hr-oruzje.org

otvaram novu temu s vlastitim isključivo doživljenim i preživljenim iskustvima.
samouk sam i s previše stranih pojmova u glavi pa ću izbjegavati opširne definicije i pokušati stvari opisati zdravoseljački kako ih ja doživljavam. probat ću dodati što više detalja, što bitnih što nebitnih, možda nađete nešto korisno a možda i vi mene nečemu naučite.
neka vas ne zavara naslov, kovanje je zahtjevan i opasan posao i neke moje metode i oprema najvjerojatnije nisu u skladu sa svim propisima pa to smatrajte upozorenjem da radite na svoju ruku, sa svojim prstima i svojim očima. kao propali strojar i s par godina bravarskog iskustva imao sam neki temelj za početak, ali vjerujte iskustvo na sličnim poslovima dobro dođe ali nije nužno.
pretpostavljam da imate puno volje, viška snage, nešto vremena, malo para, tvrdoglavi ste kao mazga i imate sigurno mjesto za radionu.
sve se da izvesti brže, pravilnije i sigurnije, ali navedene postupke sam isprobao osobno, i makar negdje bili i pogrešni vode do pravog cilja - funkcionalnog proizvoda ( čitaj noža ) s kojim sam zadovoljan.
dodavat ću stvari kako ih stignem napisati i kako ih se sjetim pa oprostite na prekidima ili isprekidanoj radnji. strpljen - sprašen.


za početak sam koristio i još koristim :
1. bravarski čekić 1500g – glavni čekić za sve teške radove, na kojem sam izbrusio, zaoblio rubove kako mi ne bi stvarali ružne, teško ispravljive ožiljke na iskovku i promjenio mu dršku da mi bolje paše
2. bravarski čekić 500g – za finije radove, isto zaobljenih rubova
3. nakovanj – metar željezničke šine prikucan jakim čavlima za polegnuti panj, gluntra što tvrđeg i što težeg komada čelika s radnom stranom izravnatom i ispoliranom.
bitno je da je nakovanj dobro učvršćen za stalak i da zajedno teže minimalno 50kg.
visina nakovnja – do zglobova prstiju stisnute šake, ruke opuštene uz tijelo dok stojite uspravno uz nakovanj, predvidite mogućnost sigurnog reguliranja visine. nakon par sati nepravilnog položaja kičma se počinje buniti.
trenutno koristim zamašnjak neke danferice star ~80 godina, koji sam iskopao kod punice u vrtu, težine ~40kg, pričvršćen zavarenim klanfama za panj agacije težak ~60kg.
što teži to bolje. čak i nakovanj od 50 kg voli skakutati pod udarcima što otežava kovanje jer materijal jednostavno ne „ide“, a i postoji opasnost da vam padne na nogu. doživljeno.
4. peć – malo pepela, kolica ilovače, okvir, cijev čelična 2cola 1m dužine, fen ili slično puhalo. pogledajte jedan od idućih postova sa skicama da dobijete ideju.
5. min. 100 l bačva s vodom – za pranje zaprljanih rukica, hlađenje čekića, kliješta i sprženih ekstremiteta te povremeno gašenje požara + limena kanta
6. zaštita – barem jači plastični cvikeri koji se ne magle sa zaštitom od UV zračenja (već sam bio na vađenju čelične špene iz oka – s tim se pomirite), maska protiv sitnih čestica za nos i usta, kapa koja vam štiti kosu i vrat od pepela i iskri kad se zaigrate s dovodom zraka na peći, varilačke dugačke rukavice ( čelik koji ne svijetli uspješno skida kožu), kožni šircl ( fertun, pregača ), cipele debelog đona ili drvene klompe koje će vam dobro doći kada nagazite na užareni metal i/ili komad ugljena, radni pamučni kombinezon, ni pod razno ništa od plastičnih tkanina.
7. kliješta vam u ovom stadiju ne trebaju, kasnije će te ih jednostavno sami napraviti. obzirom da ipak treba znati kontrolirati ista, bolje je za početak da kujete iz duže čelične štange i držite za hladni kraj
8. puno živaca – ako vam ne ide odmorite trenutak i razmislite o slijedećem koraku. jednom sam si neopreznim udarcem katapultirao užareni komad čelika u nos. šteta što još nisam svladao kaljenje pa je kasnije puknuo, inače bi bio pravi nož otkovan u krvi.
9. par starih turpija za vruće turpijanje, par novih turpija za hladno turpijanje, nešto brusnog papira, vodobrusni kamen.
10. tepsija dubine ~5cm, širine po potrebi za kaljenje, napunjena rabljenim jestivim uljem ~10l ( pazite što ste pržili u ulju, ako je bila riba bacite to ). svinjska mast je dobra iako očekujte sve gladne cucke iz okolice. motorna ulja sagorijevaju štetno za pluća, vodu koristite tek kad svladate ulje.
11. za radionu koristite zaštićeno mjesto stalne opasnosti od požara, nemojte bučiti susjedima i neka bude dobro provjetreno. obzirom da je večina vikenda kišna, krov dobro dođe.
12. par rabljenih auto opruga ili već izravnati komadi visoko ugljičnog >0,5% C, ne legiranog čelika (više legirani i nehrđajuči čelici predstavljaju velike probleme u početku)
13. široka kanta za držanje alata, materijali i sl.
14. 10kg, vreća dobrog SUHOG drvenog ugljena, ne brikete– s vremenom će te znati razliku. ili si ga sami napravite, jednostavno je i zabavno http://www.stari-nakovanj.com/radiona/r ... ca%202.htm
15. bušilica, brusilica i sl. katkad pojednostavljuju postupak, ali nimalo ne fale.
16. jači škripac, na kojem nećete lupati jer voli puknuti
17. dodat ću naknadno kad se sjetim, ali sve bitno je tu

brzo će te naučiti cijeniti kvalitetne rukavice koje su u početku malo nezgrapne, do tada držite bačvu s vodom vrlo blizu.
svi navedeni alati su sasvim lako i jeftino dobavljivi i dovoljni za početak, uvodite nove alate kada vam stvarno zatrebaju.

Sviđa mi se tvoj način opisivanja, jedva čekam
prvu lekciju!!!

TOOOO!!! Bravo BoB to se traži. Imaš moju podršku. Moja je igraonica prostrta po cijelom dvorištu, moram samo skopati temelje i zazidati zidove, pa da sve bude na hrpi, tak da ne koristim garažu od starog.

hvala na podršci.
dosta je teško pisati tutorijale pa oprostite ako previše šaram.
ajmo dalje

da bi čelik doveli do prave temperature od 800 i kusur celzija, u nemagnetičnom području, potrebna nam je temperatura iznad obične vatre. moja peć je napravljena od ilovače pomješane s malo pepela u starom limenom škafu s 2 colnom cijevi na dnu na koju je dugo vremena bio utaknut stari fen za kosu kome sam isčupao grijač.
kad mi je fen riknuo prikopčao sam obični usisavač. ispušni dio usisavača sam obujmio vrečom za smeće, izbušio jedan čošak i privezao na cijev koja ide u peć. vreču za smeće dodatno sam izbušio da smanjim patnje usisavaču. u planu mi je iskoristiti jedan ili više kupaonskih ventilatora. ako koristite elektropuhala uzmite nešto što može izdržati 2-3 sata puhanja bez preopterečenja. prelijen sam za ručna puhala pa ih nisam do sada koristio, ali ću javiti rezultate kad složim jednog. u privitku je pdf sa opisom koji sam i ja preuzeo i izradio peć uz minimalne preinake.
prva peć mi je imala zemljanu kupolu iznad navedenog, što je poprilično poboljšalo svojstva i značajno smanjilo potrošnju ugljena, ali sam teško uguravao veće i iskrivljene stvari unutra pa sam razbio kupolu. preporučam kao drugu peć za manje, brze radove.
da bi ugljen davao dobar žar potrebno ga je prvo malo ispeći kako bi se izdimile nečistoće za koje doturi kažu da su kancerogene i opasne pa maknite nos. dobra kovačka vatra se ne dimi i nema otvorenog plamena. samo predivan šum kojeg neki uspoređuju s zmajevim dahom. (nisam upoznao niti jednog zmaja, ali ne znam kako da to opišem)
ugljen koji čeka na rubovima peći slobodno poškropite s malo vode ako se zapali i gurajte ga prema sredini, srcu vatre, kako bude izgarao.

izbjegavajte zagrijavanje otkivka u donjem dijelu peći gdje cijev dovodi zrak. atmosfera je oksidirajuča, ostat će te bez ugljika i pregorit materijal. zagrijavajte u sredini gdje vam površina otkivka neće dobivati prevelike naslage šljake. pri vrhu vatre atmosfera je karbonizirajuća i tu čelik prima ugljik, ali je i temperatura nestalna.
naslage tj. šljaku s otkivka nastalu u vatri sastružite drot kefom ( alat pod 17. ) prije lupanja. inače dobivate ružne pukotine te slab i kvrgav otkivak.
postoji metoda da se poškrope nakovanj i čekić vodom prije kovanja, ali je potrebno držati iskovak iznad nakovnja a ne na njemu prilikom kovanja, pa kad se uslijed udarca vreli čelik i voda sretnu, šljaka „eksplodira“ i otpadne. to funkcionira ali je i dosta teško u početku za izvesti.
magnet za provjeravanje temperature držim sa strane nakovnja i kad smatram da je temperatura ok (svjetlo crvena, ovisno o rasvjeti) približim zagrijani čelik. možete ga pričvrstiti i na neku štangu i provjeravati magnetičnost u peći, ali tada riskirate da si iščupate „hladni“ iskovak iz dobrog položaja u vatri.
na nekoj stranici sam pročitao da je temperatura ok kada po površini čelika počmu plesati sjene, poput valova brze tekućine. koristim tu metodu s uspjehom, ali pazim da mi je peć u stalnoj i istoj sjeni jer pod jakim ili različitim svjetlom ne možete razlikovati nijanse.
otkivak zagrijavajte polako da se temperatora ujednači i na manjoj površini koju mislite deformirati. ne kujte materijal koji se ohladio, teško je i izaziva pukotine.
ja materijal držim na granici nemagnetičnosti pa stignem lupiti 5 do 8 udaraca po vađenju iz peći. brojite udarce, tri sa jedne strane, pa okrenite otkivak, tri sa druge, jer će te kasnije teško ispraviti zakrivljenost u jednu stranu.
kada ispeglate vrh šipke, dobili ste nešto oblika iskorištenog kurtona. u grubo ga izravnajte čekićem, pustite da se ohladi i divite se svojoj prevlasti nad čelikom.
zagrijte otkivak na tamno crveno, ušarafite u škripac i poravnajte obrise oštrice i vrh starom turpijom. toplo sječenje ćete naučiti kasnije. ne oštrite turpijom. istući će te oštricu čekićem iz nemagnetičkog stanja. sad ste shvatili da se pri izradi oštrice vrh budućeg noža počima opako dizati. prilikom izrade sljedećeg noža znat će te koliko morate zakriviti oštricu tj. vrh prema dolje da dobijete ravan gotovi proizvod. ugrubo izravnajte čekićem (pljoštimice), pustite da se ohladi i još malo se divite. dotjerajte turpijom, uredite vrh. još jedna vatra i malo istucite čekićem dok ne budete zadovoljni. izravnajte. povlačenjem turpije po strani noža ( nož u škripcu, turpiju držite u ravnini sa stranama noža okomito na drška-vrh pravac i stružete da izglačate površinu, ponovite sa finijom turpijom dok stranice noža ne budu bez zareza, slično hoblanju) ni pod razno ne turpijajte oštre rubove jer će isti popucati prilikom kaljenja (na početku oštrice i na prijelazu oštrica-tang) , neka sve bude u krivuljama. brid oštrice neka ne bude manji od 1,5mm. brusit ćete na kraju.
sad ste već dobili nešto što slići nožu istina malo svinutom prema gore, ali ostavite ga za referencu.
nikad ne bacajte neuspjele radove, izvrstan su podsjednik.
uvijek napravite barem tri otkivka prije nego promjenite tehniku.
zagrijte do nemagnetičnosti cijeli nož i zapiknite šipku u zemlju da se polako ohladi do sobne temperature. izbjegavajte vjetar s jedne strane, doticaj bilo čega jer će se svinuti na hladniju stranu. zagrijte izravnajte eventualnu krivinu i ohladite. ponovite postupak barem tri puta dok nož ohlađen ne bude ravan i bez zaostalih naprezanja uz sitno zrnatu strukturu. budite vrlo pažljivi pri temperaturama, ovime pripremate nož za kaljenje i brzanje se skupo plaća ( ne novčano, ali dobit ćete izvitopereni ili puknuti nož). dršku ćemo ostaviti nedovršenu. neka oštrica noža viri iz šipke.
kaljenje:
nova čista vatra, očiščen nož i polako dodavanje zraka u vatru. pripremljena kanta s uljem ili dublja tepsija obzirom da nam nož nije ravan – mora cijeli uroniti, i drška. kada je CIJELA oštrica s drškom ( koju sada i nemamo ali nije bitno) nemagnetična zadržimo malo na toj temperaturi i uronimo u ulje na sobnoj temperaturi. uronimo pod kutem kako nam ruke i lice nebi bili na udaru vrelih isparenja i vjerojatnog plamena iznad ulja. ne mješamo. ne udaramo po stranicama kante. ne mrdamo lijevo desno. nož neka cvrči dok se ne ohladi u istom položaju u kojem ste ga zaronili. kasnije ćete svladati napredne tehnike uranjanja. micanje noža postrance će ga svinuti.
vjerojatno neće uspjeti iz prve. (onda ponovite postupak sa zagrijavanjem i ravnanjem jedno tri puta pa opet na kaljenje).
ručno kovani nož mora bit malo izvitoperen ali dok ne smeta funkciji u redu je. svaki idući će biti bolji.
ako je nož poslije kaljenja iskrivljen ne budite lijeni i ponovite postupak, preša ili lagani udarac čekičem ga šalje u više dijelova.
ako smo zadovoljni kaljenjem, nemamo puno vremena za divljenje. u vručoj vodi s deterdžentom ga lagano bez previše pritiskanja operite od ulja. za dršku prišarafite u škripac i probajte lagano povući novom turpijom po oštrici. ako turpija grize premekan je oko ostavlja samo male tragove imate dobru tvrdoću koja će držati oštricu. treba malo iskustva da se priviknete na ovaj način određivanja tvrdoće. turpije su kaljene puno tvrđe nego ikoji nož pa ako ne grize jako, dobro je.
pažljivo s nožem trenutno je u vrlo krhkom stanju, ako vam ispadne, kvrcnete ga ili ostavite duže vrijeme skoro sigurno će pući kao staklo. sa brusnim papirom ručno lagano očistite strane noža do sjajnog metala. iskoristite alat broj 18. ( ručna pila za željezo) i otpilite iza drške dio koji je još mekan ( piljenje po zakaljenom dijelu ili flekserica daju previše vibracija), pazite da vam otpiljeni nož ružne drške ne ispadne. otrčite do mamine pečnice koju ste prethodno zagrijali na 250 celzija i molite boga da nisu kolači unutra, nemojte gasiti pečnicu, i lagano postavite nož na grijanje, samo pazite da se jedna strana noža ne grije više od druge (pazite da vam gornji grijač ne tuče u jednu stranu noža). uglavite nekako nož leđima prema grijaču. nakon 30 minuta izvadi, ohladi pa ponovi još dva puta.
voila. naš prvi nož je možda ružan ali vam daje dovoljno iskustva da nastavite dalje sami.
vodobrusnim kamenom izbrusite oštricu, dotjerajte rubove i omotajte badrljak od drške.
uf valjda nisam štogod bitno zaboravio.

koliko ti vremenski treba za kovanje ostrice ?
Znaci da od sipke dobijes ostricu.

Probaj nabaviti stariji usisavać, koji ima isti ispuh kao i usis. Samo prebaciš crijevo na ispuh, a drugi kraj u cijev kovačke vatre, tak da se ne moraš zaje...... s vrečama za smeće. Još bi bilo bolje kad bi usisivač imal ugrađen oscilator (mislim da se to tak zove) okretaja, da si možeš regulirati jačinu puhanja -malo me muće teh.nazivi. Osobno sam napravil vatru tak da sam napravil stol, rebrasta pločevina 100x80 cm i noge cijevi 100x4x3 (tak da se ne moram baš jako prigibati). Na stol sam postavil cijev 2" s zbušenim rupama 8 mm svakih 5 cm. Sa svake strane cijevi popodil stol sa šamotnim ciglama, na koje stavim stranice, sa strane i otraga, isto od šamotne cigle, koje fiksiram s običnim ciglama. Po potrebi stavim
šamot i s gornje strane tak da dobijem peć, odn. rol, rernu..., mislim da kužiš kaj mislim reći. Drugi kraj cijevi za zrak nisam zatvaral, nego sam postavil komad šam.cigle pod koso, tak da mogu regulirati zrak.

kaj se tice ovih cjevi sa rupama
moj prvi takav rad je bil da sam busil u 3 reda sa 4 mm
onda sam sazno da trebam u jedan red sa 6mm svaka 4 cm
e to nije urodilo efektom ko prvi pokusaj
tak da cu jos na ovu izbusit rupa
i da sve prikopcano na usisivac

JO7@ dobra ti je ova mačeta, kolko ti je trebalo i kak ti se je dalo bušiti tolke rupe? Ja sam jućer zbušil tri za dršku pa mi je trebalo pol sata. Koji je materijal?

zapravo nikad nisam mjerio, ali u pravilu 5-6 sati uz opisanu tehniku, za ne pretjerano dotjerivanje manjeg svakodnevnog noža. kad sam u grifu i ne tražim alate uokolo, uz drugu tehniku 2-3 sata. u pravilu volim pauzirati i filozofirati pa se posao rastegne i na par mjeseci.

E kad bi čovjek imal 5-6 sati na raspolaganju samo za izradu noževa, a da te niko ne prekida. A miline...

E da pitam, nisam još probal, ono hoblanje s turpijom dok je oštrica zagrijana, jel jako skida materijal, odn. jel bolje poravnava udubine od čekiča i hrđe od brusilice?

za cijevi
prvu sam bušio u dva reda cik-cak po 7 rupa fi5mm razmak ~2cm, sa druge strane 6 rupa fi5mm u zvijezdi pa bih samo zaokrenuo cijev ovisno da li sam trebao duže ložište ili lokalizacijsko uže.
dobra iskustva sam imao i kada sam kraj cijevi ostavio u sredini peći, pa rupe nije ni trebalo bušiti, ali to mi je preusko za stalnu upotrebu.

prednost glinene peći je kad vam dosadi, lupite ju nogom i napravite novu.

onaj stari tip usisivača sa istim ulazom i izlazom sam iskoristio za svoju prvu mačetu prije 20 godina. nikad ga nisam prežalio .
btw. ona vreča za smeće na mom usisivaču mi služi i kao mjeh i kao regulacija pritiska te ne traži reduktor za spajanje na cijev peći.

rupe je jednostavno napraviti probijačem dok je nož vruč, a za lijepše rupe na gotovom zakaljenom nožu koristim kobaltna svrdla koja ga buše kao sir.
nikako da nabavim stapnu bušilicu.

nažalost, teško mi je i jedan dan vikenda odvojiti za kovanje. očekujem pozitivne promjene na proljeće.

ja sam koristio brusilice dok nisam probao vruče turpijanje, tada sam izbacio nepotrebne alate na struju. isprobao sam i nešto slično japanskom senu ( sporiji je, ali ostavlja puno ljepšu površinu, tko bi rekao da se čelik može obrađivati jednostavno poput drveta )

Super. Ovo je nešto što čekamo od formiranja foruma. Praktična znanja su nešto što ovdje jako nedostaje, a osoba koje bi se upustile u izradu ima.

Kao strojar iz područja konstrukcija sa malo praktičnog iskustva (zadnji nož sam dok je pok. Predsjednik bio živući) moram ti odati priznanje za trud koji si dao.
Pogledao sam što si napisao sve 5 (ovo je profesionalna deformacija )

Samo naprijed!!!

BoB do sad sam se kužio u kovanje ko marica u krivi k***c, no poslije ovih tvojih postova imam dojam da bi ovaj vikend pred zgradom mogao složiti kovačnicu Samo lupaj (kuj) dalje!

legion.poljak66 wrote:JO7@ dobra ti je ova mačeta, kolko ti je trebalo i kak ti se je dalo bušiti tolke rupe? Ja sam jućer zbušil tri za dršku pa mi je trebalo pol sata. Koji je materijal?

fala na pohvali

a prica o maceti je malo dugacka
pa nebi o tome

spomenuo sam rabljenu auto oprugu.
da bi ju mogli koristiti istu je potrebno izravnati. meni najjednostavniji način je da zagrijavam segment po segment (~6cm) do nemagnetičnosti ( obzirom da je zakaljena potrebno ju je pošteno otkaliti da izbjegnemo pukotine i olakšamo si posao ) koji ugurate u cijev ( nešto širu od promjera opruge )učvrščenu recimo u škripcu i rukama ispravite dok je zagrijani komad u cijevi. na ovaj način možete izravnati do ~40cm opruge bez upotrebe čekića ili sličnih alata. ako vam treba duži dio jednostavno zagrijete onaj krivudavi dio donekle ispravljene šipke i lagano potučete da zadržite okrugli profil i nastavite dalje s cijevi. početak koji je stisnut zagrijete i izvinete s kliještima da ga možete ugurati u cijev. kad se primaknete kraju opruge i rukavice počnu opako propuštati toplinu, pomognete se s dvojim kliještima.


moja prva kliješta su bila klasična dugačka za drot bez plastičnih drški, što je danas popularno ( nije lijepo ni kad ugazite u žvaku ). čim vratite otkivak u vatru gurnite kliješta u vodu da malo povrate čvrstinu. s vremenom će se deformirati jer će preuzeti dosta topline iz otkivka i otkaliti se.


povremeno ću dodavati detalje da ne širim nepotrebno temu. ovo su osnove i ovdje se uglavnom namjeravam zadržati.
sad kad ono najosnovnije znate preostaje vam samo lupati i lupati, nakon nekog vremena počet ćete i kovati.

preporučam isključivo dokazane blacksmith, a ne bladesmith stranice, poput američke abane.
da biste dobili grif za lijepe i funkcionalne noževe prvo morate svladati osnove kovanja koje uključuju i izradu potkove. sve ostalo su detalji koji će vam pomoći da posao obavite kvalitetnije i brže pa vam ostaje vremena da pravilne tehnike primjenite za uljepšavanje svog sječiva izvrsnih performansi koje vi, a ne kineska tvornica, želite. to i jest bit današnjeg ručnog kovanja noževa.
http://www.abana.org/resources/education/chf.shtml

evolucija mojih peci:

prva pec sa dva mjeha za luftice (svaki 50 Kn u NAMI) temperatura za varenje se postize bez pol frke. danas mi ta pec koristi za zarenje manjih komada. samo sam ove rupice postavio po cijeloj duljini dna peci da je lakse jednoliko zagrijavanje komada.
ovo je druga pec koji sam napravio, malo vise snage jer je mjeh fen. kad sam je dovrsio taman sam si kupio pravu pec i nakovanj pa sam je poklonio prijatelju za rodendan. kovao je dva puta na moj nagovor i to je to..steta.
sljedecu sam nedavno napravio za toplinsku obradu vecih komada. nazalost, uzaludan posao jer je sve od betona. stavljao sam i pepela i puno pijeska ali cini se i previse cementa. pretvrdo i postoji mogucnos da mi komad zavrsi u glavi ak eksplodira mjehuric zraka zaostao u betonu. tako da sad ide stemanje/razbijaje i ponovo izrada od smjese gline, pepela i soli.
a ovo je trenutna pec sa kojom radim, mislim da se tako nesto zove "poljska pec". prije je bila na pogon na nogu. lagana je i kovac bi za vrijeme radova na polju sa njom dosao i radio sitne popravke na alatu seljaka.

sad je ipak malo modernizirana, ima elektromotor koji preko remena pogoni centrifugalnu pumpu koja pak daje zrak u loziste. temperature su za vrage plasiti.
za sad toliko od mene, u planu je jos veci dimnjak i prava zidana kovacka pec na proljece i sve si nesto mislim i plinska za neke buduce projekte al o-tom-po-tom.

bravo BoB, na ovoj temi!!

...i najbitniji alat u cijeloj prici

manji sam sam napravio i prije je bio za kovajne, a sad sluzi za grube radove poput sjecenja. za nekog tko zeli poceti nesto ovako mislim da je dovoljno i sto se tice zajebancije oko posla i krajnjih rezulatata. prikucan je srafima za panj.

jako dobro... mene to sve vise zanima, u pocetku samo zbog nozeva ali sada i opcenito, a oduvjek me boja lave, zara ili uzarenog zeljeza jako privlacila... ogladnim od te boje, asocira me na nesto jestivo... kaze mi cura da mene sve podsjeca na jelo =)

izvrsni primjeri kako za početak ne morate uložiti brdo love u hobby za koji još niste sigurni da će to i ostati.
sviđa mi se ona prva koja usput nudi i steper, pa ne morate u teretanu.

svi porozni materijali koji nisu specificirani za visoke temperature (beton, salonit, većina kamenja, današnje cigle..) vole eksplodirati na temperaturama koje u dobro složenoj peći u srcu vatre mogu prijeći i 1500 celzija.

čisto za probu uspio sam u "škafenoj" glinenoj peći sa usisivačem taliti većinu čelika, ali OPREZ, kada lupite čekičem po gnjecavom, bijelo usijanom komadu, očekujte supernovu užarenih kapljica u obliku kišobrana. prekrasan doživljaj i efekti i preko dana, a kamoli noći. ( pod uvjetom da ste prikladno odjeveni i obuveni, u dva sloja debele kože )

stare sušene cigle koje se danas još nalaze samo u vrlo starim kućama i štagljevima ne pucaju ali se nakon nekog vremena počnu rastaljivati.
u glavnoj peći mi srce vatre čuvaju cigle iz termoakumulacione peći. podnose puno, ne pucaju, iako mi treba nešto više vremena kod prve vatre za radnu temperaturu, obzirom da nisu izolatori.