CAPRIVI - DANGEROUS GAME COUNTRY

[jolly]

Dok sam privlacio koncanicu Swarovski optike, na crnu plecku - ovo je trebao biti vrhunac visegodisnjeg plana i istrazivanja i prirpeme.
Logicno ostvarenje dugogodisnje vizije, i logicni zavrsetak lova.
Dugogodisnje planiranje, nabavka puske, priprema puske, trazenje lovista, pregled i pracenje ponuda, treniranje sa puskom teskog trzaja, izbor metka za lov.
Ali i znacajna investicija, gdje se cijene lova krecu od 1000 do 2500 USD na dan plus puna trofejna taxa u slucaju ranjavanja ili odstrela. Sve je to bilo odradjeno i poslozeno i isplanirano do ovoga trenutka
Jos je samo trebalo ispaliti hitac. I dobar pogodak kao kruna napora bi trebao dati smisao svemu.

Ali promasaj, ranjavanje i bijeg divljaci preko granice u Botswanu, jer Botswana je blizu, ili napad ranjenog bivola s desetak metara iz gustog grmlja koji moze rezultirati stradanjem nekog u lovnoj grupi, uz propast investicije, bila bi katastrofa. U mojoj situaciji, imao sam samo jedan pokusaj. Bivol nije srnjak da ga opet lovim drugi tjedan, ili druge sezone.
A cape buffalo obicno ne pada s jednim metkom, a sto se desava iza prvog hica, pitanje je srece ili sudbine, i reakcije prateceg tima i kvalitete prvog pogotka.

Izmedju uspjeha ili katastrofe, granica je samo tanka linija koncanice, i prst na okidacu.
Ali o tome svemu nisam razmisljao u tome trenutku, vec se ova slika slagala u danima nakon lova, kako sam sve nanovo proizvljavao
U ovom trenutku, cijeli moj svijet se suzio na sliku optike, i tanku koncanicu, i pritisak prsta na ono malo zaokruzenog metala, i psihicko optercenje pod odgovornosti kakvu do sad u lovu nisam iskusio. Odgovornost prema sebi, i ljudima u mojoj grupi, i respekt prema ovoj divljaci s kojom nema sale.

Preptostavljam da svaka ideja ima svoj logicni slijed razvoja. I jedan korak vodi ka drugome. Godine prolaze, i sa svakim korakom blize si cilju. Vazno je ne gubiti taj cilj iz vida, pa cak i u trenutcima kad ja taj cilj daleko ispod horizonta, ili naoko nedostizan.

Cijeli zivot me privlacila Afrika. Kao klinac sam se igrao plasticnim figuricama africkih zivotinja, i gledao dokumentarac "Opstanak" na televiziji. Kad je doslo vrijeme polozio sam lovacki ispit. S pojavom interneta sam naucio da je lov u Africi i danas moguc, i legalan i razvijen.
Sa prvim safarijem na stepsku divljac u Namibiji, cuo sam price u kampu oko logorske vatre o opasnoj divljaci Afrike.
Price o stradanju vodica, price o ranjavanju, price o trazenju po krvnom tragu u grmlju, price o kalibrima za tropsku divljac, price o puskama.
Ovo je bilo nesto, o cemu prije nisam razmisljao. Opasna divljac.
Bila je godina, 2017. A mislio sam prije odlaska na prvi safari, da ce mi jedan lov u Africi biti dovljan za cijeli zivot.

Nakon jos par safarija koje sam kasnije odradio na antilope i uz malo tog ogranicenog iskustva, ideja o lovu opasne divljaci je sazrijela, i puska za opasnu divljac je kupljena 2021 godine.
Samo pusku sam trazio preko godinu dana, i time mogu reci put ka realizaciji ideje je zapoceo 2020 godine
Kakav god lov da bude, to nece biti sa iznajmljenom puskom iz kampa i sa ko zna kakvim metkom, da mi PH mora dovrsiti divljac.
Nakon tog pusku je trebalo pripremiti kod puskara za Africke uvjete lova.

Uskoro je krenula potraga za lovom na za mene prvu od opasne divljaci, my spirit animal, cape buffalo, black death, jedan od big 5.

U nastavku nastojat su sad prepricati cijelu ideju i kako je ovaj put tekao.

Gdje se bivol uopce lovi?

[jolly]

Bivol zivi na bilo kojem stanistu, ali treba mu voda, na koju izlazi dvaput dnevno.
Znaci prisustvo rijeke, jezera, bare ili mocvare.

FInancijski najpovoljnije, bivol se moze loviti u visokoj ogradi, u lovistu gdje je najjeftinije. Ovo ne treba zanemariti.

Ovo je tipicno samo za Juznu Afriku. Preduvjet juzno Africkog modela je bio da stvore populaciju deasease free buffalo, i krenu sa lovnim menagmentom u lovnim farmama. Buffalo je prenosnik mnogih bolesti u prirodi, i za farmu je bilo potrebno stvoriti deasease free bivola.
(tuberculosis, foot and mouth deasease, rinderpest)
Da bi farma imala dozvolu za komericjalni lov u juznoj africi, loviste mora biti ogradjeno.
Lovni menagment bivola u JAR tako je odredjen

Lovista Juzne Afrike mogu biti manja ili veca, od 500 hektara (kavez), pa do 20.000 ili 40.000 hektara ili veca.
Za juznu afriku je jos tipican uzgojni odstrel zenki bivola, koje takodjer imaju rog i trofej (rog cesto veci nego kod muzjaka), za cijenu 3-4000 eur.
Muzjaci do 36 incha roga, idu vec za 8000 eur, tamo. Muzjaci preko 36 incha obicno idu cjenovno po inchu roga.

Oni koji su lovili bivola u divljini, i u zatvorenom lovistu, pa mogu usporediti kazu da je suljanje zadnjih 200 metara uvijek isto.
Ne kazem da necu nikad ici u juznu afriku na bivola (financijski aspekt se mora priznati, nema tu macho lovaca), makar budemna buffalo cow, ali za prvog bivola, nisam htio doci u situaciju da unucima pricam u lovu u zatvorenom lovistu.
Uslijed tog, odbacio sam opciju juzne Afrike za prvi lov na opasnu divljac za prvi put.

I zato nije bilo zurbe, i dok sam skupljao ustedjevinu za ovaj lov, temeljito sam pratio opcije i ponude i trazio lovista. I trenirao pusku pri svakoj prilici
Osim u slucaju juzne Afrike, i djelomicno Namibije, lovista sa opasnom i stepskom divljaci po drugim zemljama zovu se "safari area".

Malo o tome da dobijemo sliku situacije:

Otvorena safari lovista u divljini, tzv Safari zone.
U ovom slucaju, otvorena lovista u divljini mogu biti pod upravom lokalne plemenske zajednice, ili pod koncesijom privatne safari kompanije. Jedan dio safari zona, izuzet je iz lovnog programa i posvecen foto turizmu, dakle nelovna divlja podrucja, ali ne pod definicijiom nacionalnog parka.

Velika podrucja ruralne Afrike su podijeljena na nacionalne parkove, lovna podrucja, foto safari zone, i ostala (nazovimo ih) poljoprivedna podrucja.

Podjela blokova u ovim zonama je nacelno rijesena na nacin da lovna safari zona, predstalja tampon zonu izmedju nacionalnog parka, i poljoprivrednog bloka. Ovo smanjuje sukob izmedju divljih zivotinja i ljudi.

Ono sto je zajednicko svim blokovima bez obzira na ekonomsku dezignaciju podrucja, je da u svim tim podrucjima zive ljudi u lokalnim zajednicama, u rastrkanim selima, ili koncentriranim zajednicama.
Prakticno, ne postoji lovno podrucje ili nacionalni park, gdje ljudi nisu prisutni sa govedima na slobodnoj ispasi. To je slika moderne subsaharshe Afrike.
U zadnjih 100 godina Afrika prati eksponencijalni porast stanovnista, a od tog sigurno 80% u ruralnim i nerazvijenim podrucijima, bez ikakve infrastrukture.

Glavna valuta i statusni simbol Afrike i ruralne zajednice nije lokalna valuta, vec posjedovanje domacih goveda, i koza. Navala nekotroliranog stocarstva po skoro cijelom terirtoriju subsaharshe Afrike je opce-pristuna.
Ovo sve vodi do neminovnog sukoba izmedju ljudi i divljeg zivotinjskog svijeta, a pogotovu u doba suse.
Krivolov je sveprisutan.
Divlji biljojedi trose resurse potrebne za domaca goveda (ispasa i voda), predatori napadaju domaca goveda, Itd.

Napadi predatora na goveda su time cesci, sto je manje prirodnog plijena.
Lokalni nekontrolirani i nesankcionirani krivolov je onda prisutan za zastitu vlastitog posjeda , goveda i koza na ispasi ili za prehranu, a ponekad za trgovinu na crnom trzistu slonovom kosti ili rogom nosoroga.

Jedini uspjesni nacin iz prakse da se ovo uspije kontrolirati je involvirati lokalnu zajednicu u lovno gospodarskim poslovima.
Game scouts, trackers, skinners, butchers, ponekad profi vodici, ili cak menageri kampova, lovocuvarske patrole. To su im place, a svaka placa hrani jednu obitelj.

Lovne taxe, idu u kasu lokalne plemenske zajednice. Meso od lova, ide lokalnoj zajednici. Ovo daje motivaciju lokalnoj zajednici da se divljac sacuva, bez obzira na stetu koju ponekad radi divljac, ili cak smrtne slucajeve od napada slona, lava, bivola, krokodila.

U tom slucaju kad ostvaruju interes od lova, divljac trpe, i odrzavaju.
Da se razumijemo, nisu ljudi tamo blesavi, njima je jasno da ako od lova nema koristi, nema koristi ni od divljaci na pasnjaku, i tamo gdje lova nema, divljac se unisti.
Bilo otrovom, bilo zamkama od zice, bilo – na bilo koji drugi nacin, pa i puskama na crni barut.

Zbog ovakvih okolnosti, ono sto je tipicno za ruralnu i divlju afriku, tamo gdje nije lovno podrucje, ili gdje nije nacionalni park, tamo je pustos, i pustinja bez divljaci, prekrivano samo stotinama domacih goveda na slobodnoj ispasi.
(Kenya kao tipican primjer, u zadnjih 40tak godina od kad su uveli potpunu zabranu lova, izgubila je 80% fondova sve divljaci, i potpuno iskorijenila bijelog nosoroga)

Lovne kvote u safari zonama odredjuju se u suradnji sa lokalnom zajednicom, najcesce u obliku donosenja odluka na razini lokalnog savjeta plemenske zajednice, i suradnji sa nadleznim ministarstvom. U podrucjima koncesija, privatni lovozakupnici rjesavaju kvote sa ministrstvom, ali meso i dio Prihoda ide u lokalni razvoj infrastrukture.

U nekim podrucjima, ovo se naziva CAMPFIRE program (communal area management program for indigenous resources), tipican za Zimbabwe, ali slicni programi funkcioniraju i u drugim drzavama. Plemenska kultura i tradicija integrirana je u nacin funkcioniranja drzave i drzavne administracije. U slucajevima davanja koncesije privatnim safari kompanijama, integracija safari kompanije u razvoj i boljitak lokalne zajednice je dio lovno gospodarskog programa i drzavnog natjecaja za koncesiju i jedan od uvjeta za dobijanje koncesije. Iz lovnih taxi, dio novaca safari kompanije ulaze se direktno u izgradnju skola, ambulanti, infrastrukture, ceste, busotina i pumpi za vodu, agregata i sl.
Iz lokalne zajednice zaposljava se osoblje u kampu, koje ponekad moze brojati desetke ljudi u logistici, na odrzavanju, veseraju, kuhinji, lovocuvarskoj sluzbi, vodici, skinneri, kuhari i tome slicno.

Cesto puta, u takve zone ne ide se autom jer ni nema ceste. Dakle pristup je avionom, i sve sto je u kampu, treba dopremiti. Nije uvijek avion, ima kampova u dviljini s pristupom sumskom cestom, ali i ovo je trebalo izgraditi, a i u tim slucajevima, voznja terencem traje mozda i danima do lovne destinacije.
Zato je cest slucaj, doletjeti u kamp iznajmljenom charter cesnom.

Kad se sve ovo stavi na papir, lov u takvim podrucjima je izuzetno skup, i visestruko skuplji od lova na podrucju uredjenih farmi gdje je infrastruktura rjesena, a ponuda konkurentna i bogata.

Logistika funkcionalnog kampa u divljini je enoromna, i kosta zivog novca,
U najvecem broju slucajeva, u zonama divljine, ovaj lov podrazumijeva lov na opasnu divljac. Slon, bivol, lav, leopard, krokodil, nilski konj, uz prisutne uobicajene stepske divljaci antilopa, ili lokalno specificnih i prisutnih vrsta.

Nosorog na ovoj listi nije, svi meni poznati lovovi na nosoroga obavljaju se u kontroliranim uvjetima zatvorenog lovista u visokoj ogradi, radi kontrole populacije i zastite od krivolova. U slobodnim i otvorenim lovistima, nosorog je ili zasticen ili ga uopce nema i lovi se samo u Namibiji ili Juznoj Africi.

Ovo je kako danas funkcionira moderna ruralna Afrika. Kad se ode u divljinu, ovo valja ocekivati, a ne prizore beskrajnih prostranstava prekrivenih divljaci, bez ljudi, kao u filmu Out of Africa, kao sto je bilo pred 100 godina. Vec treba ocekivati neizgradjenu prenapucenu Afriku, gdje postoji prisutan sukob izmedju lokalne zajednice, nekotroiranog stocarstva, divljih zivotinja, i apex predatora. U takvoj Africi jedino komercijalni lovni menagment odrzava ravnotezu, a zbog ekonomskog utjecaja i motivacije, odrzava prirodna stanista.

Za safari zone, je jos tipicno da podrucja obicno nisu bogata divljaci kao sto je slucaj po lovnim farmama. Kako se god obrne ili okrene, lokalna zajednica uzima svoj danak, protein se trazi, i krivolov za meso je realno prisutan, iako se nastoji kontrolirati.

Za ilustraciju, stavljam nekoliko karata distrubucije lovnih podrucja (safari area), nacionalnih parkova, i nelovnih zona, i komunalnih zona u najpoznatijim lovnim zemljama Afrike.
Podrucja bez ekonomske dezignacije, su obicno podrucja bez ikakve divljaci, uslijed gubitka prirodnog stanista pod pritiskom ruralnog stocarstva.

O Namibiji gdje sam lovio i namibijskim lovnim zonama, u nastavku. Na zadnjoj slici su goveda uz cestu, tipican prizor uz cestu.

[jolly]

Prva zanimljiva mogucnost lova na bivola mi se pojavila u sijecnju 2022.
Dobio sam direktnu (financijski prihvatljivu) ponudu renomiranog outfittera Martin Pieters, za loviste u Matetsi zoni, u Zimbabwe. (jugozapadni dio Zima)

Naime, nije problem naci ponudu, problem je naci financijski prihvatljivu ponudu, a da je loviste renomirano, uz renomiranog outfittera smanjujuci mogucnost neuspjesnog lova, a takvih slucajeva koje se kasnije tumace "lovackom srecom" nerijetko ima, kad se plati day rate, a divljaci da ni ne vidis.

Uglavnom, kad su se stvari trebale pokrenuti, upao mi je problem sa smjenom na poslu, i safari sam morao otkazati prije nego sam potpisao ugovor jer nisam uspio uskladiti termin.

U medjuvremenu, odmah zatim iste godine pojavila se prilika da lovim Elanda, lov koji sam godinu dana ranije odgodio radi pandemije korone i otkazivanja letova, pa sam uskocio na tu priliku.
U zasebnoj temi o safariju sam pisao o tome lovu. Nije svako zlo za zlo, a imao sam prilike isprobati pusku u zahtjevnom lovu na elanda na africkom terenu

Uglavnom potraga za bivolom se nastavila, tokom 2022, i 2023 godine i ove godine pojavila se prilika za loviste u Caprivi strip, Salambala conservancy na krajnjem sjeveroistoku Namibije.

Malo o tome.

CAPRIVI STRIP:
POLITICKA POVIJEST I FORMIRANJE GRANICE TERITORIJA, LOKALNO STANISTE I EKOSUSTAV, MEDICINSKA PRIPREMA

Caprivi je pripojeni dio teritorija nekadasnjoj njemackoj koloniji German South West Africa (Kasnije Namibija). U to doba Nijemci su uz ovo imali i Tanganyku, koloniju na istocnoj obali Afrike (danas Tanaznija), juzno od Kenye.
Ideja je bila spojiti dvije kolonije plovnim putem, preko Rijeke Zambezi.
Diplomatskim putem ispregovarali su da im Englezi ustupe dio svog protektorata Bauchwanaland (kasnije Botswana), time dodju do Zambezi Rijeke i time to Tanganyke, a Njemci su zauzvrat englezima prepisali otok Zanzibar.

Ovo je definiralo teritorijalni pristup Njemcima Caprivi stripom prema rijeci Zambezi, u duguljastom teritorijalnom prosjeku sirokom na najuzem mjestu cetredestak kilometara.
Kako je englezima pripao Zanzibar, a nakon prvog svjetskog rata su preuzeli njemacke kolonije (Tanganyku), sa stjecanjem neovisnosti Tanganyke, ZanzIbar je pripojen kopnu, a nova drzava dobila je ime Tanzanija. (Tanganyka + Zanzibar = Tanzania)

Kolonijlna sila Njemacke nikad nije uspOstavila plovni put do indijskog oceana preko Zambezi river, jer su na pola puta naletili na Victorijine slapove, preko kojih ne moze proci ni jedan brod.

Victorijine slapove otkrio je englez Sir Livingston 1855 godine, a administriativni ugovor o prijepisu teritorije izmedju Engleske i Njemacke potpisan je 1890 godine.
Iako nije tako povijesno decidirano, realno ispada da su Njemci prevareni od strane engleza koji su time dobili otok na indijskom oceanu, a njemci komad divljine bez infrastrukture i bez plovnog puta i tako je ostalo.

Tako je definirana drzavna granica Namibije.

BTW, njemacki Kancelar Leo Von Caprivi je bio Njemacki administrator koji je ispregovarao teritorijalne ustupke, i po njemu je podrucje kasnije zadrzalo ime.
Ime je kolonijlano, i nije danas politicki popularno, pa se jedno vrijeme gurao naziv podrucja Zambezi region, ali loklano stanovnistvo ga i danas koristi, i narod sebe zove "Caprivians" neovisno o plemenskoj pripadnosti.

Podrucje je geografski i prirodno na istoku definirano i odredjeno velikim rijekama, i predstavlja naplavno podrucje u kisnoj sezoni. RIjeke Kavango, Zambezi, Chobe i pripadajuci rukavci
Prisustvo vode je preduvjet za bogati zivotinjski svijet, i predstavlja veliko sezonsko migratorno podrucje za brojne vrste krupne divljaci, i centar je zemlje slonova koji se vrte na podrucju Botswane, Zimbabwea, Namibije. Ukratko, raj za bivola.

Rijeka Kavango tece dalje prema jugu i odmah iza granice sa Botswanom formira Okavango Deltu, mozda najvece kontinenentalno naplavno podrucje centralne subsaharshe Afrike, gdje snimaju brojne dokumentarce.
U stanistu prevladavaju, sume mopane stabala i palmi, i podrucja niskog grmlja

Zona je tropska malaricna,, jer je prisutna voda i komarci, i prije puta uzeo sam na recept dvije kutije malarona. To se pije dva dana prije dolaska, tokom boravka, i deset dana nakon odlaska iz regije, po jedna tableta dnevno.

Medjutim zona aktivne transmisije malarije je otprilike od novembra do marta mjeseca. Ali bolje se pripremiti.
Lokalna profilaksa su sprey Autan i dugi rukavi.

Malaria map u privitku.

Temperature tokom africke zime (nasi ljetni mjeseci) su od 5 stupnjeva po noci do 25 stupnjeva preko dana. Ja sam lovio na tim temperaturama.
Vrucine u ljeto (nasi zimski mjesci) preko 40.

Zbog komaraca, i temperature bolje je birati za lov mjesece lipanj, srpanj, kolovoz. ALi je dodatni trosak, povecanje cijene letova u sezoni, u kolovozu, kako zbog godisnjih u Evropi, tako zbog najpovoljnije klime u tom mjesecu u tom dijelu Afrike. Takodjer je teze naci slobodne termine za lov zbog bukiranosti.

Uzgred budi receno, druga opcepristuna insketna posast su krpelji sa africkim varijantama bolesti, za njih je ista prevencija, dugi rukavi, nogavice i sprej. kao i tusiranje nakon lova.

[jolly]

VETERINARSKA CRTA - RED LINE.
Vazno je za razumijeti distribuciju divljaci unutar zemlje.

Veterinarski koridor potegnut je za vrijeme kolonijalne vlasti i dijeli zemlju na dva dijela.
Ovo objasnjava zasto u juznom ili centralnom dijelu nema neke divljaci, slona, bivola, lava..

Pocetkom 20 stoljeca epidemija rinderpesta je kolonijalnim farmerima pobila gotovo sva domaca goveda, uzrokovala ekonomsku krizu.
Rinderpest je prenesen od strane divljih zivotinja.

Povucena je veterinarska granica, i prijenosnici bolesti su izluceni s cetralnog teritorija zemlje, da bi se oporavilo gospodarstvo.

Danas je centralna Namibija zemlja farmi za uzgoja goveda i kombinranih lovnih i stocarskih farmi, uglavnom na stepsku divljac, antilope.
Sa sjeverne strane preko veterinarske granice, zivi preko 80% lokalnog stanovnistva.

Farme centralne Namibije u vecini slucajeva su u vlasnistvu bijelih vlasnika.
Veterinarska granica je ujedno i unutarnji politicki problem. Jer stvara ekonomske razlicitosti unutar zemlje. Meso sa sjevernih podrucja unutar veterinarskog koridora nema mogucnost izvoza.
Meso sa farmi centralne Namibije redovno se izvozi.
Ekonomska razlicitost, je vrlo vidljiva.

Na putu za nazad kad se vraca iz Caprivi stripa, na veterinarskom check pointu, policija kontrolira svako vozilo radi primjene zabrane uvoza mesa sa sjevera, radi prevencije sirenja bolesti.

Komercijalno, zbog prisutnih konkurentnih i povoljnih lovnih ponuda u safari industriji, oko 80% komercijalnog lova obavlja se na podrucju farmi centralne Namibije, a divlja podrucja lova su na sjeveru zemlje i u Caprivi stripu su rjedje posjecena.

Sve skupa ovo je stvorilo razvijena i nerazvijena podrucja unutar zemlje.
Za farme u centralnoj Namibiji kombinira se uzgoj goveda i komercijalni lov, izvoz i slobodna prodaja mesa na trzistu.

Na lovnim farmama u centralnooj Namibiji, postoji mogucnost lova je unutar visoke ograde, vecih povrsina nego prosjeka juzne Afrike, i tipicno za umjetno naseljene vrste. (poput crnog gnua, ili Nyale, ili visoko vrijedne divljaci poput sable i roan antilope, ili tsessebe.
Zatim lovi se u niskoj ogradi i u otvorenom lovistu. Sve varijante.

Niska ograda sluzi za kontrolu domacih goveda na slobodnoj ispasi - dok je divljac normalno preskace i smatra se otvorenim lovistem
Odnosno, lovi se na koncesijama u potpuno otvorenom lovistu. I smatra se free range hunting.
Najcesce vrste otvorenog lovista centralne namibije su red hartebeest, kudu, Hartmann zebra, oryx, waterbuck, eland, pavijan, jackal, warthog. Na podrucju farmi u slobodnom lovistu u velikom broju prisutan je leopard i gepard. Najveca populacija geparda na kontinentu.
Leopard ujedno preskace i sve ograde pa ga ima zaista svugdje. Davi impale, ili kolje telad u doba telenja krava.

Sjeverno od granice veterinarskog koridora, kad se predje preko crvene crte vidljiva je infrastrukturna nerazvijenost, tipicna Afrika o kojoj sam prethodno pisao. Stotine kilometara puta - ali dobre ceste, nema vidljivih benstokih gradjevina, tek pokoja moderno sagradjena pumpna stanica evropskih naftnih kompanija. Uz cestu, brojna domaca goveda, kao iz prethodnog opisa ruralne Afrike.

U lovnim podrucjima - safari area, safari zone, Caprivi stripa, prisutna je krupna dviljac u znatnom broju, slon, nilski konj, bivol, stepska zebra, red lechwe, impala, warthog, sitatunga, krokodil u ogranicenim i strogim lovim kvotama. I svako malo smrtni slucaj od napada opasne divljaci. U ruralnim selima po noci se ne izlazi, a pogotovo ne uz vodu!

Ove krupne dilvjaci nema u centralnoj Namibiji, ali i cijena lova u Caprivi je znatno vislja nego na farmi, i samim time lovni turizam koncentriran je juzno. Prosjecan klijent planira na budgetu, i vecina lovnog turizma je u centralnoj Namibiji. U caprivi se ide samo na opasnu divljac.

Na slikama u privitku:
- Veterinary red line, Namibia map.
- mrtva goveda od pandemije rinderpesta s pocetka 20. stoljeca
- Podjela lovnih i nelovnih zona u Caprivi stripu, cilj puta je Salambala conservancy, tribal area hunting grounds na krajnjem istoku, na granici sa Botswanom
- distribucija bivola koja je vidljiva uz prisustvo vode, i velike rijeke.

Moje istrazivanje prije polaska bilo je obecavajuce.

[jolly]

DETALJI O LOKACIJI.

Loviste je smjesteno uz rijeku Chobe, koja dijeli Namibiju i Botswanu.
S druge strane rijeke, prema jugu, je Chobe nacionalni park, u Botswani.

[jolly]

IZBOR PUSKE, STRELJIVA, SITNE OPREME I PRIPREMA

Lov se planira, vremena ima!
Puska za lov opasne divljaci moze biti iznajmjljena sa upitnom municijom jer ne znas sta je u kampu dostupno, ili vlastita.
Odlucio sam se na vlastitu, sa konacnom svrhom da ispali samo jedan metak. Na bivola. Sve drugo je sporedno, i sekundarno.

Mogucnosti izbora puske za safari na opasnu divljac su slijedece, po vlastitom subjektivnom izboru.
Ekspresica adekvatnog kalibra.
Karabin na bazi akcije mauser 98
Blaser R8, sve cesci izbor safari lovaca
Bilo sta drugo, posluzit ce.
ovo je genralno razmisljane. A selekcija je malo drugacija.

Ekspresica adekvatnog kalibra, reguliranih cijevi, kosta. Po meni prva stepenica Heym ili Kreigoff.
Radi cijene odustajem od ovoga.

Osobno kao lovac sam tradicionalista i konzervativac, dakle jedini preostali izbor je puska na bazi mauser 98 akcije.
Ostalo, jer je je moderno, a zelim tradicionalno za lov opasne divljaci ne dolazi u obzir.
Ali da to nije uvjet, onda bi moj izbor bio blaser r8.
Ali za mene, i za opasnu divljac premoderan. Tradicija mi nalaze mauser 98 ili ekspresicu. To mora biti za lov mog prvog bivola

Izbor kalibra sam sveo na 375 HH, 404 Jeffery, 416 rigby.
Selekcija
Kalibar 40 plus, je realno za ljude koji redovno love opasnu divljac. Ja to nisam. Iako mi je 416 izuzetno privlacan.
375 u sekundarnoj funkciji lova po Hrvatskoj jos i dolazi u obzir, dok su 40 plus kalibri za lov u Hrvatskoj realni overkill i prejaki.

Izbor se sveo na 375 H&H.
375 HH ima vanjsku balistiku komparabilnu sa 30-06, sa kojom sam dobro upoznat. Prema tablicama izabranog metka, ako je puska upucana na 100 metara, pad zrna na 50 m je oko 5 cm, a na 200 m je oko 16 cm.
Realno govoreci, ovo dozvoljava izvjezbanom lovcu da stepsku diljac lovi do 300 metara, na africkim ravnicama, a snaga i probojnost ovog metka na malim udaljenostima je neupitna.
Omogocuva probojnost od skoro metra kroz kost glave to centralnog nervnog sustava slona u frontalnom hicu sa metkom solid, ili potpuni prostrel sa bocnim hicem u vitalne organe slona. Opet metak solid
Sa premium soft point zrnom omogucuje duboki prodor u vitalne organe bivola, kod bocnog ili frontalnog hica

375 H&H ima veliku ukupnu duzinu metka, 3.6 incha, i to ga svrstava u magnum duzinu akcije.
Puske na trzistu koje postoje za 375 HH su ili magnum duzine akcije, ili pak medium duzine akcije prilagodjene i dotjerane ovom velikom metku. ovo ima posljedice na dizajn puske.
Novi masuer DWM 98, magnum duzine akcije kosta oko 10,000 EUR, pa ne dolazi u obzir. Sve ostalo magnum duzine nove prozivodnje je jos i skuplje. Rigby, heym i sl.
Tvornicke puske na magnum duzini akcije vise se ne proizvode. Nit mauser klonovi nit bilo sta drugo.

Opcije za pusku za opasnu dilvjac sam sveo na: polovna ZKK 602, CZ 550, ili u nedostaku ovoga winchester m70 (CRF) ili zastava M70.
Ceske puske koje se vise ne proizvode su na magnum duzini akcije, dok su zastava i winchester na medium duzini akcije.

U konstrukciji puske, ovo se svodi na 6 velikih metaka u spremniku za ceske puske, ili tri metka u spremniku kod zastave i winchestera.
takodjer ceske puske su teze (moja 4.20 kg bez optike), pa zato imaju ugodniji trzaj, sto nije za zanemariti kod ovakvih kalibara.
Ceske puske imaju takodjer takozvani double square bridge sustav iznad kucista, odnosno imaju lastin rep za montazu baze.
Ovo je diskutabilno najcvrsca i najkvalitetnija baza za montazu. Zastava i Winchester imaju rupe sa navojem za prihvat baze nosaca optike. (drilled and tapped). Kao prednost winchestera mogu reci da ima kocnicu koja blokira udarnu iglu, presotale tri imaju kocnicu koja blokira okidac. Najmanje sigurno rjesenje. Ali ne mozes sve imati.

Povijesno gledajuci, ceske ZKK akcije ugradjivale su se osamdesetih godina u Rigby puske za svjetsku elitnu klijentelu, kad je Mauser bio u totalnom posrtanju i nije mogao proizvesti. Ovo je svjedocanstvo kvalitete ceskih pusaka.

Opci opis puske za lov opasne divljaci po mome subjektivnom razmisljanju, neke znacajke:
Spremnik mora biti fixni.
Izmjenjivi spremnik kod jakog trzaja znalo se pokazati da ponekad otkaci i ispadne, obicno u nezgodnom trenutku.
Puska moze imati poklopac spemnika na britveli radi brzeg praznjenja, ali i ovo mora biti testirano u uvjetima na streljani da se kod ucestalih trzaja ne otvori. Opcionalno, moze se prilijepiti u lovu sa duct tape.

Puska se mora puniti preko otvorenenog zatvaraca odozgora. ovo se podrazumijeva kod masuer 98 sustava, ali nije tipicno za sve puske, recimo kod pusaka kao tika ili steyer, koje imaju izmjenjiv spremnik i most iznad mehanizma, ovim puskama to je minus za ovu namjenu.
Izmjenjivi spremnik moze ispasti, rezervni spremnik iz dzepa moze se izgubiti. izmejna sprenika je trapava u situaciji kad divljac moze napasti s bliske udaljenosti
Lovna puska najbrze se puni dopunjavanjem metak po metak odozgora, i ako je moguce u situaciju se ulazi sa dopunjenom puskom. Izmjenjivi sprenik se ne dopunjava. nego se mijenja

Puska mora imati skidajucu montazu. Jer se cesto moze desiti situacija u grmlju i na blizinu kad se optika skida.

Puska mora imati upucane mehanicke nisane.

Ubrzica nije potrebna, ili nije pozeljna. ionako je ubrzica samo za lov sa ceke, a u lovu na tragu, suljanjem i za opasnom divljaci ne koristi se.

Puska mora imati optiku, iako je cesto prisutno misljenje ultra konzervativnih lovaca da se opasna divljac lovi mehanickim nisanom.
realnost je da u situaciji u grmlju, mora se moci pogoditi kroz rupu na grmlju i istovremeno izbjeci pogodak u neku granu koja moze fragmentirati ili skrenuti metak i uzrokvati moguce ranjavanje.

Bilo kako bilo uspio sam 2021 nabaviti ZKK 602, 1985 godiste!
Pusku je trebalo dotjerati.

IZBOR OPTIKE
Zbog lova do zalaska sunca, mora imati kvalitetno staklo, i barem neki srednji promjer lece.
Zbog lova na blizu i u grmlju, mora imati manje pocetno povecanje, imajuci kvalitete sirokutne optike.
Zbog lova na otvorenom , ili lova na antilope na ravnici mora imati barem neko srednje povecanje.
To sve trazi neku varijabilnu optiku.

Zbog razlicitih okolnosti lova mora imati osvjetljenu koncanicu.
Zbog provlacenja po grmlju ili dugog traganja ne smije biti preglomazna, treba biti elegantna.
Moj izbor se sveo na Swarovski Z6 1.7-10x42.
Sto ne vidis, odstrijelti ne mozes. puska moze biti jeftina, ali optika mora bit vrh kvalitete.

IZBOR MONTAZE
Kvaliteta, koja ne mora biti AEW.
Uzeo sam rusanovu celicnu swenk montazu za magnum sa 6 vida na prednjem prstenu.

SREDJIVANJE PUSKE
Kod puskara.
Montaza optike, i busenje sirih rupa i narezivanje novih navoja za jace vide nosaca radi jakog trzaja.
Montaza optike.
Prerada ceske kocnice koja otkljucava na nazad, da sad otkljucava pokretom na napred, kao vecina pusaka koje imam. Navika
Omeksanje okidanja
Baze nosaca optike, su prekrivale vizualno mehanicke nisane, dakle mehanicke nisane je trebalo podignuti, da su vidljivi preko baza nosaca, a zatim upucati. Nakon sta se podigao zadnji nisan, upucavanje se radilo na nacin da su se mijenjali prednji nisani na strelistu dok se nije nasla visina koja je davala cijanu tocku pogotka.

PRIPREMA I TRENINZI.
Dry fire.
Pucanje na metu dry fire, preko pufera. Ovo mi daje osjecaj za pusku, i stvara misicnu memoriju. Ujedno porvjera mehanizma puske i ektrakcije cahura.
Potrebno je nastojati da se puska drzi na obrazu kod repetiranja, da se ne gubi vrijeme za drugi hitac ako se dilvjac okrene u bijeg.
Nije potrebno napomenuti da pufera (dummy round) u 375 HH, u Hrvatskoj nema. Zamolbe trgovcima da mi naruce, i njihova obecanja nisu urodila plodom, Na kraju, puferi mi stigli iz njemacke. Od nabavke puske do safarija imao sam vremena skoro tri godine, pa su stigli iz njemacke.

Live fire.
Iskljucivo iz lovackih stavova i sa stapa.Meta kruzna ili meta srnjaka HLS.
Cilj treninga nije napraviti sub moa grupu, nego imati sve u vitalnoj zoni na 100 m. Trening bih poceo obicno sa 22lr na 50m, pa presao na na 100 m sa fmj 308 win, ili fmj 30-06, pa zavrsio sa desetak PPU u 375.

Nit ko kupuje pusku za ispaliti jedan metak u lovu, nit poznam nekog da ovako trenira. Ali vrijednost lova i ulozi, ovo traze, a sve drugo u takvim okolnostima smatram za neozbiljno

IZBOR METKA
metak za opasnu divljac mora biti premium. To moze biti monolitni ekspandirajuci, dvokomorni, ili bondirani. Za debelokosce, slon i nosorog, bira se monolitni solid, tupog vrha, jer jedino taj ima prvocrtnu probojnost.
Za bivola, lava i ostalo, premium metak kontrolirane ekspanzije.
U obzir dolaze najbolji brendovi kojih u Hrvatskoj na trzistu nema, barem ne u DG kalibru.
Swift A frame, trophy bonded bear claw, TTSX, North Fork, Rhino, i u zadnje vrijeme se na trzistu probio Hornady sa DGS i DGX linijom streljiva.
Uspio sam na vrijeme nakon nabavke puske doci do zalihe Swift A frame, 300 graine koji puni Norma (PH line). Sve dobre stvari ukinu, pa je norma nedavno ovo prestala proizvoditi. Ali zaliha mi je posluzila za safari na elanda 2022 godine, za ovaj safari, a bice za jos jedan ili dva u buducnosti.

KOFER
Kofer mog izbora je pelican 1750, za dve puske. Malo trapav i tezak 17 kila kad je pun. Ali u njega stane, puska, remen, moj teleskopski stap, noz, etui za streljivo, pribor za ciscenje i leatherman tool. Mora se zakljucati za put avionom, i priznaju ga sve avio komapnije.

MUNICIJA
U zasebnom koferu na zakljucavanje, Medjunarodni standard je do 5 kila sa avionom, a za namibiju do 80 metaka po kalibru.
Uzeo sam 40 koamda swift a frame, i 20 komada PPU, za svaki slucaj ili neku antilpicu. Kolicina uvjek mora biti dovoljanza lov, i za svako upucavanje ako se na terenu poremeti optika.

Optika s puske se tokom putovanja skida i nosi se u rucnoj prtljagi. (izmedju ostalog i zato mora biti skidajuca montaza, i pouzdana koja optiku uvijek postavi na nulu, nakog ponovne montaze)

U privitku:
na polasku
puska u koferu pred odlazak sa skinutom optikom
reklama za Rigby na bazi ZKK akcije
Metak Swift a Frane, konstrukcija

[jolly]

SHOT PLACEMENT - SALABAHTER - ODGOVORNOST LOVCA - PRVI HITAC

Pred polazak, uvijek se brinem da nesto nisam zaboravio.

Neposredno pred polazak, jos sam poslikao mobitelom shot placement iz knjige "Perfect shot II", Dr Kevin Robertson.
Idealni hitac i pogodak, bez obzira na polozaj divljaci nije nikad prevelika meta za ciljanje.


Naravno, bocni hitac je najbolji i daje najbolju situaciju.
Idealno, to je pogodak kroz srce i kroz oba plucna krila i imobilizacija jedne noge, a cilja sa na plecku preko ravnine zadnjeg dijela prednje noge, na trecinu visine tijela.
Pa i tako pogodjen, obicno ne pada prvim hicem. (zadnja ravnina prednje noge, idealna je smjernica kod ciljanja u gustom grmlju kad se vidi samo silueta)
Sto se desava dalje, ovisi iskljucivo o prvom hicu.

Postoji frontalni hitac u prsa, gadja se malo nize sa strane srce, ili sredina ispod gubice za pogodak u vrat.
Hitac u glavu na CNS se ne radi, premala je meta, a slucajni pogodak u rog, bi smrksao rog koji je krhak.
Hitac u glavu je zadnji je hitac koji se radi zapravo kod direktnog napada na blizinu, sa nekoliko metara udaljenosti dok je ovaj u napadu i kad spusti glavu da udari rogovima.
(mozda nam skora praksa u nastavku, pokaze nesto drugo od teorije... )

Bez obzira kako romanticno zamisljamo lovni safari, u praksi to je poslovni odnos koji zapocinje potpisom ugovora o lovu.
Na terenu ovo je teamski rad.

To znaci PH ima odgovornost za sigurnost cijelog teama i da dovede lovca u poziciju za pucanje.
Trackeri moraju pratiti po tragu.
Scouti moraju kontrolirati da je sve unutar regula lokalnog lovista.
A lovac klijent, IMA odgovornost da precizno uputi prvi hitac u vitalnu zonu. (poanta puske za jedan metak)
Kljucna rijec je odgvornost.
Jer divljac se ne servira na tacni ko u restoranu pa se kasnije pisu zalbe ako je jelo neslano, poanta lova je lov, a odstrel obavlja lovac.

Klijent placa, ali nema prijemnog ispita.
I klijent sa prvim hicem je slaba karika u sustavu. Ima svakavih klijenata. Svi ostali su profesionalci u ovom poslu, klijent nije,

Ranjavanja se desvaju i situacije mogu biti opasne jer nakon ranjavanje prvim hicem, divljac prelazi u obrambeni i osvetnicki modus ponasanja, ili nekad samo bjezi. Nepredvidljivo.
Nakon pogotka, obicno bjezi do prvog grma, a nakon tog bira strategiju napada ili bijega.
Do tad je proradio adrenalin, i krvne zile se suzuju, krvarenje se smanjuje i otpornost na hitac se povecava eksponencijalno.

Onda se krece u potragu na krvnom tragu koja nikome nije mila situacija, jer se divljac uvlaci u najgusce grmlje, ili radi polukrug i ponekad ceka lovce uz vlastiti trag u grmlju sa strane, ili jednostavno samo hoda i ne staje dok ne predje u drugo loviste ili drugu drzavu.

Jednom ranjen, smatra se da je odstreljen i placa se puna cijena, prema lovnom ugovoru i praksi. ($$$$$)
Sa novcima u kalkulaciji i odgovornosti rastu

Ako polozaj divljaci nije idealan, onda se ne puca prvi hitac, ali ako situacija nakon prvog hitca trazi drugi hitac (a obicno trazi), a divljac je pod cudnim kutem, a bivol je gradjen kao da ima oklop, onda se puca ako postoji prilika, ali sad je sve upitno.

Za prvi hitac PH daje zeleno svjetlo, ali odluka je na lovcu da li se osjeca sigurno da ce pogoditi.
Lovac moze i ima pravo odustati, pa pokusati opet.
Ako je lov na deset dana, prvi dan odustati je lako, zadnji dan odustati od hica je daleko teze. Propao lov.
Pritisak prolaska vremena i psiholoski faktor je prisutan u zadnjim danima lova.

Rebra bivola pod straznjim dijagnalnim hicem formiraju oklop, pokrivaju 100% vitalne organe.
Pucati dijagonalno iza rebara kao na obicnu divljac nema smisla.
Veliki zeludac je asimetrican (slika anatomija, u privitku) i pun trave kod prezivaca i dijagonalni straznji hitac s lijeve strane ne postize nista, jer metak ostaje u velikom zelucu, itd.
Pa ako moze gadja se prema kosti zadnje noge da ga uspori. On moze hodati na tri noge, ali ne moze na dve. Pa ako je prvi hitac dobio kroz plecku, drugi hitac u kuk ili kost ce ga oboriti.
Dijagonalni hitac desno s druge strane ako promasi zeludac i provuce se ispod rebara vjerojatno nece imati brzi efekt. ALi je desna strana svakako pozeljnija

Slika velicine zeluca punog trave kod guljenja divljaci za ilustraciju u privitku.

Uglavnom kao dio pripreme uzeo sam kao salabahter koji sam poslikao mobitelom iz knjige, shot placement, da povremno prostudiram kad bude prilika.
Kad vec imam knjigu to je luskuz, ali realno shot placment za svaku divljac moze se naci i na internetu.

[jolly]

SPISAK OPREME ZA PUT.

RUCNA PRTLJAGA
Laptop, za biljeske i sredjivanje slika
Foto kamera Canon G3X u futroli, rezervne baterije, rezervne memorijske kartice
Go pro kamera, koja nije koristila nicemu (sa head i chest beltom), rezervna baterija, itd
Optika za pusku (puska je u svom koferu bez optike)
Leica geovid dvogled 10x42, sa range finderom i jos par funkcija
Mobitel
Punjaci za sve
Medjunarodni adapter za strujnu uticnicu
Kompas za pojas
Range finder
Rezervne baterije
Ocale za sunce putne, i jeftine plasticne ocale za sunce za teren.
Dokumenti, ugovor, putno osiguranje, putovnica, fotkopije svih dokumenata, oruzni list, eu oruzna putovnica, putne karte. Napomena, putno osiguranje je rutinska obaveza, medjutim manje poznata mogucnost je da se i putne karte mogu osigurati. Za osigurati putnu kartu u slucaju odgode putovanja osiguranje se mora rjesiti najkasnije 7 dana nakon kupovine karte.

Kutija Cohiba cigara za victory dance ako bivol padne
(sve sto vrijedi a nije oruzje, nosi se u rucnoj prtljazi)

PUTNA TORBA, CHECK IN LUGGAGE
Putna torba, treba da bude cim veca – da ostane praznog mjesta radi kasnije kupovine suvenira.
Unutra ide:
Torbica za osobnu higijenu.
Medicina u zasebnoj torbici: prva pomoc, par zavoja, flastera, samljepljiva medicinska traka, dezificijens spray, osobni lijekovi, malaron za malaraiju, antibiotik sumamed ako zatreba (krpelj ili sto drugo), sprayevi protiv krpelja, i komaraca, autan. Obavezno i medicinska igla za spricu, koju koristim za vadjenje krpelja
Steka cigareta
Manji lovacki ruskak za sitne stvari na terenu
3 para lovacke robe (hlace, majice, kosulje)
Lovacki prsluk
Silterica i rezervna silterica
Felpa, djemper za hladnije noci (pidjamu u kampu ne korstim, pa ni ne treba)
Lagana lovacka jakna
Stitnici za koljena, ako bude potrebe za suljanjem cetveronoske
Carape, donje rublje, 5 pari
Tripod tronozac za fotoaparat, ako bude prilika za staticku fotografiju.
Dva para 5.11 cipela, visokih
Slape Crocs za tapkanje po kampu.
Duct tape.
Dzepna lampa
Lampa sa magnetom za pusku
Dvije lampe za glavu. (AAA baterije)
(od tri kompleta robe, i 2 para cipela, jedno nosim na sebi po putu)
Rezervnbi upaljaci, sibice.
Zbog ogranicenja na dvije putne torbe, kutija za streljivom ide u veliku torbu i tako se prijavljuje sluzbenicima u aerodromu.

KOFER S PUSKOM
Puska, remen, noz, etui za streljivo, stap primos tripod, teleskopski, leatherman tool, pribor za ciscenje.

PUTOVANJE I CHECK IN:
Transport oruzja avionom ide rutinski ako se sve prijavljuje na vrijeme, a policija provjerava serijski broj i dokumentaciju kod check inna.

U Addis Abebi kod presjedanja sluzbenici idu s putnicima u teretni prostor, koferi se skinu s trake, i provjere se jos jednom serijski brojevi oruzja.
Ovo je tipcno za Ethiopiju na presjedanju lokalno pravilo. Bitno je imati fotokopije dokumenata, jer u teretnom prostoru nema fotokopirnice.
Pa kad putnik s oruzjem nema fotkopije moraju ici gore nekoliko katova to fotokopirati.
Inace let je bio Bec - Addis Abeba - Windhoek.
Jedina mogucnost s jednim presjedanjem.
Moze se ici na tri leta i dva presjedanja, itd ali sto je manje presjedanja, lakse je.

Na dolasku na destinaciju, dio procedure je prvo obaviti procerdure izdavanje vise na dolasku, nakon tog se podize prtljaga, i nakon tog se podize oruzje na pultu za preuzimanje oruzja, uz provjeru dokumentacije serijskog broja i kolicine streljiva..
Uz svaki dio procedure popunjavaju se predmetni obrasci, ali stvar ide rutinski. Od sletanja, za pola sata bili smo rjeseni i spremni za slijedecu etapu puta, sacekao nas je Filip, PH sa farme sa kombijem.

Kako se stigne na destinaciju, tako se i vrati nazad. Ista procedura

[jolly]

PLAN PUTA.

1. Sa grupom lovaca otici na farmu Aurora.

2. Odmoriti jedan dan na farmi.
(Odmor znaci: provjeriti pusku, upucati, i jedan dan prosetati se po lovistu)

3. Put u Caprivi, slijedeci dan, najmalnje 12 sati voznje, 1000 km (1 dan)

4. Lov na bivola, komada 2, Gregor i ja

5. Ako bude slobodnog vremena, izlet na Victoria Falls (Zimbabwe), 120 km (2 dana, jedno nocenje)

6. Povratak u loviste

7. 12 sati voznje povratka iz Caprivija na farmu (1 dan)

8. Povratak doma, letovi, put (1 dan)

[jolly]

BOOTS ON THE GROUND!

Po dolasku, isti dan nakon sletanja, 2 sata nakon dolaska na Hosea Kutako medjunarodni aerodrom stigli smo na farmu Aurora.
Prva dionica puta obavljena.
Medjutim, dan jos nije bio gotov!

Nema se puno vremena, meni je slijedilo raspakirat se na brzinu, spakirati sitnu opremu u mali ruksak za teren, montirati optiku, pripremiti streljivo u etui.
I to bi bilo to. Bio sam spreman za izlazak na teren za desetak minuta.

Nakon rucka ide se provjeriti puske, i provozati po lovistu.

Kod provjere puske, rusanova swenk montaza, drzi tocku upucavanja, nakon svog ovog leta avionom i ponovne montaze.
Norma swift A Frame, ZKK, Swarovski i Rusan montaza, drze svoj uporni centar na 100 m!
Ovo je trenutak kad se sa zahvalnoscu sjetim svog puskara! (nadam se da ovo cita!)

Drugi iz grupe koji ce ostati na farmi, uzimaju puske iz kampa i isprobavaju.
Vecina lokalnih pusaka je opremljena sa prigusivacima.

Nakon upucavanja dok smo se vozili po lovistu bila mi je prilika testirati go pro kameru, i nije mi leglo.
Smeta me gdje god je stavim bilo glava ili prsa.
Odustao sam od koristenja te igracke za naredne dane.
Divljaci je svugdje, ukljucujuci i nosoroga, stari prijatelji.

Sa ovim upucavanjem, voznjom po lovistu i cijelim putem do Namibije, proslo je preko 24 sata putovanja, sa vrlo malo spavanja.
Autom do Beca, dva aviona sa presjedanjem, ulazak u zemlju i carinske formalnosti i put kombijem do lovista, zaokruzeno je provjerom puske na strelistu.
Jedva sam stajao na nogama. Dan je bio gotov.

Dosta je za danas. Sutra je dan odmora na farmi, to jest lagani terenski izlazak.

Plan, uvijek plan.
Morao sam isplanirati, sto mi je sutra od interesa.

Rekoh ekipi uz logorsku vatru navecer, za mene sutra je jackal, baboon i duiker.
Jackal je predator, sa predatorima sam tanak u lovackoj sobi, pavijana isto nemam, i majmunska kolekcija mi nije pohvalna, dok bih duikera volio dodati kao jednog od tiny ten pigmejske grupe antilopa, uz steinboka koji je vec na mjestu.

Kad god sam prije bio u lovu, ovo troje mi je bilo back up plan - za sporedne vrste, dok su mi prioriteti bili drugi pa ova trojica nikako da dodju na red.
Sutra se mogu njima posvetiti, bez ikakvih drugih obaveza.

Vecera je obavljena i zasluzeni san nakon napornog dana, pa je i jutro je doslo brzo.
U trenu.

ZAGRIJAVANJE, WARMING UP

Probudio sam se prvi i cekao ostale da se ustanu. Jos su se culi shakali kako zavijaju.
Jutro je hladno i trazi duge tople rukave.

Idem u lov sa Bernardom i Martinom, trackerima na ovo troje. Jedan je Damara, drugi je bushman.

Cijeli dan smo proveli po lovistu do pauze za rucak. Bilo je svega za vidjeti osim ovog sto trazim.
Warthog, oryx, springbok, hartebeest, kudu zenke.
Duikera smo nasli tri zenke, nista za pucanje. Pavijana i shakala nije bilo za vidjeti.

Pauza za rucak, pa nazad u loviste.
Slican je scenario popodne, dok odjednom tracker nije stao. Kasno popodne, sjene su se vec produzile
Jackal!
Gdje?
Tamo! Vidi ga! Sjedi!
Vidim neku tocku na sred pjescanog otoka okruzenog visokom travom.
Sta mislis koliko je daleko?
Maybe hundred fifty meters!
Maybe? mislim se?!

Izmjerim ga kroz Leicu. Da znam di sam, i di je on.
209! Two hundred and nine meters!

Sjedi i gleda u suprotnom smjeru od nas.
Nije nas vidio.
Stvarno je mali i sitan, mislim se.

Jos nisam pucao sa 375 na ovu udaljenost na terenu.
A nije ni match puska.
Ali svejedno, idem pokusati.
Stavim povecanje na najvece, stvarno je sitan.
10x!

Naslonim pusku, i ciljem u glavu. Pad zrna morao bi dovesti metak tamo gdje treba.
Nema vjetra, tisina.
Otkocim,
Blam!

Tracker vice, pogodak!
Gledam kroz optiku, na puski, ne vidim nista.
Pogledam na dvogled, vidim nesto lezi na pjesku.
Skoro da sam sebi ne mogu povjerovati!
Kad smo prisli, iznenadilo me kako je mali.
Djeluje mi manje od nase domace lisice.
Pogodak kroz vrat.

Skupili smo jackala, ajmo dalje.

Popodne se provlaci bez nekih rezultata.
Sunce se blizi horizontu.

Vidim iz terenca neke rogove lijevo. Lupam mu da stane.
Stali smo i prisli pogledati.
Kudu, ostalo samo kost i koza od njega, doslovce, mrtav odavno. Lesinari su obavili posao na njemu.
Uzrok smrti se ne vidi. Pregledao sam da nije metak negdje razbio koju kost.
Medjutim kako u lovistu ima hrane i vode, pretpostavljam ipak da je ranjavanje.

Nekog lovca smo mozda usrecili, nasavsi mu trofej!
Ovo je dobar kudu!
Koza je osusena i tvrda ko sperploca. Hvatam ga za rog, trgnem i uspijavam slomiti vratnu kraljeznicu, trackeri sa macetama prerezali kozu, glavu stavljamo u auto. Christian ce znati ciji bi ovo mogao biti kudu. Kazu decki, ovo je staro barem dva tjedna.

Kraj dana, docekali smo cekajuci pavijane.
Bernard je stao, da svrati kod svojih u kuci, i nesto s njima rijesi. Sa brdasca gdje je bila kuca, mogli smo osmatrati pavijane na oko 800 metara udaljenosti dok oprezno prelaze prasnjavi put, i prilaze pojilu.
Oprezni su i ne zuri im se. Na pojilu bi morali po navici biti do mraka, a onda se penju na obliznje stablo.

Dok sam cekao Bernarda da obavi obiteljske poslove, shakal u autu se poceo buditi!
Nevjerojatno!
Sta cu sad!
Iskocit ce mi iz auta! (Pola sata nakon odstrela, on se probudio!)
Samilosni hitac u autu sa 375 ne dolazi u obzir!
Sva sreca, uspio sam rijesiti situaciju, na adekvatan nacin.
Imao sam nesto ostro u ruksaku.

Kad sam isao provjeriti, nevjerojatno, metak je prosao ispod koze na vratu, nije slomio kraljeznicu, nije prerezao arteriju.
Izazvao je shok, i shakal se probudio nakon pola sata!

Mrak pada, prebacujemo se na nasip iznad pojila gdje trebaju pavijani preci.
Idu jedan za drugim ali ne zure. Tu i tamo predje po koji, svaki slijedeci ceka i zastane, i kao da je oprezniji.
Grupa je barem 25 komada koliko sam prebrojao dok sam osmatrao sa brda kraj Bernardove kuce.
Treba muzjaka, onog najveceg.
ALi i mrak pada sve brze.
Namjestili smo se uz nasip do pojila, i osmtrali prosjeku na vrhu nasipa kroz lokalno zbunje.
Konacno, kaze Bernard, slijedeci je tvoj. kad stane na nasipu, pucaj!

Ma na sta da pucam, sad je vec totalni mrak?!
Ne vidim vise nista.
Na crnom nasipu, sa crnom pozadinom, stao je. Crna sjena.
Na oko ne vidim nista, a na swarovski tamnu-tamnu siluetu. Sve ostalo crno na crnoj podlozi
50 m.

I promasim!

Baboon lives another day!

Stavio sam lampu na pusku, i lampu na glavu sve pregledali, krvi nema nigdje.
Nasao sam u nasipu mjesto di sam pogodio zemlju.
Pavijan mi ostaje na listi za drugi put.

Sutra. Plan.
Sutra se krece u 4 ujutru za Caprivi, sutra krece projekt "Nyati".
Nyati je Shona rijec za bivola.

[jolly]

ON THE ROAD

Krenuli smo u 04.00 ujutro.
Predstoji nam oko 1000 kilometara voznje.

Stvari smo poslagali u landcruiser. Trackeri su se obukli debelo i sjeli iza u otvoreni dio.
Decki su obukli najbolju radnu robu koju su imali! Ovako obucene na Aurori ih nisam jos vidio!
Put me je veselio, jednako kao i destinacija.
Sve ono sto sam zadnjih nekoliko godina citao.

Nakon nekoliko sati dosli do check pointa, veterinarski koridor, na putu prema sjeveru, bez pretjerane kontrole, pokazali dokumente popricali kratko sa policajcima i prosli.

Zapanjujuce je bilo, odmah nakon prolaska check pointa kako se krajolik promjenio, sve odjednom drugacije.
Cesta je jako dobra za Africke pojmove. U suprtonom smjeru tokom cijelog puta prolaze kamioni sa plocama bakra iz Zambije prema Namibijskim lukama za izvoz. U nasem smjeru, vracaju se prazni kamioni. Povremeno ih pretjecemo.

Ali uz cestu, croz Caprivi, osim prasine, i pokojeg stabla nema nista. Tu i tamo prodje se pored kakve kolibe od blata ili slame. Povremeno se prolazi uz stada goveda, sa pastirom ili bez. Goveda dizu prasinu koja stalno lebdi u zraku. Sva goveda imaju veterinarsku zutu markicu na uhu.
Kilometri prolaze, bez zgrade od betona, osim povremene moderne benzinske stanice evropskih kompanija sa malim ducanom, ili restoranom.

Presli smo Rijeku Kavango, koja odmah iza granice sa Botswanom formira Okavango deltu, kopneno naplavno podrucje

Na par mjesta uz otvorenu cestu vide sitni suveniri na prodaju, a na drugim mjestima podvezana suha drva akacije za ogrijev na prodaju.
Na nekoliko mjesta, na prasnjavu ugibalistu "trznica" gdje se kupuju i prodaju neke sitnice. Standova nema, trgovina je ili na stojeci, ili na dekama na prasnjavom podu.

Uz cestu povremeno zene nose vodu u kanistrima, ili nose drva.
Ovo je prizor koji se ponavlja stalno, nekoliko stotina kilometara.
Ni jedne divlje zivotinje uz cestu po cijelom putu, barem 500 kilometara nisam vidio.

Stali smo natociti gorivo nekoliko puta, i pojesti nesto usput na brzinu, tvornicki pakiranog biltonga, lokalnog suhog mesa goveda ili divljaci.

Zadnji grad prije lovista, Katima Mulilo. Stali smo za marendu i kupit par sitnica prije dolaska u kamp. Do lovista Salambala conservancy ima jos mozda 40, 50 kilometara, bez naselja.
Mali grad, pristojan, mislim prvo urbano mjesto koje sam vidio tokom dana, nakon prelaska check pointa
Ambulanta i shopping centar.
Od Katime Mulilo uskoro pocinje neasfaltriana cesta i ulazak u loviste.
Znakovi na cestu upucuju na koridor prolaska krupne divljaci.

Prema kampu prolazimo kroz sumu, mopane stabala i mjesanih palmi. U zraku je slatkasti miris tropa.
Uz prasnjavi put, izmeta slona je na svakom koraku.

Stigli smo u 16 sati. Tocno 12 sati puta.
Po tradiciji, cijelo osoblje kampa izlazi nas docekati, sa zdravicom.
(Kako citam, u ovakvim kampovima u divljini, cijelo osoblje plese i pjeva, kad se odstreli i u kamp se donese predator, lav ili leopard)

Prije dolaska, Tian i Martin su ostali na spavanju, u kampu od lokalnih game scouta, i skinnera par stotina metara od nasih nastambi.
Ovaj kamp je za goste, nesto luksuznije uredjen.
Struje nema.
Agregat se pali ujutro za dorucak mozda na sat vremena, i navecer tokom vecere, mozda na dva sata dok se ne podje na pocinak.
Dok agregat radi, treba planirati i napuniti mobitele i druge uredjaje, i dok agregat radi wi fi je dostupan i moze se poslati koja poruka doma.
Na dolasku u kamp, otkrio sam da sam na Aurori zaboravio punjac za mobitel, i da rezervni nemam.
Srecom, imao sam laptop, pa sam preko laptopa mogao poslati koju poruku i sliku doma.

Kamp je s tri strane okruzen sumom, na rubu naplavne ravnice preko koje se pruza pogled na otvorenu naplavnu ravnicu.
Satori su od kvalitetnog platna, na okvirima od lokalnog drva, podignuto na stupovima od 1 metra u visinu radi zastite kod sezona kise i poplave.
U fire pit, navecer se pali vatra.
Pored svakog satora je bacva pod kojom se ujutro i navecer zapali vatra, ovo su improvizirani terenski bojleri za vodu.

Uskoro sam naucio, da kad Johny pored mog satora na bacvi zapali vatru, za 15 minuta se moram otusirati, i to na brzinu, dok je voda mlaka, jer uskoro postane kipuca, a miksanje vode sa hladnom mi nije funckioniralo. Vatra se pod bojlerima pali ujutro pred dorucak, i navecer pred veceru.

Medjutim uz sve te sitnice, kamp je vrlo ugodan, i boravak vrlo ugodan. Ponekad mi skoro dodje zao da dane provodim u lovu, bilo bi lijepo cijeli dan provesti u baru u kampu uz neobaveznu pricu.

Frizider u baru je na plin, tako da hladne cuge, ima stalno, nije ovisan o agregatima. Mali sank i fotelje u messromu.
Po noci struje nema, vazno je imati lampu uz sebe na stolicu, a obzirom na prisustvo slonova u sumi, ja sam drzao i pusku sa solidima napunjenu pri ruci.
Noci su mirne, tisinu probije ponko zavijanje shakala.

12 sati voznje od farme Aurora u Otjozondjupe regiji, do krajnjeg istocnog dijela Caprivi stripa na granici sa botswanom, proslo ugodno i korisno.
U detalje smo raspravili nacin lova na bivola, i specificnosti. Suljanje, prilaz i sto se od koga ocekuje, Znali smo sto moramo.
Vitalne zone, i pucati dok ne padne.
Ja kad budem lovio bivola, Gregor me snima. Kad Gregor bude lovio, ja ga snimam. U svim situacijama prioritet je lov, ne snimanje i tome se prilagoditi.

Ono sto je meni bilo vazno, jer o bivolu sam citao puno, i znam da je otporan na hitac, i opasan, rekao sam Christianu - nakon mog prvog hica, ima moju punu dozvolu da me pokrije sa svojom puskom (expresica 416) ako misli da treba.
I stap smo raspravili, jer sam donio svoj stap. Teleskopski je i koristit cemo njega ako bude trebalo kleknuti. Ovo se kasnije pokazalo korisno.

Uskoro je zamracilo, vecera u messroomu je rjesena i jedan po jedan povukli smo se na pocinak.
Ja sam ispred svog satora sjeo uz pivo i cigaretu i jos do pola noci slusao shakale kako se javljaju. U par navrata, cula se hijena.

[jolly]

KAMP

[Mirok]

Jako lijepo prijatelju!
Samo nastavi.....
Ako dozvoljavaš,mislim da ti se omaklo na balistici 375 HHM,kada si naveo pad zrna od 5 cm,na 50 m.
Mislim da ti je ispala jedinica ispred .
Znači 150 m,pri upucanosi puške na 100 m,pad zrna bi bio 5cm.

[jolly]

Jako lijepo prijatelju!
Samo nastavi.....
Ako dozvoljavaš,mislim da ti se omaklo na balistici 375 HHM,kada si naveo pad zrna od 5 cm,na 50 m.
Mislim da ti je ispala jedinica ispred .
Znači 150 m,pri upucanosi puške na 100 m,pad zrna bi bio 5cm.

Tako je. Moja pisaca greska!

[jolly]

MOKORO - DETALJI KOJI PROMAKNU

Stol sa staklom, u mesroomu uz fotelje (slika u kampu za goste):
To je prerezani komad Mokoro kanua. Stavili staklo odozgo, dobili stol.

Mokoro se izdubi iz debla lokalnog drva.
Obicno od ebanovine ili stabla kigelije - ova ima plod u obliku kobasice, pa je zovu sausage tree.
Vode su plitke, pogoni se sa stapom gurajuci po dnu.

Mokoro je tradicija, i dostupni materijal, i beskrajno vrijeme koje u ruralnoj Africi ne znaci nista.
Nema tu uredskih poslova od 9 do 17, za mjesecnu placu, svi dani prolaze isti. Nema trke, nema zurbe, nema kasnjenja.
Sjednes u hladovinu, dok su krave na ispasi, dubis deblo dok ne bude gotovo. 7 dana, mjesec dana, svejedno.

Kad je gotovo, imas barku. Lovis ribu, predjes rijeku, bacis mrezu u bari. Ili prodas turistima.
Mislim da su ipak najbolji kupci vlasnici lovnih farmi i koncesija, pa s time opremaju interijer lovnog kampa za goste.

U selu ih stalno rade, vidio sam mokoro na prodaji uz cestu sa suvenirima.
Lijepi suvenir za dnevni boravak ili lovacku sobu, ali velicina prijeci da ga se nosi kuci u koferu.
Okrenes ga vertikalno, stavis police i imas police za case i boce u baru.
Ili izrezes ko ovdje, stavis staklo i imas stol za devni boravak ili lovacku sobu, uz chesterfield fotelju.

Prodaju ih i jako male velicine bas za suvenir (malo vece od metra), ali svejedno.
Trebao bi mi kontejner da doma donesem sve za sto mi zapne oko.

[jolly]

SCOUTS, TRACKERS AND SKINNERS CAMP.

Ovako je nekad i bilo, kad se na safari islo u karavani, ili autima po lovistu bez granica. Kamp bi se slozio od satora u prtljazi, na ledjima nosaca, ili kasnije u teretu safari kamiona.

Danas su lovni blokovi, pa stacionarni kampovi makar za goste mogu biti permanentni i malo bolji, kao nas gdje smo se smjestili.

Gotovo sve kuce u selu gradjene su od blata armiranog sa stapovima lokalnog drva, sa krovom od slame.
Okucnice i malo vrta zasticene su ogradom, od nabacanog lokalnog trnja, ili one malo bolje, zasticene su ogradom od vezane slame.
Tako da ovo nije low level kamp, iako evropljanu tako izgleda, u selu se slicno zivi.

Od onog sto sam vidio, jedino seoska ambulanta, skola, i lokalni muzej folklora gradjeni su od betona, mislim s limenim krovom. Ove objekte su vjerojatno sagradili zivi dolari koji dolaze od medjunarodnih lovaca s lokalne koncesije (tribal land conservancy, communal area).

[jolly]

AFRICAN CAPE BUFFALO

Onaj ko prvi put istrazuje lov na bivola, ima dvije slike lova na bivola u glavi.
Gotovo kao dva pozeljna stereotipa i iskustva za kojim ide.

Safari je povijesno u svojoj tradiciji poceo na savani istocne Afrike, velike ravnice sa visokom travom.
Lov na bivola se radio suljanjem, i prilazi se cim blize, a udaljenost pucanja u travi je mozda 50 do 100 metara.
U ovom scenario, idealna je slika starog bivola, okrenutog bocno, i precizni hitac u vitalnu zonu kroz oba pluca i srce.
U slucaju bijega, ranjeno grlo cesto puta se odvaja od krda. Lakse je pratiti.

Drugi scenario, je lov u grmlju, u bushu po tragu.
Od grma do grma, bivol se krece, i prati ga se barem brzim hodom. Situacije mogu biti od toga da grupa bivola zalegne sredinom dana u hladovinu na prezivanju, ili da promjenjiv vjetar najavi lovce, i bivol se makne. Pa ga se opet prati. Ako je jednom preplasen, cijeli dan je na oprezu
Cesto ga u gmrlju odaje pokret repa, ili pokret uha u gustome. Vidljovost je nikakva, za lovca i team je napeta situacija
AKo je bivol zalegao ceka se da se dignu do kasno popodne, odredi se zrelo grlo za odstrel i puca se kroz grmlje. Ako planove ne pokvari promjenjiv vjetar. Udaljenost 30 metara, 40...
Nakon prvog pucnja nastaje kaos u sumi, topot papaka, prasina u zraku, i onda tisina kako se krdo izgubi u daljini.
Daje mu se vremena i oprezno se nastavlja po tragu. Trazi se krvni trag. Naci krvni trag na crvenom pijesku u hrpi tragova cijelog krda, umjetnost je trackera. (o trackerima sam pisao u zasbnoj temi o safariju)
U grmlju sve varijante su moguce. Pa i napad iz bliske udaljenosti ako je ranjen.
Ima i neprovociranih napada, ako su imali losa iskustva sa ljudima

Lov u visokoj travi na ravnici i i lov u grmu, dva su razlicita lova kao da su to dvije razlicite zivotinje, i ponasaju se razlcito.
Glavni predator bivola je lav.
Pretpostavljam da mu je genetski usadjena zastita od priordnih predatora. U grmlju, lav moze biti blizu. U grmlju bivol je plah, nerovzan, oprezan. Na svaki znak, daje se u pokret.
U krdu je neko iz grupe uvjek na oprezu, kad jedno grlo da signal, svi su krecu.

Kad je na ravnici, dopusta lakse da mu se pridje, ali jos uvjek na udaljenosti. rekao bih da ne zna domet puske.

Kazu da se bivol i slon (ne love puskom) nego se love hodanjem.
Govorimo o stotinama kilometara hodanja na tragu, za jedno grlo, po tradiciji lova
Lov traje 7 ili 10 ili 15 dana. svaki dan 10 do 20 kilometara. Hodanja na tragu.
Tome treba dodati klimatske uvjete, po africkom ljetu 40 tak stupnjeva, po africkoj zimi 20, 25 stupnjeva.
U nekim zonama, tse tse muhe. Negdje komarci i malarija. Krpelji svugjde. Nije lako. To je trofej koji trazi znoj.

Ova dva scenarija, visoka trava ili grm, su slika koju ima pasionirani lovac koji zeli tradicionalni lov.
Ujutro kad se krene u lov, trazi se trag, i kad se nadje ide se po tragu.
Bivol mora izaci na vodu, jednom ili dvaput na dan.

Moze ga se docekati na vodi na ceki, ali to nije tradicionalni lov. Mislim da ovaj scenario rade u juznoj Africi za starije lovce koji ne mogu hodati, i za lovce lukom i strijelom.
U drugim zemljama, postoji zabrana lova uz vodu, minimum nekoliko stotina metara od vode. U divljim zonama, game scouti ili park rangeri su prisutni u lovu, sa lovnom grupom da kontroliraju da se zakonski propisi postuju.

Trik je naci trag, i onda ga slijediti.
Trag se nadje dolaskom na vodu, i onda ga se prati. Ili se trazi na nacin da se vozi terencem po lovistu, i kad se nadje trag na prasnjavom putu, lovna grupa izlazi iz auta, i lovi se traganjem.

Strahovi i brige, koje sam unaprijed imao, u ovakvim scenarijima su bili dvojaki. John Sharp poznati profi lovac, nedavno je tiskao knjigu, "facing down fear" o lovu na bivola. Suocavanje sa strahom. Mislim da je u tom naslovu sazeo cijeli lov na bivola.

Takodjer, u mojim razmisljanjima:
Nije isto pucati ujutro, ili predvecer. AKo krene potraga po krvnom tragu, onda je preferirano vrijeme pucati prijepodne.
Ako se puca predvcer i krene akcija traganja, to se nece desiti po noci. Krece se ujutro, a bivol je imao cijelu noc da se povuce u drugo loviste, nacionalni park, ili drugu drzavu. Ovo je briga da se divljac ne izgubi. Ako ugine rano lavovi i hijene imaju cijelu noc da ga razvuku.
(a u tim slucajevima, racun se placa u jednakom iznosu)
Ima i neuspjesnih lovova.Ni jedan lov nema garanciju. Da li pucati zadnji dan lova, popodne?

Druga briga, ranjavanje koje rezultira napadom u grmlju.
U svim varijantama, ovo nije dobro. Lovci kontroliraju situaciju relativno do prvog hica, nakon tog pravila nema, Opasna divljac.
Presudan je prvi hitac da bude upucen gdje treba. Vitalna zona.

Crni scenario o kojem ne pisu dnevni portali, iz javnosti nepoznate lovne industrije, u privitku.
Smrtno stradavanje profesionalnog lovca u Zambiji od bivola - nakon ranjavanja bivola od strane klijenta, dva dana nakon naseg lova.
Izjava zambijske organizacije profesionalnih lovaca. Klijent je ranio bivola, stariji covek, vise nije mogao hodati, dao je pusku trackeru, i PH i team su nastavili potragu bez lovca, klijenta da dovrse lov. Bivol je napao u grmlju.
(osobno nemam visoko misljenje, o klijentu koji slabije hoda, losije gadja i vodi suprugu u grmlje na opasnu divljac i svjestan je tog, ali ovo je primjer opisa nezahvalnog posla profesionalnog vodica, koji vodi svakog klijenta i odgovara za lov, odstrel i sigurnost lova, dijelom i objasnjava visoku cijenu DAY RATE, kod lova na DG, jer djelomicno pokriva ove rizike)

[jolly]

13.000 KORAKA!!!!

Treci je dan lova u Caprivi.
Jutros sam malo opusten, ali samo malo. Danas sam snimatelj, jer moj buffalo je vec u soli. Gregor lovi danas.
Ali, gdje je uopce receno da moram pisati kronoloski, pa cu si onda dozvoliti da mog buffala ostavim u prici za kasnije u flash backu.

Rano smo krenuli, i stigli do rijeke Chobe. Chobe je granica s Botswanom. S druge strane je Chobe nacionalni park u Botswani. Sa nase strane je loviste.
U susnoj sezoni rijeka nije duboka, ali je puna krokodila i nilskog konja.
Osmatrajuci suprotnu stranu, nacionalni park Chobe u Botswani je suh i bez zelenila, sa rijetkom mopane sumom. Bez trave.
S nase strane sve je puno trave i zelenila, a granica zelenog prerezana je rijekom. Divljac prelazi iz Botswane svakodnevno na ispasu. Zasto je to tako ne znam. Moze biti da je s nase strane poljoprivreda. Sadi se. Travnate povrsine redovito se spaljuju, i ima jako puno zapaljenih blokova zgarista. Blokovi koji su ranije spaljeni nicu nanovo sa svjezom zelenom travom. Vjerojatno je utjecaj ruralne poljoprivrede razlog ovome.

S daljine osmatramo grupu od 12-tak bivola s druge strane Rijeke. Na mozda jedan kilometar. Ne prelaze. I jucer smo ih gledali na istom mjestu. Par grla je izrazito tjelesno vece od ostalih. Moze biti da su se opekli na olovo s Namibijske strane, i mozda prelaze po noci.
Ali nama ne dolaze.

Dosli smo do RIjeke, u rijeci je dosta nilskog konja.
Prosli smo ovim dijelom i jucer pa se nisu vidjeli.
Trazimo bivola, trag bivola, a traga ni za lijek. Po livadama je dosta zebre i impale pokoji waterbuck. Vidjeli smo roana! Premium game. Ovo mi je prvi roan kojeg sam vidio u otvorenom lovistu

Dva su slona u visokoj travi na ispasi. ALi bivola nema. Prosli smo pored slonova i ostavili na miru.
Zebre vidimo na destke grla, i od jutros do sada vidjeli ih bar par stotina. Zebre su svugdje. Povremeno nailazimo na sve vise izmeta od bivola. Ali star izmet i osuseni. I zagrijalo je.
Bivol je u hladovini. Nigdje ga vani nije za vidjeti.
Na povratku za nazad istim putem proslo je par sati, slonovi se nisu maknuli s mjesta u visokoj travi.

Visoka trava. Tall grass. U maloj digresiji ova scenografija me je podsjetila na crteze, skice i pisanja WDM Karamojo Bella, poznatog lovca na slonovacu s pocetka stoljeca, koji je po Ugandi lovio slonove sa mauserom 7x57 (275 Rigby). Iz njegovih skica je vidljivo da se u takvim situacijama sa visokom travom om penjao trackeru na rame, ili pucao uzdignut sa tronosca preko ruba trave s nekoliko metara udaljenosti od slona koristeci 7x57, preciznim pogotkom u mozak.

Prosli smo tako cijelo loviste u oba smjera i ostavili slonove iza nas.
Lokalni game scouti pokazuju prstom ka sumi koja se urezala u polje.
Kazu da su bivoli vidjeni sa polja kako ulaze u sumu. Da su im javili! Selo radi za nas. Imamo dojavu!

Dolazimo do ruba sume, radimo kratki dogovor, opasujemo se sa minimumom opreme, i ulazimo u bush, za koji su nam mjestani rekli da su vidjeni bivoli dan ranije.
Krece klasicni lov po tragu, kad vec na ravnici nismo mogli naci bivola osmatranjem
Formirali smo kolonu.
U koloni prvi su nasi trackeri, Tian i Martin, i dva game scouta iz lokalne zajednice.
Zatim hodamo Chistijan, zatim Grgegor, zatim ja – na zacelju. Blizu je podne, i skeptican sam jer cijelo jutro nismo vidjeli nista.

Gregor nosi fantasticno sredjenu pusku. Mezimicu. Kundak od drva najvise klase, sredjen kod vrhunskog puskara. Montaza shull, i swarovski 1.7-10x42, optika sa ugradjenom sinom za prihvat, (rail scope) instalirano od strane drugog poznatog i renomiranog puskara, koji je radio i moju pusku za safari!
Ovo je izbor optike sa sinom koju danas rade samo swarovski i smidt i Bender, upravo za schull montazu, detalj je istancanog ukusa vlasnika.
Puska je jednometka, ruger br. 1. u 375 H&H.
Ova puska je Izuzetak od moje teorije kakva puska za safari lovca mora biti, expresica ili mauser 98.

Taj izuzetak je upravo Ruger broj 1, moderna verzija starog Farquharson falling block sustava.
Ovakvu skoro istu je koristio Frederic Courtney Selous, jedan od zacetnika modernog safari lova. Engleski lovac istrazivac, lovac na slonovacu i gentlemen viktorijanskog perioda, jedan od vodica predjsednika Roosevelta na poznatom safariju 1909 godine, koristio je farquharson falling block, pusku. Taj safari iz 1909 godine, smatra se pocetkom modernog safari lova.
Frederic Courteny Selous je lik po cijem je zivotnom djelu i reputaciji opisan fiktivni junak Allain Quartermain – junak iz kniga i filmova Rudnici kralja solomona, i The league of extraordinary gentlemen gdje ga glumi Sean Connery.
Farquharson sustav puske, jedan od najcvrscih i najpouzdanijih danas kopira ruger u puski ruger br 1, koja se proizvodi u skoro svim poznatim kalibrima, ukljucucujuci i kalibre za opasnu divljac. Ovo nije break action, prijelomna puska, i specificnost je da jednako dobro i pouzdano koristi metke sa obodom na cahuri (za prijelomne sustave) kao i metke sa vijencem na cahuri (za repetirajuce sustave)
Obzirom da puska nema spremnik i jednometka je, ovo je skracuje barem za pedalj u odnosi na druge puske, uz jednaku duzinu cijevi, izuzetno kratka i spretna za lov.
Ovo je jos jedna puska, Africke tradicije!
Naravno, ovo je jednometna puska, u lovu na opasnu divljac, Christian i ja uskoro smo je prozvali„Single shot – double rifle“. (jednometna dvocijevka)

Nalazimo prvi trag i pratimo ga.
trag srecemo sve cesce, i sve je vise izmeta, i sve je svjeziji. Trackeri uzimaju u ruku i mrve ga i ocjenjuju svjezinu „traga“ i ocjenjuju koliko su bivoli ispred nas. Lov na tragu je mjesavina brzog hoda, i povremenih zastanaka i procjene vjetra, i laganog trka. Na trenutak trag se gubi, ali scouti i tracker brzo ga nalaze.

U jednom trenutku trackeri i scouti su se iz kolone rasirili u liniju, i poceli opreznije hodati.
U tom trenutku gledajuci trackere i njihovo ponasanje bio sam siguran da je bivol mrtav, samo bivol jos to nije znao.
Bilo je samo pitanje koliko cemo jos hodati. Optimizam mi je porastao!

Nije dugo trajalo. Ekipa je zastala. Promatram sve sa zacelja kolone. Ali jasna mi je situacija. Kako smo stali uU grmlju uspijevam vidjeti koji pokret tamne mase. Mimika trackera, Gregora i Christiana je jasna. Uz malo namjestanja, zauzimaju pozicije. Ako sam vidio pokret u grmlju, bivoli mogu vidjeti i moj pokret.
Puska mi je na ramenu, metak u cijevi, zakoceno. Solidi na vrhu spremnika i u cijevi. Kleknem i ne usudjejm se disati. Snimam. Najradije bih pripremio pusku za back up, ali zadatak mi je da snimam.
Jos se malo oni namjestaju i premjestaju,
Imam dojam da tisinu mogu rezati nozem.
Ovo traje.
15 ili 20 minuta. Pusku je Gregor digao, ali pucanja nema.
Vjerojatno trazi rupu u grmlju i vitalnu zonu.
Odjednom, cuje se topot kopita, koji se gubi u daljini. Oblacak prasine iznad grmlja.
Ustajem se. Sta je bilo?
Osjetili nas. Maknuli se u dvije grupe. Svaka na svoju stranu

Idemo za desnom grupom bivola.
Suljanje po tragu pretvorilo se u lagano trcanje. Trackeri znaju gdje idu, mislim da ih vide kroz grmlje. Tesko je procjeniti s kraja kolone.
U jednom trenutku, na prosjeku ispred nas bivoli su istrcali na cistinu, i presjekli desno opet u grmlje. Njih nekoliko
Idemo za njima, u tempu od brzog hoda, do laganog trka. Puls mi je skocio, zadisao sam se, trcim, i vidim da zaostajem. Mokar sam od znoja.

Konacno smo iz trka presli u hod i stali. Nasli smo ih. Bivoli su stali.

Sve skupa, naravili smo kroz sumu 13.000 koraka, oko 9 kilometara.
Trackeri hvataju pozcije, kleknuli su, pokazuju prstom.

Svi sjedaju, ja ne vidim bivola od grmlja. Ali znam tocno po azimutu gdje je.
Znam gdje je. Bivol je iz grma malo desno od mene, od malog prosjeka gjde smo se spustili, mozda 50 metara. Tocno vidim smjer u kojem gledaju svi.
Gregor dize pusku
Svi se nesto vrpolje premjestaju, namjestaju, i ponovo sjednu.
Cijeli team je sjeo, ili kleknuo i ja sam sjeo da ih mogu snimati.
Gregor cilja iz ruke, i ocekujem hitac.
Klik!
Zakocio pusku, premjesta se opet.
Znam tocno di je bivol, samo ga od grma ne vidim, ali po dogovoru prioritet je lov, a ne snimanje i zato se ne usudjujem mrdnuti da ne preplasim bivole.
Aha!
Christian dodaje stap.
Imaju vremena, za postaviti stap.
Moj stap tronozac, teleskopski, sa funkcionalnom teleskopskom funkcijom!
(znam ja zasto to teglim po avionu)
Skracuju se noge na stapu, i postavlja se stap za pucanje iz niskog sjedeceg polozaja.
Premjestaju se. Opet. Pomicu pusku, pomicu stap. To su sve pomaci od pola metra, lijevo ili desno
Pretpostavljam da je gusto grmlje. Grm blokira cisti hitac. Traze rupu, cistu liniju ciljanja. Ili bivol da se namjesti!
Zivci su mi na kraju, mogu mislit kako je Gregoru. Svaka sekunda je kao vjecnost.
Cekam Bang!
Klik!
Otkocena puska.
Opet se namjestaju, Gregor se pomice jos lijevo.
Trackeri sjede, ko zaliveni od Bronce.
Sad i Christian priprema expresicu.

Bang!
Gregor je pucao!
Sad je napeto. Rekoh sebi, situacija u grmlju!
Ustaju se svi. Ustajem se ja, nastojim drzati kadar u snimki.
Gregor prepunjava pusku u jednoj sekundi.
Vjerujem da ni ja ne mogu reptirati brze. Gledao sam kasnije snimku, prepunjavanje, jedna sekunda!
Mislim se ako je ranjen sad u grmlju najebali smo.
Sacekali smo malo, da se saberemo.
Trackeri i scouti osmatraju, hvataju u radare gdje su ovi otrcali i smjer prema kojem topot nestaje.

Krecemo bez trke, pomalo i probijamo se kroz grmje, i izlazimo na cistinu. Vidio sam prolaz i na 20 metara pred rub grmlja prema svjelijoj cistini i zelenkastoj traci.

Laknulo mi kad smo izasli na cistinu.
50 metara nakon ruba grmlja, buffalo lezi na livadi.
Gregor radi samilosni hitac.
To je insurance shot. U kicmu.

Cestitke i tapsanje. Svi su veseli! Divljac je pala, nema traganja po grmlju.
U jednom trenutku, Gregor me pogleda.
Ozbiljno.
Znao sam sta to znaci. Ozbilji pogled pun iscekivanja je rezao topli zrak!
Da li sam sve snimio?
Pala mi na trenutak ideja da mu kazem, BATERY AZIZ!
Zaboravio sam stisnuti REC. Ajmo ponoviti!
Ali ozbiljost pogleda me razuvjerila od zbijanja sale. Trenutak nije bio za to!
Digao sam thumbs up, i rekao, sve je snimljeno, Ne brini!!!

Na dolasku u skinners camp, obdukcija je pokazala, pogodak ravno u srce!
Bijeg od mjesta nastrela, mozda 150 metara, mozda 200. Pao je s jednim metkom
Hitac je bio jedan od najtezih terenskih hitaca na bivola u praksi. Hitac u prsa, malo dijagonalno s desne strane.
Trebalo je pogoditi malo ispred desnog ramena, i provuci ga dijagonalno nisko do srca. Odradjen perfektno!

I kupili smo vrijeme! Tek nekolika dana na safariju, sa ostvarenim ciljem. Sad imamo vremena za sve.
Detalje cemo naknadno dogovoriti, slijedece je izlet na Victoria Falls!

U medjuvremenu znamo da je za veceru BUFFALO STEAK!

Privitci
1. Hyppo na rijeci Chobe
2. Slonovi u visokoj travi
3. WDM Karamojo Bell, crtez lova na slona u visokoj travi
4. Frederic Courtney Selous i puska Falling block Fraquharson
5. Ciljanje na bivola
6 . U koloni za bivolom
7. Cape buffalo
8. Ukrcaj na landcruiser
9. Guljenje
10. Pogodak u srce

[jolly]

SALAMBALA CONSERVANCY

Lokalno stanovnistvo broji oko 3500 ljudi u ruralnim zajenicama. Nastambe su vecinom gradjene od blata, slamnatog krova, i okucnica sa skromnim vrtom ogradjene slamom ili nabacanim trnjem.

Povrsina conservancyija je oko 960 km2, ili 96.000 hecatara. Naplavne ravnice, rjecni rukavci, bare, mopane suma, palme, i s juzne strane rijeka Chobe, koja dijeli Botswanu od namibije.
Posve je drugacije staniste od onog sto sam vidio po centralnoj visoravni u namibiji. Klima, biotop i biljni svijet je posve drugaciji.

Interesantno je da slonova od opasne divljaci na lovnoj kvoti ima najvise. Felix, camp manager mi kaze da u Salambala conservany godisnje imaju kvotu od 15 slonova, (samo) 6 bivola, 60 zebri, zatim nesto impale, nilskog konja, i krokodila.
U lovistu je prisutna sitatunga, malo sam se o tome raspitivao, to je divljac iz grupe spiralnog roga i mocvarnog stanista, i to bih volio imati jednog dana, ali kvote sitatunge za Namibiju su toliko male, i odstrelna taxa navodno visoka, pa me prosla volja i razmisljati o tome. Za to bi trebalo ici u Zambiju jednog dana.

Na vodenim povrsinama je dosta ljudske aktivnosti, i ribarenja. Tope se mreze, ribe se love na udicu i stap, na svakom nasipu je prisutan po neki mokore kanu. U susno vrijeme, visoka je koncentracija ljudi i aquatica (nilskog konja i krokodila) u zaostalim barama i niskom vodostaju rijeke i rijecnih rukavaca

U prisutnom sukobu divljih vrsta i lokalne zajednice povremeno dolazi do smrtnih slucajeva od strane nilskog konja, krokodila, slona, ili bivola.
Cijene lova ovise o kategorizaciji divljaci, Izvozni trofej je naravno najskuplji ali postoje varijeant tzv. „own use elephant“, „own use buffalo“, ili problematic animal kad radi stetu ili napada. Onda je trofje bez izvozne dozvole, i dosta jeftinije. „own use“ bi znacilo za konzumaciju lokalnig stanovnistva, ali i tako i tako meso svakog odstrela ide za loklanu konzumaciju, pa je to uglavnom komericjalni naziv oko formiranja cijene. Ovo nije neobicno i slicna cjenovna kategorizacija divljaci se moze naci i u drugim divljim lovnim zonama Afrike, za razlicitu plateznu moc razlicitih klijenata

Pretpostavljam da je nekome ko nije bio u Africi, ili tek planira prvi put krenuti na safari u „nepoznato“ da mu je nezamislivo ici u Afriku, loviti, i ne donijeti trofej doma. Ali s vremenom, barem meni, i nezamislive stvari postaju vrlo zamislive.
Jedno je svakako nedostatak prostora za trofeje u lovackoj sobi. Treba li prestati loviti zbog toga?

Sa iskustvom bivola, mnogo vaznije mi je iskustvo koje se stjece na terenu, interakcija sa divljaci i sa ljudima i sa ovim krajem, i uspomena koja ostaje.

Sto nasi nasljednici u Evropi i pripadnici urbane Z generacije odgojene na mobitelu mogu napraviti sa punom sobom africkih trofeja kad je jednom dobiju?
Sasvim sigurno radije ce gledati album svog pradjede, kako je nekad lovio u Africi nego trpiti trofeje koji skupljaju prasinu u kuci, u ambijentu modernog ikea namjestaja i plazma televizije
Mi smo mozda zadnja generacija koja moze po cijenama za srednju klasu, loviti na crnom kontinentu. Mozda zadnja geracija koja uopce moze loviti u africi,

Puno je tu kombinacija za razmisljanje i treba li nam bas sve trofeje nositi doma.
Konacno, kako vrijeme odmice, primjetio sam da svaki put u Africi, sve manje pucam a sve punije disem i upijam taj Africki zrak. I nakon svakog lova dolaze mi druge ideje.

Uglavnom oko deset navecer krenuo sam na pocinak, Gregorov buffalo bio je za veceru. Sutra ujutro, idemo za Vicotria falls, puske i stvari ostaju u kampu, u sefu kod Felixa, mi uzimamo samo osnovne sitnice i ruksak, za 120 kilometara puta do Victoria Falls.

[jolly]

Nastavak...