3 generacije istog noža

[Mr.Cabdriver]

Evo jedna zanimljiva, gotovo povijesna recenzijica.

3 ista noža
svi iz iste firme
razlika u dobi barem 50-70 godina
F.Dick, Model 1348... 30 cm oštrica, nož za rezanje mesa.

Svi su naoštreni jednakom tehnologijom i jednako finirani (na polir pastu na filcu pod vrlo oštrim kutem)

Testni uzorak su bile neke kremenadle sa kostima i svi rezni testovi su napravljeni identično koliko je to moguće - nijedan nož nije dooštravan. Uzorak za svu trojicu je bio 3m+1k+3m+2k+3m rezova - m za meso, k za kost - s time da su zapinjanja po kosti na kremenadli bili jednakom snagom kao i rez u meso. Zahvala prijatelju mesaru koji iz njemu poznatih razloga želi ostat anoniman.

Prvo, djeda Dick (oznaka F.Dick Germany, 1348)

Debljina oštrice, 3.3mm. Materijal, visokougljični nehrđajući čelik (inox, rostfrei, kako oćete). Godina rođenja: Između 1933 i 1954-e godine. Po obliku drške (jako detaljno finirana sa simpatičnim prijelazima i zaobljenjima - definitivno ručni rad drvodjelje), definitivno je nastao prije 2. svjetskog rata. Kuckanjem po oštrici fin metalan visoki odjek. Dobar čelik jako dobro otvrdnut. Prelazak iz ravnog reznog dijela u špic vrlo zaobljen diktirajući samim time namjenu ovog noža.
Polira se užasno teško, tvrd je i posve krut. Na testove rezanja se samo mrsko osvrnuo. Nakon mandatornog testa (bio je zadnji po redu na testiranju), prijatelj je otišao napravit pomor u hladnjaču u sklopu pripreme za novi dan u mesnici. Nakon par minuta odsijecanja velikih komadina šnicli i sirovih pokušaja podmićivanja istima da nož ostane njemu, nož je vraćen u moje vlasništvo na stručno pranje. I hvala lijepo, porezao sam se na njega nakon svog tog lizanja po mesu i rezanja po kostima dok sam ga prao.

Za njim, srednji Dick, (Oznaka F.Dick 1348-30)
Debljina oštrice... 2.7 mm. Materijal... opet visokougljični nehrđajući čelik. Nova novcata oštrica je uža od starog dede dicka koji se nagledao brusača i mesine u svom dugom životu. Kuckanjem po oštrici neki lagano zvonki zvuk. Čelik se čini kvalitetan i dosta otvrdnut. Inače ovaj dick sam kupio kao novi iz nekih starih zaliha. Godina nastanka - između 1985 i 2002-e godine. Osobni dojam je da je taj visokougljični čelik jako nečist ili sfušaren. Nož je tvornički jaku ružno oglodan i nedovoljno poliran. Na performans testu je odradio mandatorni test manje više bez problema mada je prijatelj primijetio da nakon zadnjeg oranja po kosti malo teže reže meso. Pošto štrajhanje nije dozvoljeno u toku testa, rezultat je da je ovaj nož malo lošiji od svog dede. Još uvijek se može reći da je to F.Dick iz nekih slavnih vremena

Došao je onda na red i najmlađi dick u obitelji x348... Mlada generacija je naučila prihvatitit sintetske materijale, tako je prisvojio i novo umjetničko ime, F.Dick 2348-30... usput se okitio sa gomilom oznaka i logotipića, tipa NSF, Ergogrip i slično. Godina postanka, između 1991-e i 2008-e godine.
Nož je debljine 2.55mm i najuži je od *348 obitelji. Od drške kreće jednako širok kao i 1348-30 ali završava u puno oštriji špic. Dolazi tvornički ispoliran. Brušeni dio se polira normalno za današnje standarde noževa. Brzo i bez puno znoja. Materijal - vjerovali ili ne - visokougljični nehrđajući čelik (moji petokolonaši tvrde da je to 420J). Kuckanjem po oštrici neki neživi ton. Ko da udaraš po komadu pleksiglasa. Nema zvonkosti nema ništa. U prijevodu - reciklirani čelik upitne čistoće i podrijetla.
Ovaj nož je bio prvi po redu za testiranje. Test je dobro išao i već sam mislio da sam glupo osmislio test. Bio je baziran na igranju sa nekim razvaljenim i potrošenim sanelli nožem (bio na oštrenju kod mene) koje sam radio doma na kremenadli.
Nakon prvog zadiranja u kost, prijatelj je rekao da mu se čini da malo teže reže šnicle. Nakon drugog segmenta oranja po kosti pokušaji da se reže kremenadle su izgledali užasno. Komadi mesa su bili otpiljeni, ne odrezani. prijatelj je prvo mislio da sam mu uvalio neki šrot pa je pokušao isto i sa svojim nožem (F.Dick 2348-26). Njegov nož je prošao malo bolje jer je bio strmije naoštren ali opet je neuredno rezao kremenadle.

Zaključak

Tko je ovo pročitao stvarno ima previše slobodnog vremena

Evo par slikica veselog trija prije nego su naoštreni i odnešeni na rezuckanje svinjetine

[k.horvat]

A slike snicla?

[Mr.Cabdriver]

Ne bi ti se svidjele snimke kako sada izgledaju, prošlo je već par dana

[Knife_maniac]

Posto ljudi "mesari i majstori" dosta hvale i ove Dickove novije proizvodnje (sa plasticnom plavom drskom), mogu samo zamisljati sto bi rekli onda za Dedu Dicka

[Mr.Cabdriver]

pa kakve su onda kvalitete raznorazne replike istih koje po buvljacima ima i za 100 kunica?

Precijenjene!

Jedan kvalitetan nož ove veličine u maloprodaji košta oko 50 eura. A to je opet neka kvaliteta današnjeg doba

Nekada se stvari radilo da traju. Osnivani su posebni timovi unutar tvornica koji su trebali poboljšat kvalitetu i trajnost proizvoda. Ti ljudi su hodali naokolo i pričali sa mesarima i kuharima o tome što je potrebno. Većina oblika oštrica na profi noževima su namjenski.
Danas se formiraju timovi koji dimenzioniraju kvalitetu - tj. rade posebna istraživanja da proizvod traje što kraće al ne toliko kratko da bude proglašeno smećem. Nekada je profi nož uz propisno održavanje u pogonu služio 5-10 godina. Danas taj isti nož ne traje niti 5 godina. Onome tko mora održavat noževe za jednu klaonica-preradu (pogotovo uz današnji mentalitet neradništva i fušarstva) ne pada na pamet da noževe oštri tako da što duže traju. Drugo, noževi su danas drugačije konstruirani, tj. smanjena je preciznost izrade tako da uz propisno brušenje i tanjenje noža se skida puno više materijala nego nekad.

Za primjer

Kupi se novi nož. Tvornički je uglavnom tup (prema našim standardima, barem nas luđaka). Prvo što će mesar pokušati je povući ga na štrajher. To je posve ćorav posao jer štrajher (štap za oštrenje) ne pogađa žicu zato što kliže po rubu tvorničkog brušenja. Nož se može dobiti na štrajher da brije ali to bi značilo da mesar ne smije lamatati rukama ko gorila sa nožem i štrajherom nego se koncentrirati i paziti na kut kojim vuče štrajher po žici.
S obzirom da to ne zadivljuje stare usidjelice koje su došle po pola šnicle i malo čvaraka, pristupa se nadalje bezveznom lamatanju štrajherom po oštrici noža. Onda se dalje drlji jednako tupim nožem. Nakon par tjedana piljenja mesa, nož se nosi brusaču.

Ako je to Einhell Klasse brusač, biće svašta. U to ne želim niti ulaziti!

Ako je profi brusač, prvo će reprofilirati nož. E, tu je škakljiv dio. Kod reprofiliranja se radi ono što se tvornici nije dalo - nož se donekle stanjuje i mijenja se kut od leđa prema reznoj žici. Većina brusača i prodaje noževe pa će onda gledat da skine što više u nadi da će se idući nož kupiti kod njih. Vidio sam dickove od 36 cm koji su se sa trećeg brušenja vratili ko čačkalice. A imali su dobrih 5 cm širine kad su kupljeni!

Dobar brusač će uzeti nož i procijeniti stanje. Ako ima udaraca po leđima oštrice ili zuba u žici, nož će se oštriti strmije - time se dobiva manje vrijeme "autonomije" (između 2 brušenja) ali nož će biti otporniji na nepažljive korisnike. Ako nož nije zlostavljan (a uvijek se nađe neki stariji nož koji je prošao dosta mesa po kome se to vidi) onda ga se malo više stanji da dobije duže vrijeme održavanja.

Brusač će tada krenut u reprofiliranje nakon procjene stanja noža. Većina mesara sa kojima sam ja surađivao smatra da je nepotrebno drljiti nož dublje od 10 mm od žice prema unutra. Ja se slažem. Ovisno o debljini oštrice to je neka optimalna dubina. Al traži preciznost!
Nož se tanji tako da tupa žica bude temelj za novu oštru. U prijevodu, oštrica se kod brušenja NE BI SMJELA SUZITI. Barem ne više od milimetar. Nakon brušenja idu 3 stupnja poliranja - grubo za uklanjanje dubokih risova od glavnog brusa, srednje za poravnavanje površine i fino za obradu rezne žice. Zadnje/fino poliranje bi trebalo paziti da ne zagrijava jako nož. Pod time se ne misli da bude na granici opekotine, već oštrica mora biti održavana ugodno topla. Zadnje/fino poliranje se radi za "ljepotu" oštrice ali više za čistoću rezne žice.

Fini poliri otkinu i najmanji trag strugotine sa žice noža (pod neštetnim kutem, lome strugotinu savijanjem a ne čupanjem) tako da kod prvog rezanja ti komadi strugotine koji se još drže za žicu ne otkidaju komade žice (efekt mikro-zuba). Nijedan kamen ne može dovršiti žicu kao polir filc i fina polir pasta.

I najbitnije pravilo - nož se oštri POLAKO! Za kvalitetno oštrenje i poliranje treba barem 20 minuta za nož od recimo 30 cm oštrice. Ako se ne brza ne spaljuje se čelik. Svaka crna mrlja pri brušenju na nožu je rak rana - nož će se s vremenom tu više trošiti (jer je omekanio) i postoje šanse da na tom mjestu nastane rupa/nepravilnost na žici. Meni se zna desiti da nož radim i po sat-dva vremena - Al to su moji noževi koji su većinom antikviteti i jako ih pazim.

Svega ovoga danas nema i noževi kraću traje što zbog loše kakvoće materijala (većinom prljavi reciklirani čelici) što zbog loše kakvoće "osoblja"

Deda dick je od djevičanskog čelika
Tata dick je možda od djevičanskog čelika
Mladi dick... je jedna najobičnija konzerva. Držim ga samo iz razloga da mi naleti na njega neki mesar kojem treba u mesnici bilo šta samo da nije drvo... a kad tamo nije poželjna drvena nožekara, onda dođe meni! Jedna plastika za dva drveta, bite-šen! I umotajte mi za vani.