija pa mi ne predstavlja neki veći problem dodati ju u opremu.
PILA - najbolje je ako postoji na mačeti, jer ima dovoljnu reznu duljinu. Inače, ponijeti list i okrir sa sobom, jer ako je u pitanju razenje većih grana, jedino što može pomoći je pila...

4. Pribor za paljenje vatre se sastoji od firestartera (nabavio sam jedan u Iglusportu - http://www.iglu.hr) Osim kresiva, obavezno imati uzase upaljač - tu je slavni zipp (za njega je poterbno imati i benzina i kremena) ili neki novije konstrukcije sa zaštitom od vjetra. Također šibice, dalekozor, okular, kompas, karta područja u koje se ide su dio opreme o kojem se mora razmišljati.

5. Pribor za jelo i bocica/e za vodu bi bile još jedan element u nizu koji bi morao biti u ruksaku. Trenutno, kod nas najjednostavnije nabavljiv na http://www.aukcije.hr jest novija HV, odnosno starija jna verzija pribora za jelo. Jednostavna kompaktna, ima metalne i plastične elemente i daje 1 osobi dovoljno prostora i za kuhanje i za jelo.

Pokušat ću u sljedećih neko postova obraditi svako dio opreme posebno pa ćemo vidjeti gdje i kako ćemo završiti... Možda i u prirodi...

Evo par pravila za boravak - nastavak:

1. Odjeca i obuca (Osnove osnova, odnosno ako niste adekvatno odjeveni i obuveni, krećite se bliže cesti)

Kako sam već ranije spomenuo definitivno najbitniji dio priče o odlasku u prirodu. Prvo na pamet padaju čarape. Svakako se mora voditi računa da dobro
leže na nozi i da omogućavaju disanje noge. Osim toga jako je bitno da čarapa ne radi praznine u cipeli. Ovo rezultira nastajanjem žuljeva koji se kod boravka u prirodi mogu pokazati kao poprilično opasni. Postoje posebne verzije za ljeto i za zimu, kao što znamo i sami, pa je potrebno voditi računa i o sastavu materijala (poliester, elastan, Coolmax i sl. materijali).

Donje rublje - Budući da sve vrijeme govorim o donjem rublju, spomenimo i gaće. Možda će se nekima činiti smiješno, ali bitno je imati, ovisno o tipu koji volite nositi (da ih sada ne nabrajam) barem 1 rezervne u ruksaku. Prije svega higijena ali i moguće stomačne tegobe i problemi i niz sličnih situacija nameću potrebu za ovim odjevnim predmetom . Osim svuda zastupljenog pamuka postoje i novi materijali (K-DRY 13-S materijal koji ima antibakterijska svojstva i ujedno omogućava lakše sušenje) o kojima svakako treba razmisliti jer daju određene prednosti u odnosu na pamuk. Cijena oko 109 kn / kom (podaci iz Iglu sporta)

Potkošulja, odn. donja majica, tko kako voli - također postoji niz modela i oblika. Naglasak na priči jest da se što bolje suši u upija znoj. Dobro bi bilo da je također opremljena antibakterijskim materijalima tipa K-DRY 13 koji kod pranja na terenu omogućavaju i brzo sušenje. Kao i kod gaća i ovdje je problem cijena. Za primjerak napravljen iz ovih "novih" materijala potrebno je izdvojiti od 190 - 230 kn. (podaci iz Iglu sporta)

CIPELE - osobno imam adidaske, ali ako ih se propisno ne zaštiti vodootpornim sprayem, njihova vodootpornost iznosi svega dva-tri sata, a možda i manje. Tako da je za ozbiljniji trekking, kretanje po prirodi obavezno razmisliti o nečem ozbiljnijem tipa GORE-TEX. Da se razumijemo, osim gumenih čizama ništa nije nepromočivo, jer prema saznanjima kolega planinara GORE-TEX drži nekoliko sati (7-8) a i on počinje s vremenom popuštati. Ovo je svakako jako ozbiljna tema, jer ona narodna stoji: "Cipela glavu čuva". Prosječno su oko 900 - 1000 kn, a ima i profi primjeraka koje koštaju značajno više. Ovakve cipele nema smisla kupiti, ako se uz njih ne kupi i odgovarajući pribor za čišćenje i održavanje - uglavnom se tu radi o sprayevima za čišenje i impregnaciju. Linkovi:
- http://www.northland-pro.com/home/Produ ... oot.en.php
- http://www.northland-pro.com/home/Produ ... oot.en.php

Majice - napravljene od pamuka, odnosno novih materijala koji omogućavaju brzo i lagano sušenje. Moraju biti komotne, ne stezati niti na jednom predjelu ( ) i omogućavati jednostavno održavanje.

Hlače - U principu u prirodi bi trebalo izbjegavati nositi kratke hlače zbog laganog i jednostavnog skupljanja nametnika i krpelja. Duge su svakako za preporuku s naglasnom na komotnost, te jednostavno i lagano održavanje ( materijali tipa Desertwawe i sl.). Navedeno je ako ste dalje od doma, a ako se ide na kraće izlete po šumi, onda su kargo hlače načinjene od rip-stop materijala idealne. Ako ste na daljim relacijama od doma i u visokim planinama tada jedini materijal koji zadovoljava potrebna svojstva je Gore-Tex koji omogućava dobru temperaturnu regulaciju, daje izdržljivost, elastičnost i otpornost materijala. I kao dodatak, u Northland opremi, jaknama, hlačama, rukavicama i kapama se koristi noviji materijal od GORE-TEX-a koji se zove EXOTHERM.

Jakna - predzadnji odjevni predmet koji bih preporučio da svakako bude prozračan, lagan i da štiti od vjetra. svi spojevi na jakni bi morali bili preklopljeni i lijepljeni zbog otpornosti na propuštanje vlage. Jer čemu sve, ako jakna propušta.

KAPA - ovisno o tipu godine, vremenu i mjestu odlaska kapa mora štititi od vlage, sunca i vjetra (vjetar ovisno o godišnjem dobu). Problem je što ove uvjete ne zadovoljavaju sva
glavopokrivala istovremeno tako da ih je potrebno imati i više spremljeno negdje u autu ili sl.

Rukavice - GORE-TEX (odnosno noviji EXOTHERM) koji će, ako su zimiski uvjeti u pitanju omogućiti nepromočivost i čuvanje ruku od ozeblina. Izbor ovih artikala je vrlo širok.

Linkovi za kataloge opreme (koga zanima):
- http://www.northland-pro.com/home/news/ ... nglish&id=

2. Ruksaci iliti naprtnjače

Generalno gledajući, postoje 2 vrste ruksaka. Jednostavnom podjelom ih dijelimo na:
a) male jednodnevne ili izletničke ruksake i torbe
b) planinarske / alpinističke / izviđačke ruksake

a) jednodnevni ili izletnički ruksaci i torbe su volumena do (gornja granica) 30 l (već je i to puno). Služe tomu da se u njih postave osnovne stvari i oprema koji su potrebni za 1 dan.
Što bi to bilo?
- pribor za jelo (o ovome ću još pisati kasnije), ali iz dosadašnjeg iskustva definitivno je najboljni HV, odnosno jna komplet koji je nabavljiv na http://www.aukcije.hr po cijeni od 20 (za starije komplete) do 100 kn za nove i nerabljene. Tako sam nabavio i svoj komplet.
- pribor za brisanje: krpa, ubrus(i), alkoholne maramice, manji ručnik, pamučna marama ili maramica te mini doza tekućeg deterdženta za pranje. Tu postoje one male doze tekućeg deterdženta od cca 1 dl koje stanu u dlan, a idealne su za ovakve izlete, jerbo omogućavaju pranje pribora i ostale opreme za jelo a da se ne mora posezati za pepelom i sl. prirodnim derivatima kod pranja. A i provjereno ne djeluju štetno na zdravlje.
- WC papir (premda banalno, ali jako bitno) otići na izlet a nemati u ruksaku barem 1 rolu wc papira je čista ludost. korištenje velikih listova biljaka može pomoći ali postoje opasnosti od različitih nametnika koji se tako mogu dobiti pa baš i nije higijenski, složit ćete se.
- rezervno donje rublje je nešto sto se obavezno mora imati. podrazumijevaju se gaće, potkošulja, čarape i dodatna majica. Neki će ponijeti i kratke hlače ali ovo osobno izbjegavam zbog krpelja.
- kompas
- švicarac (ako nije u džepu) ili multitool (Leatherman je tu uber alles, ali i košta)
- otvarač za pive i konzerve (ako se nema švicarca ili komplet za jelo koji ovaj dodatak ima)
- šatorsko krilo ili neško poput toga
- karta područja na koje se ide (odnosno bilo bi ju jako dobro imati)
- kresivo / upaljač / šibice
- mala kutija prve pomoći (ona što ide na skutere) ili set nekoliko zavoja, flastera, kompresa i sigurnosnih igala

b) planinarske / alpinističke / izviđačke ruksake su volumena iznad prethodno navedenih 30 l i to su stvarno veliki ruksaci sa aluminijskim ramama, osiguračima i dodatnim kopčama za nošenje cijelim tijelom, nizom pretinaca - a sve uz obaveznu i garantiranu nepromočivost. Namjena im je osigurati dovoljno opreme za nekoliko dana u prirodi, bilo da ste izviđač, planinar, avanturist ili fotograf (lovci nisu u ovoj kategoriji jerbo je sustav lova kod nas drugačiji i sve akcije uglavnom završe za dana). Iz iskustva mojih kolega (sebi tražim nešto takovo) jako su bitne gornje kopče koje idu iznad prsa i donji dio koji bi trebao anatomski pratiti oblik leđa. Ovo značajno rasterećuje kralježnicu i pojednostavljuje nošenje tereta. Cijena ovakvih ruksaka - od 800 kn naviše.
Što sve strpati unutra?
- pribor za jelo (o ovome ću još pisati kasnije), ali iz dosadašnjeg iskustva definitivno je najboljni HV, odnosno jna komplet koji je nabavljiv na http://www.aukcije.hr po cijeni od 20 (za starije komplete) do 100 kn za nove i nerabljene. Tako sam nabavio i svoj komplet.
- pribor za brisanje: krpa, ubrus(i), alkoholne maramice, manji ručnik, pamučna marama ili maramica te mini doza tekućeg deterdženta za pranje. Tu postoje one male doze tekućeg deterdženta od cca 1 dl koje stanu u dlan, a idealne su za ovakve izlete, jerbo omogućavaju pranje pribora i ostale opreme za jelo a da se ne mora posezati za pepelom i sl. prirodnim derivatima kod pranja. A i provjereno ne djeluju štetno na zdravlje.
- WC papir (premda banalno, ali jako bitno) otići na izlet a nemati u ruksaku barem 1 rolu wc papira je čista ludost. korištenje velikih listova biljaka može pomoći ali postoje opasnosti od različitih nametnika koji se tako mogu dobiti pa baš i nije higijenski, složit ćete se.
- rezervno donje rublje je nešto sto se obavezno mora imati. podrazumijevaju se gaće, potkošulja, čarape i dodatna majica u dovoljnoj količini za nekoliko dana a sukladno vremenu i podneblju gdje će se boraviti. Neki će ponijeti i kratke hlače ali ovo osobno izbjegavam zbog krpelja - ako se ide u naše šume.
- kompas
- švicarac (ako nije u džepu) ili multitool (Leatherman je tu uber alles, ali i košta)
- otvarač za pive i konzerve (ako se nema švicarca ili komplet za jelo koji ovaj dodatak ima)
- šatorsko krilo ili neško poput toga
- karta područja na koje se ide (odnosno bilo bi ju jako dobro imati)
- kresivo / upaljač / šibice
- mala kutija prve pomoći (ona što ide na skutere) ili set nekoliko zavoja, flastera, kompresa i sigurnosnih igala (ili sve ono što sam prethodno naveo (čisti copy-paste)) + obavezno poznavanje osnova prve pomoći (kakve koristi od svega ovoga ako se ne zna što raditi)
- pribor za kuhanje: lonac + tava i još pokoja posuda. Jako je bitno da sve bude kompaktno.
- sklopiva lopata
- dalekozor / okular
- odgovarajuća vreća za spavanje (za ovaj artikl potrebno je utrošiti dovoljno vremena i novca jerbo spašava zdravlje)
- prostirka za vreću za spavanje (iliti spužva koja se koristi kada se ide na plažu)
- šator (posebna kategorija - postoje različite vrste i podvrste šatora)
- kuhalo + nekoliko kartuša (iliti onih malih plinskih boca)
- recimo još bih dodao jednu termos bocu....
- jaako bitno, da se ne zaboravi: HRANA za nekoliko dana koliko će se boraviti u prirodi (idealan je CSO [=Cjelodnevni Suhi Obrok)] ali se do njega teeško dolazi. Ali zato postoje Gavrilovićeve i Podravkine izvrsne alternative koje su i by the way potpuno jestive
- jaako bitno, da se ne zaboravi VODA: tablete za čišćenje vode (nabavljivo u ljekarnama) ili mali sustav za prečišćavanje vode (nešto tipa kemijske olovke a pije se kao iz slamke)...
- pribor za pisanje sa malim blokićem
- uže sa kompletom vezica i kopči (postoje standardna pakiranja)

Ovako nabrojan, veliki komplet može imati i preko 30-ak kg. A sada zamislite da ste još i fotograf ili promatrač ptica pa još osim ovoga morate vući i opremu za slikanje / promatranje jednake mase...

3. Noz, mačeta, sjekira i pila

Kako sam već ranije napisao - dio opreme, bez obzira, jeste li fotograf, lovac avanturist ili sl. mora biti u opremi.
Pa krenimo redom:
NOŽ - po kategorijama ih se može podijeliti na nekoliko skupina i podskupina, ovisno od funkciji, obliku i namjeni:
- kamping / survival
ova kategorija noža oblikom i tipom oštrice mora jamčiti nekoliko osnovnih funkcija - rezanje, sječenja, kopanje. Dakle, trebala bi zamjeniti nekoliko većih alata jednim. Ili jednostavnije: široka i jaka kralježnica i dobra oštrica debljine oštrice barem 5 mm (ne mislim na visinu boka, nego na debljinu oštrice).
Vječno pitanje koje se postavlja je koji čelik koristiti za ovakvo što. Odgovora ima koliko i ljudi a meni osobno se nameće jedan: ne komplicirati previše.
Ako se ovakav nož istupi, ošteti, usitni se oštrica ili sl. to ne bi trebao biti problem. Istovremeno bi se trebao jednostavno održavati (u principu ne oštriti na terenu). Znači, jednostavan, relativno jeftin i ne pretjerano zahtjevan nož. Moj izbor bi bio ili nož od ugljičnog ili jeftinijeg stainless čelika. Svaka skuplja varijanta (ne kažem poželjno ili potrebno imati) predstavlja "object of worship and desire" pa mu osnovna namjena radnog alata nije više primarna. Ako posjedujete kakav visokokvalitetan nož velika je vjerojatnost da si nećete priuštiti luksus oštećivanja oštrice "u nehumanim uvjetima rada".

- lov / ribolov
U odnosu na prethodnu kategoriju, primarna razlika je u tomu što su ovi noževi na leđima (kralježnici) nešto tanji. Zašto? Ribarski noževi zbog filetiranja ribe koje sa debljom oštricom (koliko god ih mi voljeli) baš i nije jednostavano trebaju biti debljine od 1,6 do 4,5 mm. Oblikom trebaju biti izduljeni i relativno niskih (ili kratkih) bokova. Lovački nož, s druge strane je od 3-5(6) i viših je bokova (u principu) kao i survival nož.

- rescue (za spašavanje)
Posebna kategorija noževa koja često nema oštricu ali ima poseban oblik tijela koji omogućava lom stakla, ima pilu za rezanje lima, nazubljeni nož za lakše rezanje užeta i sl. Uglavnom ih rabe gorska služba spašavanja, vatrogasci, policija i dr.

- taktički / vojni / borilački
Zanimljiva kategorija koja ima jedan niz podjela koje bi teško stale u ovaj kratki opis. Za boravak u prirodi su najbliža kategorija taktički i vojni koji u kombinaciji sa koricama imaju škare, brus, pilu i sl. alate. Razlika između taktičkih i vojnih je u tome što su taktički jednostavniji oblikom (često nema proreza za spoj oštrice i korica za rezanje žice i sl.). Borilački s druge strane (najpoznatiji su vjerojatno Tanto noževi) nisu jedna od kategorija koja bi bila najbolji odabir za boravak u prirodi jer njihova osnovna namjena definitivno nije prirodna a niti za prirodu.

- multialati (=multialati)
Jedna od posebno mi dragih kategorija. Na sebi različine alate od npr. otvarača boca, konzervi, škara, kliješta, pinceta, noža, odvijača, bitova i sl. Uvelike je od koristi i ne samo u prirodi. Definitivno je potrebno razmisliti o nabavci jednoga primjerka. Najpoznatiji predstavnici ove kategorije su švicarci: Victorinox i Wenger te s drige strane Leatherman koji je nešto skuplji ali ima i puno veću (i ozbiljniju) gamu alata. Nisam imao namjeru spominjati prozivođače (jer o ukusima ne vrijedi raspravljati), ali teško je bilo ne dotaknuti ih se.

- tradicijski
Kada se kaže tradicijski – prva pomisao je na nepalski Gurkha Khukuri nož. Oblikom više borbeni nego utility knife odgovara namjeni sječenja, rezanja a ako imate prilike uzeti jedan od primjeraka zapadnih proizvođača koji su nešto masivniji tada je s ovim oblikom moguće i cijepati manje komade drva. Kod originala najnezgodniji dio je onaj koji bi morao pružiti i najviše zadovoljstva – ručica. Neergonomska je i kod nepalskih originala općenito dosta loše leži u ruci te tako rezanje i uporaba u nekakvim običnim poslovima (npr. rezanje kruha, luka, kupusa) postaje mukotrpan posao.

- throwing (=za bacanje)
U prirodu ih se za potrebe vježbe svakako može ponijeti. Kod ovih noževa, ako se netko odluči za prenamjenu, glavna stvar je napraviti kvalitetnu dršku, jer jer isti – nemaju zbog balansa glede bacanja. Pravu namjenu kod boravka u prirodi, osim stjecanja i ovladavanja vještine bacanja noža zapravo nemaju.

- damascus
Jedan poprilično trendy stil koji se pojavio kod knifemakinga je damascuc. Dobije se upornim lupanjem i kovačkim zavarivanjem nizova slojeva materijala (žice, tankih limova i sl.) pri čemu se mogu dobiti lijepe i jasne strukture i motivi. Mogu biti različitih oblika i namjena tijela i oštrice. Činjenica je kako zbog količine uloženog rada i truda u nastanak jednog ovakvog primjerka i cijena je nešto viša. Osobno nisam fan iz jednostavnog razloga – oštrica mora biti jednostavnih i čistih linija zbog jednostavnog i lakog održavanja. Ako je damascus načinjen iz sajle tada je nemoguće iz nje izvući nečistoće koje su se godinama rada (kao sajla) nakupile među čeličnim nitima.

- preklopni (=mogu biti bilo koja od navedenih kategorija)
Predstavljaju posebnu kategoriju, koja sukladno duljini i obliku oštrice može parirati manjim primjercima prethodno opisanih noževa. Definitivno su dobar izbor za rezervni ili drugi nož u ruksaku. Preklopnost, koja je najveća prednost ovih noževa jer omogućava zauzimanje manje prostora, ujedno im je i najveća mana jer predstavljaju mjesto oslabljenja te tako nisu načinjeni za nešto zahtjevno.

- ronilački
Kategorija za sebe po pitanju kvalitete. U principu svaki nož može biti ronilački, ALI, morska voda zbog povećane količine NaCl-a djeluje ne oštricu tako da je istupljuje i skraćuje joj vijek trajanja. Ovo ne stoji za sve vrste čelika – pogotovo ne za nehrđajuće koji u sebi imaju otopljenog dušika, umjesto ugljika – H1 čelici i visokolegirani čelici. Zgodne su i korice ovakvih noževa koje omogućavaju nošenje na listu noge, nadlaktici i sl. Često, osim klasične oštrice imaju na sebi ugrađeni i nazupčeni dio namjenjen rezanju kosti ribe, užadi i sl.


MAČETA
Alat koji je idealan kod sječenja grana, manjih komada drva a po potrebi i manjih cjepanica. Proslavile su se u Africi i u Južnoj Americi – od plantaža šećerne trske, džungli Amazone i centralne Afrike oko rijeke Kongo. Materijali od kojih se rade su uglavnom ugljični čelici koji dobro naoštreni postaju kvalitetno oruđe. Neki od većih prozivođača su brazilska Tramontina, KA BAR, Cold Steel, Ontario i dr. Osobno preferiram mačete koje su na leđima nazubljene, jer omogućavaju piljenje te tako olakšavaju nošenje jednog komada opreme manje. Postoje Barong, Bowie, Sax, Spear point, two handed, heavy, Panga, Bolo, double sided, Khukri, i Latin tipovi mačete. Svakako korisno oruđe.

SJEKIRA
Sjekira je jedan od mojih omiljenih alata jer mi sačuva nož od prljavih rabota. Problem i najveći nedostatak – masa je nešto na što se morate ili priviknuti ili se ovog korisnog oruđa odreći. Prednosti ima hrpa – od cijepanja, sječenja do mogućnosti zabijanja ili vađenja čavala i sigurnosnih vijaka gdje je to potrebno. Iz dosadašnjeg iskustva najljepše su lovačke (koje su cijele iz komada metala), ali najkvalitetnije (dizajnom baš i ne) su kovane bosanske iz okolice Kreševa.

PILA
Predstavlja vrlo koristan alat ovisno o tome gdje i u koje vremenske uvjete se ide te koliko se želi ostati. Izrada kvalitetnog logora podrazumijeva kvalitetno i stalno ložište te također stalnu opsrbu kvalitetnim drvom za što sjekira ponekad i nije dovoljno oruđe. Ukoliko ide nekoliko ljudi na logorovanje, tada jedan od članova ekipe dogovorno obavezno treba sa sobom ponijeti pilu. Jer večernje logorske vatre su nezamislive bez odgovarajuće pile.
Inače, ako ste često sami, ili idete u dvoje, tada je najbolje imati ozubljenje na leđima mačete.

4. Pribor za paljenje vatre i ostali pribor

Naći se u prirodi i pokušati upaliti vatru je ravno dobitku na lotu, ako uza se nemate odgovarajući pribor. U uvodu je spominjana osnovna podjela sredstava za paljenje vatre. Krenimo redom:
- firestarter
Alat se sastoji iz dva dijela. Prvi dio izgleda u obliku ključa a sastoji se od nekakve magnezijske legure, dok je drugi dio jednostavna čelična pločica. Potrebno je imati strpljenja i znanja da bi se vatra s ovim mogla upaliti. Moguće je, osobno sam u nekoliko navrata zapalio papir, a dalje s njime činite što je potrebno da se zapali logorska vatra. Potez koji radite, potrebno je izvesti od kraja do kraja štapa. Pritisak treba biti jednolik i dobije se kvalitetna iskra.
- vjetrootporni upaljač
Samo ime dovoljno govori. Navedeni primjerak nemam, ali prema podacima iz Iglušporta iz Zagreba danas je jedno od najboljih sredstava za paljenje logorske vatre. Kako stoje s dijelovima i punjivošću i zamjenjivošću za iste, ne znam.
- zippo
Legenda poznata svakome tko je barem jednom pogledao nekakav američki film ili se pred curom pravio važan. Benzin i dijelovi su dostupni na svakom kiosku. Jedino što je potrebno je paziti se kineskih upaljača koji su manje kvalitetni. Pravi zippo ćete teško naći ispod 200 kn.
- šibice
No comment. Barem 1 kutiju zapakiranu u plastičnoj vrećici.
Ostala oprema

- dalekozor
Postoje različite vrste, marke izvedbe i sl. Bilo bi dobro da je vodootporan, ne znači da ćete s njime roniti, već za slučaj da vas iznenadi kiša. Marke Tasco, Bushnell..... Što kvalitetnija i jača optika, to skuplje. Ima ih od 50-ak kn (neki dan sam gledao u Urban Republicu – nisam vjerovao, ali prodaju ih i tamo) do par tisućica i više. Za one, koje pati gledanje s 2 oka tu su okulari. Neka oprema ima i ic vision dodatke. Zgodno za lovce, za ostale manje-više tko želi. Ja noću uglavnom spavam.
- kompas
Dio opreme bez kojeg ne bih niti lud u prirodu. Zašto? Jednostavno. Omogućava snalaženje u prostoru i određivanje kuta kretanja. Fore s mahovinom često ne upale, jer se mahovine može naći postvuda. Svježe odsječeno drvo ćete u šumi teško pronaći a posjeći jedno da biste vidjeli godove, nema smisla (ili ima?!). Moguća je i orijentacija sa satom. Ukratko malu kazaljku postavite u smjeru Sunca. Jug se nalazi na pola između velike i 12 sati. Onda znate da je sjever suprotno, istok desno a zapad lijevo. Link: http://www.scoutpark.net/orijentacija/no_kompas.asp#sat
Samo problem ostaje kada nema Sunca. Uglavnom uza se uvijek imam manji kompas, a kada se ide u prirodu veći je u jednom od džepova. Zlu ne trebalo.
- karta područja
Karte cijele bivše države su pokrivene na jednom siteu pa evo i link:
http://www.avijacijabezgranica.com/karte/. Postupak je krajnje jednostavan. Skinete kartu koja vam treba i ispišete na pisaču dio karte koji vam je potreban. Ako ne ide postoje i firme koje plotaju do A0 formata (cca 50 kn) pa se ode i baci na plotter to što vam treba. Karte su uglavnom 1:25000 i bivše vojne su. Neki od objekata (i nove autoceste) više nisu točni, ali što se može. Alternativa je provjeriti ima li u lokalnoj turističkoj zajednici, ima li kakvih preglednih karata i obavezno nabaviti jednu. Osim navedenog može pomoći i manja autokarta, samo treba paziti s mjerilima.
- pribor za pisanje
Nešto što se obavezno mora imati uza se. Uz jedan ozbiljan blok npr. A5 formata koji za potrebu može poslužiti i za potpalu.

5. Pribor za jelo i bočica/e za vodu

Definitivno još jedan dio opreme u nizu koji bi morao biti u ruksaku. Gdje kupiti?
Novo, moram priznati da sam zadnje vidio prije rata na Kordunovom ili nekom sličnom štandu – bilo ih je u svim bojama – od narančaste, crvene, žute i sl. Danas, ne znam osim što je sigurno najjednostavnije nabavljiv na http://www.aukcije.hr. Moguće je kupiti novije HV verziju, odnosno starija jna verzija pribora za jelo. Sastoji se iz jedne Alu posude namjenjene za kuhanje / podgrijavanje (ima i prikladnu ručku), manje plastične posude za drugo jelo, male posude za salatu, čuture sadržaja 1 l za vodu te osnovnog pribora za jelo (žlica, vilica i nož sa otvaračem konzervi i boca). Jednostavne je i kompaktne konstrukcije za jednu osobu. Moguće je nositi i na remenu.

Kako se iz priloženog vidi. Najveći problem nije oprema već voda. Obavezno je potrebno doći do informacija prije odlaska na logorovanje – gdje se nalazi voda. Može to biti čatrnja (gušterna = spremnik za kišnicu), izvor, potok, jezero i sl. i to je neophodno provjeriti u lokalnoj turističkoj zajednici – ili raspitati se kod mještana. Jer ako se ide u planinu 2-3 ili tjedan dana potrebno je računati samo minimalno oko 2 l vode za svaki dan. Tu je još i voda za kuhanje i pranje (potrebno). Tako da minimalna dnevna količina iznosi od 6l (2 pijenje + 2 kuhanje + 2 pranje) naviše.
Svakako prije odlaska u prirodu na dulje vrijeme nabaviti tablete za pročišćavanje vode, odnosno sustav za čišćenje. Od sustava za čišćenje postoje mali, odnosno džepni kakve koriste motociklisti koji su doslovno veličine kemijske olovke do većih i velikih sustava.
Neki od navedenih: http://www.walkabouttravelgear.com/health.htm
http://www.campsaver.com/itemdesc.asp?ic=str0002 ....
Što još imati u ruksaku?
S planinarskog foruma: http://www.plsavez.hr/cgi-bin/mwf/forum_show.pl
Kalcij i dexamethason odnosno solumedrol – za anti alergijsku terapiju (izazivaju pospanost i pojačan osjećaj gladi) - ovo se odnosi na ljude sklone alergijama.
Andoli, aspirini – protiv muskulfibera
Analgini, brufeni – protiv glavobolje
Steznici, elastični zavoji – protiv zglobobolje
Deep relief i slični gelovi na bazi ibuprofena i mentola – protiv kvrga i žuljeva na ramenima od ruksaka
Tubu koncentrata od rajčice. Zato što rajčica sadrži najviše kalija a teško je nosit svježe rajčice u ruksaku, premda više prijaju.

Hrana? O tome u nastavku....

Isprika svima kojima sam zbog kontinuiteta tekstova što sam ih pisao pobrisao postove (malo jesu bili od i red je bio da ih smjestim u Vox, ali jednostavno ih je bilo premalo za ozbiljniji potez)....
Slijedi nastavak o hrani.

Lijepo i opširno pokrivena tema.Dodao bih nekoliko stvari koje mislim da su promakle autorima.
Jedna od važnijih stvari su šal i kapa među opremom,čak i ljeti.Tijelo većinu topline gubi preko glave i vrata,pa do pothlađivanja lako može doći i ljeti.
Među lijekove bih obavezno stavio nešto na bazi kodein-fosfata(npr.Plivadon),jer osim analgetskog djelovanja,kodein usporava rad crijeva i brzo zatvara u slučaju potrebe.
Superljepilo može poslužiti za saniranje manjih porezotina,komercijalno Dermabond ljepilo nije ništa drugo do sterilno cijano akrilatno ljepilo.
Sjekire iz Kreševa su odlične,ali teže ih je naći.Dobre sjekire se mogu naći u zastupstvima Husquarne.Naime za Husquarnu i kćer firmu Jonsered,sjekire izrađuju švedske firme Gränsfors Bruks i Wetterlings (ne znam koja trenutno ima ugovor) kao robnu marku,s tim da se proizvođač može prepoznati po znaku na glavi većih sjekira-SAW za Wetterlings,GB ili GBA za Gränsfors Bruks.Male 35 cm sjekire trenutno radi Gränsfors Bruks,koliko mi je švedski kovač Cegga rekao na jednom drugom mjestu.

Da i dobro je imati sa sobom nešto za rehidraciju,ima komercijalnih sredstava,ali,može pomoći i ovaj recept:


1 čajna žličica soli,8 žličica šećera na 1l vode.

mozes li poblize objasniti zasto ti omjeri? u cemu je kvaka?

Radi se o omjerima preporučenim od WHO i UNICEFA za rehidrirajuću oralnu otopinu(ORS),koju svatko može jednostavno pripraviti,a spašava milijune života godišnje.Jednostavno,sol spriječava gubitak vode i ispiranje elektrolita-kalij,natrij,klor(zato se sol preporučuje kod velikih napora ,znojenja i visokih temperatura zraka),a šećer je izvor glukoze za snagu i energiju organizma.Uglavnom se koristi kod dehidracije izazvane proljevom i povraćanjem,što se može lako desiti u divljini,ali i pri velikim naporima, gladovanju,trovanjima.Nedostatak elektrolita može dovesti i do bržeg pothlađivanja.
Sama voda taj gubitak ne može nadoknaditi,jer se ne veže u tijelu,već još više razrijeđuje postojeće elektrolite,tako da nas sama voda u stvari može ubiti(otrovanje vodom)-naravno u ekstremnim slučajevima.
Što se tiče proljeva,ORS ga ne zaustavlja,samo spriječava dehidriranje,što je posljedica i može dovesti do smrtnog ishoda.Prema WHO ORS je bolji nego komercijalni napitci (izotonični napitci) jer su potonji prilagođeni potrebama zdrave jedinke.

Mjere se odnose na čajnu žličicu poravnanu,ne vrhom punu.Suha smjesa se može u omjeru spakirati u vrećicu i nositi sa sobom i samo dodati u vodu.Bilo bi dobro,naravno,a to je sa svakom vodom u divljini ,da je prethodno prokuhana i ohlađena.

postoje i tablete soli
koje se uzimaju kod duzih napora
npr. hodnji
kad se gubi dosta vode iz tjela znojenjem
a kolko got pio vode jos si uvjek zedan

Je, o tome se radi,često je kod maratonaca.

mariobab wrote:Radi se o omjerima preporučenim od WHO i UNICEFA za rehidrirajuću oralnu otopinu(ORS),koju svatko može jednostavno pripraviti...

vrlo koristan podatak

morat cu si to jednom spraviti tek da vidim kakav okus mogu ocekivati =) ako bude bljutus dodat cu malo limunske kiseline =)

sjetih se
za vrjeme DRa smo imali te neke napitke u prahu koji su se muckali sa vodom i dali dehedriranom
cak je postojala i verzija za infuziju al to je vec bil stvar sanitetskog osoblja

nego niko nije napisal kak prepoznat znakove koji predhode dehidraciji (il mi je promaklo)
ustvari znakovi koji nam govore da bi trebali pit vode a uopce nismo zedni

posto sam jednom prilikom u vojsci stradao od dehidracije smatram se kompetentnim da i kazem ponesto o tome =)

jedan simptom kojeg se sjecam: zuckasta ne-elasticna koža - ono kad kao da ides nekoga ustipnuti a koza nema dovoljno elasticnosti da se vrati nego ostane zguzvana... to je jedan od simptoma koji pamtim, slabina i slicno... primio sam jednu ringericu i jednu vitaminsku i 3 dana poštede =) hehe

najbolji pokaztelj je mokraca
cim je tamnija to si korak blize dehidraciji
poucen iskustvom uvjek na hodnjama kad sam se dosta znojil znal sma si tu i tam gutnut vode
a i za kakve pauze odes sa strane i malo pisnes i vidis u kakvom si stanju
al tu onda ne pomaze samo voda
trebalo bi uzet i one tablete soli

al uz vodu samu vjek nosil nekakve vitaminsko/mineralno sumece tablete
pa i to potpomogne i malo te digne

Koliko vidim od ovoga svega bi mogao nastati jedan pdf tutorial. Ovih dana imam nešto malo više vremena, pa ćemo vidjeti što će iz svega ispasti...

ovo je stvarno super i poučno dali bi mogao nastaviti ovo je super