STROJNICA ERO - hrvatski ponos ili promašaj
Posted: 30 Jan 2009, 14:07
Evo nije se puno pisalo o strojnicama pa sam smatrao potrebnim otvoriti i tu temu....
Kao u svim temama koje sam do sada otvorio (nije ih bilo puno) zanimaju me vaša iskustva i argumentirana mišljenja.....
Na ovaj moj post očekujem i eventualnu kritiku i nadopunu....naravno da se ne može sve reći u jednom postu
Napomena - dio ovog teksta preuzet je iz različite stručne literature iz razloga praktičnosti i preglednosti.....to ne znači da autor teksta nema pojma ovoj temi
O STROJNICAMA OPĆENITO
Strojnica je osobno, ručno, automatsko vatreno oružje, konstruirano za uporabu pištoljskog naboja i za gađanje na malim daljinama (do 200 metara). Uporaba pištoljskog streljiva je temeljna odlika strojnice.
Razvoj strojnica datira od početka 1 svjetskog rata kada se to oružje pojavilo masovnije u uporabi. Svoju najvažniju ulogu strojnice su doživjele tijekom 2 svjetskog rata. Nakon 2 svjetskog rata potreba za ovom vrstom oružja postupno se smanjuje, poglavito uvođenjem u naoružanje jurišnih pušaka velike brzine gađanja, bolje učinkovitosti i većeg uporabnog dometa, zbog jačeg, skraćenog puščanog streljiva.
Temeljni nedostatak strojnice (općenito) je slaba učinkovitost pištoljskog naboja, jer pištoljski naboj bez obzira na kalibar osigurava relativno slab zaustavni učinak, zrno opisuje nepovoljnu balističku putanju i nedostaje mu probojnost.
Danas strojnica nije temeljno oružje vojnih jedinica, već samo određenih vojnih specijalnosti.
STROJNICA ERO
Strojnica ERO predstavlja kopiju izraelske kratke strojnice “UZI” koju je još 1949. godine projektirao izraelski bojnik Uziel Gall. Strojnica ERO je domaći proizvod, konstruirana je i proizvedena u Hrvatskoj.
Strojnica ERO predstavlja kratko, kompaktno i za uporabu vrlo jednostavno oružje u kalibru 9 mm PARA. Dobro je izbalansirano oružje koje nema preveliko trzanje i odskakanje prigodom paljbe, te omogućuje rukovanje i sa jednom rukom. Njena odlika kompaktnosti proizlazi iz toga što zatvarač obuhvaća dio cijevi, a i udarna igla je pomaknuta duboko u tijelo zatvarača. Dobra izbalansiranost postignuta je time što je masa zatvarača raspoređena oko cijevi što omogućuje dobru kontrolu oružja prigodom paljbe.
Razmještaj funkcionalnih poluga je takav da omogućava brzo, precizno i sigurno rukovanje strojnicom.
Sigurnosni sustav strojnice sastoji se od automatske i mehaničke kočnice. Automatska kočnica nalazi se na leđima rukohvata (kao na pištoljima HS) i dok nije stisnuta nije moguće zapeti zatvarač niti izvršiti okidanje. Mehanička kočnica nalazi se na regulatoru paljbe. Kada je ona u funkciji moguće je napeti zatvarač, ali nije moguće izvršiti okidanje.
Ciljnički sustav sastoji se od mehaničkog ciljnika, zadnji, preklopni ciljnik je diopter sa dvije daljine 100 i 200 metara.
Načelo rada kratke strojnice “ERO” je slobodno trzanje zatvarača, a paljba se otvara iz otvorenog zatvarača. Ovdje je bitno za napomenuti kako kod strojnice “ERO” nema klasičnog ubacivanja naboja u cijev. Zatvarač nakon što je otušten iz zadnjeg položaja povlačenjem okidača, pod djelovanjem sile povratnog mehanizma kupi naboj iz spremnika dovodi u cijev, te vrši opaljenje nakon čega se vraća u zadnji (zapeti položaj).Taj ciklus se ponavlja dok je stisnut okidač (i naravno dok ima streljiva). Ukoliko se okidač otpusti, zatvarač ostaje u zadnjem, otvorenom položaju.
Kod strojnice “ERO” na zatvaraču ne postoji klasična udarna igla nego samo "bradavica" na prednjoj strani zatvarača koja preuzima ulogu udarne igle.
Nedostatak ovakvog načina rada očituje se u tome da kod takvog oružja dolazi do promjene ravnoteže oružja prigodom kretnje masivnog zatvarača u prednji položaj, što nekome otežava postizanje pogodaka. Slijedeći nedostatak je taj (obično kod neuvježbanih korisnika dovede do nehotičnog opaljenja) što se treba dobro naviknuti i uvježbati pražnjenje oružja tj. treba prvo izvaditi spremnik, a onda otpustiti zatvarač u prednji položaj BEZ VRAĆANJA SPREMNIKA U RUKOHVAT. Povratak zatvarača u prednji položaj moguć je samo povlačenjem okidača.
Moja osobna iskustva sa navedenom strojnicom su vrlo pozitivna, unatoč mnogim kritikama na račun istog - kompaktno i lagano oružje, pogodno za duže nošenje, jednostavno za rukovanje i uporabu, vrlo precizno i lako kontrolirano oružje u svim uvijetima i režimima paljbe.
Naravno, ima ona i svoje loše strane a kao jednu od najvećih mana smatram regulator paljbe koji ponekad, zbog konstrukcijskog razmještaja, i malim pomakom mijenja režim paljbe (obično to bude sa pojedinačnog na rafalno). Također kao jednu od mana vidim i to što strojnica ERO različito reagira na različito streljivo...tj. 99% zastoja koje sam imao tijekom gađanja (a nije ih bilo puno - razdoblje od 4 godine, cca 20 000 komada streljiva) sa istom događali su se zbog streljiva....
Kao u svim temama koje sam do sada otvorio (nije ih bilo puno) zanimaju me vaša iskustva i argumentirana mišljenja.....
Na ovaj moj post očekujem i eventualnu kritiku i nadopunu....naravno da se ne može sve reći u jednom postu
Napomena - dio ovog teksta preuzet je iz različite stručne literature iz razloga praktičnosti i preglednosti.....to ne znači da autor teksta nema pojma ovoj temi
O STROJNICAMA OPĆENITO
Strojnica je osobno, ručno, automatsko vatreno oružje, konstruirano za uporabu pištoljskog naboja i za gađanje na malim daljinama (do 200 metara). Uporaba pištoljskog streljiva je temeljna odlika strojnice.
Razvoj strojnica datira od početka 1 svjetskog rata kada se to oružje pojavilo masovnije u uporabi. Svoju najvažniju ulogu strojnice su doživjele tijekom 2 svjetskog rata. Nakon 2 svjetskog rata potreba za ovom vrstom oružja postupno se smanjuje, poglavito uvođenjem u naoružanje jurišnih pušaka velike brzine gađanja, bolje učinkovitosti i većeg uporabnog dometa, zbog jačeg, skraćenog puščanog streljiva.
Temeljni nedostatak strojnice (općenito) je slaba učinkovitost pištoljskog naboja, jer pištoljski naboj bez obzira na kalibar osigurava relativno slab zaustavni učinak, zrno opisuje nepovoljnu balističku putanju i nedostaje mu probojnost.
Danas strojnica nije temeljno oružje vojnih jedinica, već samo određenih vojnih specijalnosti.
STROJNICA ERO
Strojnica ERO predstavlja kopiju izraelske kratke strojnice “UZI” koju je još 1949. godine projektirao izraelski bojnik Uziel Gall. Strojnica ERO je domaći proizvod, konstruirana je i proizvedena u Hrvatskoj.
Strojnica ERO predstavlja kratko, kompaktno i za uporabu vrlo jednostavno oružje u kalibru 9 mm PARA. Dobro je izbalansirano oružje koje nema preveliko trzanje i odskakanje prigodom paljbe, te omogućuje rukovanje i sa jednom rukom. Njena odlika kompaktnosti proizlazi iz toga što zatvarač obuhvaća dio cijevi, a i udarna igla je pomaknuta duboko u tijelo zatvarača. Dobra izbalansiranost postignuta je time što je masa zatvarača raspoređena oko cijevi što omogućuje dobru kontrolu oružja prigodom paljbe.
Razmještaj funkcionalnih poluga je takav da omogućava brzo, precizno i sigurno rukovanje strojnicom.
Sigurnosni sustav strojnice sastoji se od automatske i mehaničke kočnice. Automatska kočnica nalazi se na leđima rukohvata (kao na pištoljima HS) i dok nije stisnuta nije moguće zapeti zatvarač niti izvršiti okidanje. Mehanička kočnica nalazi se na regulatoru paljbe. Kada je ona u funkciji moguće je napeti zatvarač, ali nije moguće izvršiti okidanje.
Ciljnički sustav sastoji se od mehaničkog ciljnika, zadnji, preklopni ciljnik je diopter sa dvije daljine 100 i 200 metara.
Načelo rada kratke strojnice “ERO” je slobodno trzanje zatvarača, a paljba se otvara iz otvorenog zatvarača. Ovdje je bitno za napomenuti kako kod strojnice “ERO” nema klasičnog ubacivanja naboja u cijev. Zatvarač nakon što je otušten iz zadnjeg položaja povlačenjem okidača, pod djelovanjem sile povratnog mehanizma kupi naboj iz spremnika dovodi u cijev, te vrši opaljenje nakon čega se vraća u zadnji (zapeti položaj).Taj ciklus se ponavlja dok je stisnut okidač (i naravno dok ima streljiva). Ukoliko se okidač otpusti, zatvarač ostaje u zadnjem, otvorenom položaju.
Kod strojnice “ERO” na zatvaraču ne postoji klasična udarna igla nego samo "bradavica" na prednjoj strani zatvarača koja preuzima ulogu udarne igle.
Nedostatak ovakvog načina rada očituje se u tome da kod takvog oružja dolazi do promjene ravnoteže oružja prigodom kretnje masivnog zatvarača u prednji položaj, što nekome otežava postizanje pogodaka. Slijedeći nedostatak je taj (obično kod neuvježbanih korisnika dovede do nehotičnog opaljenja) što se treba dobro naviknuti i uvježbati pražnjenje oružja tj. treba prvo izvaditi spremnik, a onda otpustiti zatvarač u prednji položaj BEZ VRAĆANJA SPREMNIKA U RUKOHVAT. Povratak zatvarača u prednji položaj moguć je samo povlačenjem okidača.
Moja osobna iskustva sa navedenom strojnicom su vrlo pozitivna, unatoč mnogim kritikama na račun istog - kompaktno i lagano oružje, pogodno za duže nošenje, jednostavno za rukovanje i uporabu, vrlo precizno i lako kontrolirano oružje u svim uvijetima i režimima paljbe.
Naravno, ima ona i svoje loše strane a kao jednu od najvećih mana smatram regulator paljbe koji ponekad, zbog konstrukcijskog razmještaja, i malim pomakom mijenja režim paljbe (obično to bude sa pojedinačnog na rafalno). Također kao jednu od mana vidim i to što strojnica ERO različito reagira na različito streljivo...tj. 99% zastoja koje sam imao tijekom gađanja (a nije ih bilo puno - razdoblje od 4 godine, cca 20 000 komada streljiva) sa istom događali su se zbog streljiva....