Trenažni procesi

[blackpowder]

klasično streljaštvo je i ishodište i kruna streljačkih disciplina. Bilo da se radilo o zračnoj pušci ili pištolju, MK pušci ili pištolju ili pištolju i revolveru velikog kalibra vještina koja se zahtjeva prije svega je osnovna streljačka disciplina i tehnika. Pucanjem na standardizirane mete, na unaprijed određenim daljinama (10m zrak, 25m i 50m MK i VK na 25, 100 i 300m) u zadanom vremenu, uz propisane karakteristike oružja dobivaju se rezultati usporedivi sa rezultatima drugih strijelaca. Klasično streljaštvo je individualni sport u kojem se za svoj neuspijeh nemožeš požaliti na suigrače, teren, sudce.....sve zavisi isključivo od tebe i tvoje sposobnosti koncentracije i dobro odrađenog svakog pojedinog hica.
Neki su skloni svoj neuspijeh prebaciti na samo željezo (oružje), no svako oružje je debelo iznad mogućnosti prosječnog strijelca i nepravedno je odgovornost sa strijelca prebacivati na oružje. U svom streljačkom stažu (30 punih godina na velikom kalibru a preko 40 na zraku i MK) često sam sretao strijelce koji iz vrhunskog oružja nisu bili u stanju izvući ni prosječni rezultat a sretao sam i pojedince koji su sa prosječnim oružjem radili vrhunske rezultate.
Svakom početniku ispod 18 godina preporučujem start sa zračnim oružjem (bilo pištoljem bilo puškom - zavisno od sklonosti) a ostalima neka krenu ako ne sa zračnim onda barem sa MK oružjem. Na taj način uštedijeti će podosta love za VK streljivo i biti ćete pošteđeni početničkih razočaranja.
Bez obzira kojom klasičnom streljačkom disciplinom se kasnije mislite baviti ili čak nekom od disciplina praktičnog streljaštva prvo morate savladati osnove. Program obuke početnika može se podijeliti u nekoliko poglavlja:
1. - upoznavanje sa osnovnim pravilima sigurnog rukovanja oružjem i usvajanje istih
2. - upoznavanje sa samim oružjem - sigurnosni sustavi, sastavljanje-rastavljanje, održavanje, punjenje, pražnjenje
3. - streljački elementi - određivanje vodećeg oka, stav, hvat, ciljanje, tehnika disanja, okidanje
4. - korekcije ciljnika - tek nakon što se postigne zadovoljavajuća koncentrirana grupa pogodaka (za VK pištolj ili revolver to je nekih 15-tak cm)

Dobar trener ili instruktor programirajući trening zadacima opterećenja ili rasterećenja izbjeći će monotoniju treninga i zadržati punu pažnju strijelca. Osobno kod uvođenja novog strijelca na VK uvijek nastojim krenuti sa zračnim ili MK oružjem kako bih izbjegnuo stres i predrasude prema oružju velikog kalibra.
U početku sam trening sastoji se od pravilnog zauzimanja stava, treniranja okidanja na suho,postepenim uvođenjem streljiva puca se samo na grupu dok grupa nebude zadovoljavajuća za mehaničku korekciju ciljnika.
Napredak u klasičnim streljačkim disciplinama ne postiže se besciljnim vagonima ispaljenog streljiva već promišljenim i dobro odrađenim svakim pojedinačnim ispaljenim metkom. Svaki strijelac a osobito početnik trebao bi voditi dnevnik o treninzima i bilježiti svoja i trenerova opažanja o svakom pojedinom treningu. Pred strijelca treba postaviti dohvatljive ciljeve tipa recimo "pet metaka bez" 6 ili 7 ili 8 zavisi na kojem je stupnju strijelac. Dobar trener mora poznavati dijagnostiku streljačkih grešaka i načine i instrumente kojima se one ispravljaju. Zavisno od talenta strijelca neki će promjene usvojiti brže a neki sporije. U ljudskoj je biti da pogreške usvaja vrlo brzo a ispravlja vrlo teško.
Kako bi se ciljevi treninga uspješnije ostvarivali trener i strijelac moraju imati odnos međusobnog povjerenja i uvažavanja, trener diktator u paru sa strijelcem koji na sve sugestije odgovara -znam, znam , predstavlja čisti gubitak vremena. Istina povremeno je potrebno da trener uzme oružje u ruke i pokaže kako još nije "zahrđao" osobito kad pojedini strijelci počnu propitivati trenerove stavove.

Ovaj post bi mogao biti samo jedan mali uvod u trenažni proces za strijelce početnike. Od vašeg interesa zavisi dali će se nastaviti pisati ili ne. Kolegi Zdenku prepuštam puškarske discipline a ja bi obradio kratko oružje (teško je pištolj slobodnog izbora nazvati kratkim....)

[gutenberg]

Blackpowder je skoro u detalje (vrlo kvalitetno) opisao klasično streljaštvo.
Što je mene nagnalo na postavljanje tog pitanja ("klasičnog streljaštva nema?")?
Pa, u nedjelju sam bio na streljani, i pored mene je pucao jedan strijelac.
Bio je zadovoljan pogocima u crno (na 25 metara), ali sam od njega nešto čuo
što me zapanjilo.
"Moram pucati dolje lijevo da bih dobio u crno".
Na to sam mu odgovorio: nikada, baš nikada ne mijenjaj nišansku točku.
Stvori grupu bilo gdje, a nakon toda slijedi korekcija na nišanima.
Stekao sam dojam da on nije jedini koji na taj način razmišlja,
pa sam zato postavio to pitanje.
Ne vjerujem da je u pitanju ego strijelaca, već slaba informiranost.

[zdebat]

Mislim da smo već pričali o tome i žao mi je što ću možda reći nešto što bi moglo grubo zvučati. Strah i nelagoda od korekcije oružja zato što je to nečije oružje ne donosi ništa dobrog. Kao prvo, ako se uzme da je jedan klik na ciljniku primjerice 1/10 okretaja vijka koji ima navoj koraka od 0,4 mm (što iznosi 0,04 mm) onda je neizvedivo isto takvu korekciju kvalitetno odrediti odokativno. U mom klubu imam po tri kadeta na istom oružju pa opet sve štima, svi znaju korigirati i svi znaju svoje mjere na ciljniku. A sumnjam da tvoj predsjednik puca cijelo vrijeme a da ponekad i sam ne korigira. Rezultat od 509 krugova je čisto gubljenje vremena. Osobno bih prestao trenirati taj program dok ne bih sakupio dovoljno love za vlastito oružje i krenuo kvalitetnim radom do stvarnih rezultata.

[blackpowder]

TOČKA CILJANJA

Dobar rezultat u streljaštvu postiže se ujednačenim načinom okidanja, ciljanja i hvata oružja i postojanim ponavljanja tih radnji. U trenažnjom procesu, da bi mogli procijenjivati napredak i prepoznati greške jedna od prvih konstanti koju treba usvojiti i poštivati je TOČKA CILJANJA. Točka ciljanja kod otvorenih ciljnika je uvijek u podnožju crnog kruga. Kod nekih strijelaca to je tik pod sam crni krug, kod nekih je mali razmak a neki pak ciljaju gotovo u polovinu bijelog ispod crnog kruga, no jedno im je svima zajedničko - TOČKA CILJANJA je uvijek ista.
Sportsko oružje opremljeno je mikrometarskim podesivim ciljnicima čijom se korekcijom bilo koja grupa pogodaka može dovesti u centar mete. U ekstremnim slučajevima kad se grupa pojavljuje van dosega korekcijskih mogućnosti mikrometarskih ciljnika a nije uzrokovana sistemskom greškom strijelca vrši se pomjeranje kompletnog ciljnika zajedno sa bazom i zamjena mušice, višom ili nižom.
1. primjer: ukoliko je slika pogodaka ekstremno lijevo ili desno - ciljnik se pomoću mikrometarskog vijka stavlja u srednji položaj vodoravne korekcije a pomoću prikladnog alata (pomjerača) cijeli se ciljnik pomjera dok se slika pogodaka ne dovede u okomitu os mete. Da bi izbjegli da nam ciljnik "visi" na jednu stranu, to pomjeranje se može podijeliti između mušice i ciljnika pa se pomjeraju oba.
2. primjer: ukoliko je slika pogodaka ekstremno visoko ili nisko najbolje je zamijeniti prednju mušicu. Viša mušica pomiče sliku pogodaka prema dolje a niža prema gore. Streljački ciljnici imaju na raspolaganju široku paletu različitih visina mušica koje bitno olakšavaju "upucavanje" oružja u protivnom - turpija.

Još jednom napominjem da kod pomjeranja cijelog ciljnika sa bazom i zamjene mušice, oba mikrometarska vijka za korekciju moraju biti u srednjem položaju, na taj način ostati će nam mogućnost, po potrebi, vršiti fine korekcije i po okomici i po horizontali.

[blackpowder]

među sportove koji traže visoku unutrašnju motivaciju svakako spada i klasično streljaštvo. U današnje doba instant riješenja i prek´noćnih zvijezda uspinjalica i padalica čovjek mora imati vrlo jaku motivaciju kako bi se bavio sportom koji ne donosi profit, nije priznat u društvu, praktično djeluješ u ilegali (osim ako pukneš olimpijsku medalju) a svakog dana imaš sve manje prostora (streljana) za trening i ukoliko nisi kandidat za reprezentaciju na sve oružje plaćaš porez na luksuz a rezultati dolaze polako i uz veliki trud.
Streljaštvo traži psihofizički stabilnu osobu sa osjećajem odgovornosti prema sebi i društvenom okruženju s obzirom da se služi potencijalno ubojitim i opasnim alatom, oruđem (naše streljačko oružje volim zvati oruđem jer ono to i jest- sredstvo za postizanje vrhunskih sportskih rezultata nimalo drukčije namjene od Ivaniševićevog reketa ili Kostelićevih skija).
Potencijalni strijelac morao bi sam sebi odgovoriti na 6 pitanja poput čuvenih novinarskih "five W and one H "
* Who?
* What?
* Where?
* When?
* Why?
* How?

1. - tko? - će ga trenirati
2. - što? - koju disciplinu
3. - gdje? - na kojoj streljani
4. - kada? - ima li vremena za ozbiljan trening
5. - zašto? - što je njemu sve ovo trebalo
6. - kako? - tko će to sve platiti

Ako strijelac može na ova pitanja iskreno dati zadovoljavajuće odgovore, možemo reći da je prešao prvi prag.

[blackpowder]

Mnogi strijelci a posebno početnici skloni su lovu na centre. Pritisak koji sami sebi tako nameću ponekad dovodi do propasti. Centar mora biti posljedica promišljenog i dobro odrađenog hica a ne samo velike želje "centar mora pasti". Svoju pažnju previše usmjeravaju na rezultat a olako zaboravljaju na preduvjete koji do rezultata vode a to su STAV, HVAT, DISANJE, CILJANJE, OKIDANJE. Najmanje odstupanje od idealnog kod nekog od ovih elemenata i zaboravite na desetku (oh Bo Derek!).
Nestrpljivi početnici odrade korektno stav,hvat,disanje,ciljanje, okidanje i dok zrno još nije napustilo cijev -već su spustili oružje i gledaju gdje je pogodak. Zaboravili su da zrnu treba određeno vrijeme da prođe kroz cijev, vrlo, vrlo kratko ali ipak, ako u tom kratkom vremenu pomaknete oružje - ODE BO DEREK!
Ispravan način je da strijelac i nakon samog okidanja ostane u stavu kontrolirajući ciljnike još neko vrijeme.
Trener početnika mora usmjeriti na tehniku a manje na rezultat. Naravno povremeno se mora dati i zadatak sa opterećenjem na rezultat. najjednostavniji zadatak je pucanje na "rupu" koja je izrezana po obodu osmice za početnika i njegov zadatak je da u "rupu" smjesti 5-10 itaca.
Zašto "rupa"? Rupa na meti mu onemogućuje zbrajanje i brojanje i samim time rasterećuje stresa zbog lova na rezultat. Sasvim je jasno da ukoliko su svi hici unutar "rupe" prosjek strijelca je 8 a tek kad takav zadatak ponovi određeni broj puta (bar dvadesetak kroz duži period - zavisno od napretka strijelca) može se preći na "rupu sa obodom 9.
Kod pucanja na "rupu" ja koristim i politiku "mrkve i batine" to jest za sve hice u rupi slijedi nagrada - recimo 10 metaka u metu a za svaki pogodak van rupe 3 dodatna u metu sa rupom. Strijelci ne vole baš pucati na rupu pa se ipak više koncentriraju na tehniku.
"DESTKA JE PROMAŠENA DEVETKA" - sve ostalo dolazi samo po sebi (i Lenjinu - UČITI UČITI I SAMO UČITI!)

[blackpowder]

UVOD
Uvjetno nazvano, "KLASIČNO STRELJAŠTVO" možemo, opet uvjetno, podijeliti u dva smjera OLIMPIJSKI PROGRAM i NACIONALNI PROGRAM.
Kako na ovom Forumu prevladava zanimanje za streljačke discipline pištoljem i revolverom velikog kalibra više ću pažnje posvetiti nacionalnom programu.
Za razliku od OLIMPIJSKOG PROGRAMA gdje je stav za gađanje obavezno jednoručni u NACIONALNOM PROGRAMU strijelac može birati dali će pucati jednoručno ili dvoručno.
Kod izbora stava za gađanje moramo imati na umu koja se disciplina puca i oružjem kojeg kalibra. Stav za gađanje mora osigurati ujednačeno ponavljanje dizanja oružja, ciljanja i opaljenja a da pritom ne zahtijeva pretjerani napor i ne izaziva nepotrebno naprezanje mišića i skeleta. Osim samog stava na pogotke u meti utječe i hvat oružja.Hvat oružja opisati ću posebno.

DVORUČNI STAV

- ovaj stav predstavlja dobar izbor za gađanje pištoljem i revolverom velikog kalibra u Nac.pr.. Kalibri koji se koriste su od 9mm - .45 u disciplinama pištolj i revolver VK 10+10 ili od .32-.45 u disciplini pištolj ili revolver VK 15+15.

Kod zauzimanja ovog stava strijelac je licem okrenut prema meti i njenom centru, ramena su paralelno sa paljbenom crtom a noge razmaknute približno u širini ramena. Vrhovi stopala su lagano okrenuti prema van a težina ravnomjerno raspoređena na oba stopala. Moram napomenuti da zbog različite tjelesne konstitucije svaki stav ne odgovara svakom strijelcu. Svaki strijelac pronaći će samostalno ili u suradnji sa trenerom varijaciju osnovnog stava koji najbolje odgovara njemu samom.
Jedna od grešaka koji čine mnogi strijelci je njihovo "ukrućivanje" mišića skoro do bola, pretpostavljajući (krivo) da će na taj način osigurati veću stabilnost. Ovu zabludu kod strijelca možemo razbiti vrlo jednostavnom vježbom uz pomoć drugog strijelca ili trenera. Strijelac neka zauzme gore opisani stav a ruke neka ispruži pred sebe sklopljenih šaka kao da drži oružje. Trener neka stane pred njega obuhvati strelčeve šake i kad se strijelac ukruti "onako muški" lagano ga odgurne od sebe silom koja bi odgovarala povratnom trzaju oružja. Rezultat? Strijelac će biti izbačen iz ravnoteže. Zaključak? Sila kojom kontroliramo mišiće mora biti dovoljna da osiguramo sigurno vladanje oružjem, uzevši u obzir da "svaka akcija izaziva reakciju" što će reć', povratni trzaj ne treba suzbijati silom već ga kontrolirati a to ćemo lakše postići ako su ruke u laktovima lagano povijene i ne pretjerano krute kako bi absorbirali povratni trzaj oružja.

Provjera pozicije prema meti

- da bi provjerili dali smo ispravno zauzerli stav, kad podignemo oružje u pravcu mete (u kontroliranim uvjetima) i naciljamo, sklopimo oči na par sekundi. U trenutku kad otvorimo oči i poravnamo ciljnike ciljna točka se nebi trebala promijeniti. U slučaju da cijev oružja "gleda" lijevo ili desno od točke ciljanja, strijelac se treba pomaknuti u suprotnom pravcu, ostajući paralelno sa metom. Ova se provjera može napraviti više puta dok nismo zadovoljni zauzetom pozicijom.

[Breadfan]

Odličan topik BlackPowder!

[blackpowder]

Evo nakon dugo vremena mogu nastaviti pisati o ovoj temi. U međuvremenu nabavio sam i dobar fotić (hvaaaaaala P.) pa dodajem i nešto slika. Moram priznati da je vrlo teško naći manekene za tako nešto zato hvala članovima Foruma Bl., Bo., i Da., na poziranju.

[blackpowder]

Hvat oružja mora osigurati dobar zahvat cilja, sigurnui kontrolu oružja kod opaljenja i povratnog trzaja te ponavljanje tih radnji bez posebnog naprezanja. Kod oružja koje ima sigurnosni sustav u rukohvatu pištolja (1911, HS...) i na samom okidaču (Glock, HS) hvat mora osigurati i savladavanje sile potrebne da se odbravi sigurnosni sustav

Prvi korak je da pištolj primimo u desnu ruku (ili lijevu kod lijevaka) tako da os pištolja bude u simetrali luka koji čine palac i kažiprst. Kažiprst je ispružen do trenutka zahvata cilja. Lijevom rukom ubacuje se spremnik i repetira oružje povlačenjem navlake u stražnji položaj i otpuštanjem kad je povučena do kraja. u svom hodu prema naprijed zatvarač će ubaciti metak u cijev i mapeti udarnu iglu. CIJELO VRIJEME PIŠTOLJ MORA BITI USMJEREN U SIGURNOM PRAVCU.

Drugom rukom pištolj hvatamo tako da podupremo palcem lijeve ruke palac desne a ostalim prstima lijeve ruke obuhvatimo prste desne ispod štitnika obarača. Ukoliko strijelac ima velike šake i duge prste, kažiprst može osloniti na prednju stranu štitnika okidača

Strijelac mora obratiti pažnju da prste ne oslanja na navlaku zatvarača jer bi mogao izazvati zastoj u ciklusu repetiranja oružja

[blackpowder]

Spojimo li sad stav i hvat imamo osnovne elemente za gađanje. Konstrukcija pištolja je takva da je cijev i ciljnička linija položena malo iznad ispruženog kažiprsta. To je detalj koji nam omogućuje gotovo instiktivno usmjeravanje oružja u pravcu mete.
Ruke s oružjem trebaju biti prirodno ispružene u visini dovoljnoj da vidimo ciljnike i metu bez izduživanja vrata ili uvlačenja glave u ramena. Prije samog pucanja strijelac treba provjeriti stav kao što je ranije opisano.
Naravno da ovdije nije opisano baš sve vezano uz stav i hvat, nešto se stiče i iskustvom a nešto mora trener prilagoditi svakom strijelcu posebno.
Jedna od grešaka koja se javlja ne samo kod strijelaca početnika već i kod nekih iskusnijih je nastojanje da se "utopljena" ili "izdignuta" mušica korigira iz zgloba šake. Kako mišići imaju sposobnost "pamćenja" prethodnog položaja, u trenutku okidanja nesvijesno će se zglob šake vratiti u prethodni položaj a samim tim i mušica "utopiti" ili "izdignuti". Mušicu ćemo jednostavno korigirati podignemo li ili spustimo bradu . Savladamo li li to prije korištenja streljiva, "na suho", skratili smo si put do zadanog cilja a to je
"DEVETKA"
jer
"DESETKA JE PROMAŠENA DEVETKA"

[blackpowder]

Osnovni principi stava i hvata kod revolvera identični su onima kod pištolja. Razlika se primjećuje u povratnom trzaju koji je kod revolvera manje stresan (govorim o streljačkim kalibrima - 38WC i njegovom pištoljskom pandanu 9x19). Zbog potrebe da pištolj odradi ciklus izbacivanja ispaljene čahure nakon opaljenja, repetiranja i ubacivanja novog metka postoje donje granice elaboracije metka koja jamči pouzdan rad. Kod revolverskog metka, energija barutnog punjenja potrebna je samo da bi zrno precizno i sigurno dovela do mete, samim tim i elaboracije mogu biti slabije što se odmah odražava na povratni trzaj i odskok cijevi. To nam omogućuje malo ležernije držanje revolvera za razliku od držanja pištolja.

Specifičnost kod revolvera je i njegovo punjenje - metak po metak

Palcem lijeve ruke, podupiremo palac desne istovremeno pazeći da palac ne naslanjamo na dugme osigurača bubnje jer bi se u trenutku pucnja mogao otvoriti bubanj

Ukoliko pucamo brzu paljbu, palac lijeve ruke stavimo preko palca desne kako bi što brže napeli kokot za slijedeći hitac.

Kako je cijev revolvera, osobito kod onih sa masivnijom ramom, dosta iznad idealne pozicije ( osi ispruženog kažiprsta). često je potrebno hvat prilagoditi strijelcu kako bi mogao ispravno vidjeti ciljnike. U tom slučaju drška revolvera hvata se dublje ili pliće u dlan dok bez problema ne poravnamo ciljnike.
Iz ovog kuta jasno je vidljivo da palci ne dotiču kritične točke na revolveru - bubanj i dugme osigurača bubnja.

Ovo je odskog revolvera kod malo "toplijeg" punjenja streljiva.

[Breadfan]

Kao prvo, BP svaka čast na postovima!
Drugo, meni onaj pištoljski (ne revolverski!) hvat ne paše i ja koristim 'američki' stil, tj. palac desne ruke je položen na za to predviđenu udubinu iliti thumb rest (HS) dok je palac lijeve ruke paralelan s navlakom, odnosno, "usmjerava
" ciljanje. Ovo sam vidio i kod mnogih drugih iskusnih strelaca a i meni osobno više odgovara.

[blackpowder]

Bredfan misliš ovako?

Palac desne na thumb restu

a lijeve paralelan sa navlakom ?

[blackpowder]

kao što sam više puta spomenuo ovi postovi nisu "sveto pismo" već osnova uz pomoć koje svatko pronalazi što njemu najviše paše.
da bi lakše komentirali poslikajte vaše hvatove i stavove

[Breadfan]

BP, poslo sam ti PM..al' samo da napomenem da je po meni, iako je poželjno imati nekakve osnovne smjernice o držanju pištolja, ipak to stvar pojedinca i da se neki detalji uvijek mogu prilagoditi kako kome bolje paše..

Tvoji postovi su super i samo tako..mi šminkeri ćemo ti tu vijek naći neku manu, ta ne bi bilo zanimljivo da je drukče..

[fuckdea]

da li je ispravno dvoručno držati pištolj na ovakav način...
ako smo dešnjak primimo pištolj duboko u desnu šaku ( kao i inače), međutim bitna je lijeva ruka*****

Tu radimo slijedeće; prste lijeve ruke, ŠTO VIŠE preklapamo preko prstiju desne ruke u kojoj i držimo pištolj, ali fora je u tome da štitnik obarača oslanjamo na središnji dio između palca i kažiprsta....(ako sa placem i kažiprstom učinimo slovo "U" onda donju površinu štitnika obarača, oslanjamo o središnji dio između TOGA SLOVA U tj. između palca i kažiprsta *sredina toga slova u*.

da li je ovaj hvat bolji od hvata kada štitnik obarača oslanjamo o površinu kažiprsta... pokušao sam i pištolj miruje...

[oštrostrijelac]

među sportove koji traže visoku unutrašnju motivaciju svakako spada i klasično streljaštvo. U današnje doba instant riješenja i prek´noćnih zvijezda uspinjalica i padalica čovjek mora imati vrlo jaku motivaciju kako bi se bavio sportom koji ne donosi profit, nije priznat u društvu, praktično djeluješ u ilegali (osim ako pukneš olimpijsku medalju) a svakog dana imaš sve manje prostora (streljana) za trening i ukoliko nisi kandidat za reprezentaciju na sve oružje plaćaš porez na luksuz a rezultati dolaze polako i uz veliki trud.
Streljaštvo traži psihofizički stabilnu osobu sa osjećajem odgovornosti prema sebi i društvenom okruženju s obzirom da se služi potencijalno ubojitim i opasnim alatom, oruđem (naše streljačko oružje volim zvati oruđem jer ono to i jest- sredstvo za postizanje vrhunskih sportskih rezultata nimalo drukčije namjene od Ivaniševićevog reketa ili Kostelićevih skija).
Potencijalni strijelac morao bi sam sebi odgovoriti na 6 pitanja poput čuvenih novinarskih "five W and one H "
* Who?
* What?
* Where?
* When?
* Why?
* How?

1. - tko? - će ga trenirati
2. - što? - koju disciplinu
3. - gdje? - na kojoj streljani
4. - kada? - ima li vremena za ozbiljan trening
5. - zašto? - što je njemu sve ovo trebalo
6. - kako? - tko će to sve platiti

Ako strijelac može na ova pitanja iskreno dati zadovoljavajuće odgovore, možemo reći da je prešao prvi prag.

Predivno
Nažalost, Branko nije više sa nama, ali je iza njega ostalo puno poučnog

[brane]

Svaka čast na trudu! Samo nastavi...

[oštrostrijelac]

Na žalost svih zaljubljenika u gađanje iz svih oružja, legenda Hrvatskog streljaštva Branko Nikolić alias blackpowder napustio je
ovaj Svijet i time nas zakinuo za puno toga što nije napisao, ali na sreću ostavio je iza sebe jako, jako puno toga lijepo sročenog i vrlo poučnog,
na čemu neka mu je još jednom veliko HVALA.